Estradni put Snežane Ðurišić i blistava karijera duga skoro pola vijeka možda ne bi ni postojala da nije bilo Josipa Broza Tita. Nekadašnji predsjednik Jugoslavije bio je toliko oduševljen talentom tada dvanaestogodišnje Snežane da je bez pogovora pristao da joj ispuni želju da se školuje u Beogradu.
O tom periodu Ðurišićeva i danas govori sa sjetom.
– Nastupala sam na festivalu Beogradsko proljeće, to je bilo u maju 1971, tada sam imala 12 godina. Pjevala sam pesmu „Rođendanska torta“ i to je bila prava senzacija. Novine su danima pisale o tome. Poslije toga sam dobila poziv od Tita da dođem na Beli dvor 25. maja, na njegov rođendan – priča Snežana i dodaje da je bila ushićena:
– Nije bilo sretnijeg djeteta od mene. Tito je bio raspoložen, svašta me je pitao, gdje mi rade mama i tata, šta želim biti kad porastem. Rekla sam mu da pohađam nižu muzičku školu i da silno želim da nastavim muzičko školovanje, ali da u Kraljevu nema srednje muzičke škole. Objasnila sam mu da je moj tata zbog toga kao vojno lice tražio premještaj u Beograd, i to nekoliko puta, ali da mu vojska ne da. Dok sam mu to pričala, čak sam počela i da plačem. On se sažalio, poljubio me u kosu i rekao mi da ne brinem. Već u septembru otac je dobio prekomandu za Beograd. Njegove starješine su nam rekle da je to Tito lično naredio. Tako sam ja, zahvaljujući Titu, uspjela da upišem srednju muzičku školu u Beogradu i mnogo sam mu zahvalna zbog toga što je učinio za mene i moju porodicu. – kaže.
Pjevačica je kasnije, kada je postala velika zvijezda, imala čast da još dva puta zapjeva pred Maršalom, ali nikada nije htjela da govori o tome u javnosti i da, kako je rekla, na taj način stiče poene.
(Ivan Ercegovčević, Kurir/Hayat/Foto: Dragan Kadić)