E-mailovi i dokumenti bacaju novo svjetlo na aktivnosti mogućeg budućeg vladara Libije u vrijeme kada je osvanuo na javnoj sceni…

 

 

Organizator je rekao da će to biti “najčudesnija zabava ikada izvedena u Punta del Este”, glamuroznom ljetovalištu u Urugvaju. Svojoj je klijentici ponudio razglas, DJ-a, dekoratere, vatromet i “gole modele koji plivaju u bazenu”. Klijent – ​​posrednik (fikser) s bliskim vezama s vladarima Libije – odbio je vatromet.

 

Čini se da je fikser poslao organizatoru 34.300 dolara i tražio od njega da se pečeno janje dostavi svaki dan u vilu za zabavu između 30. prosinca 2006. i 6. siječnja 2007. godine. Tamo će mu se pridružiti kolege Libijci i njegov šef, Saif al-Islam Gadafi, koji je trebao doletjeti iz Južne Afrike.

 

Saif je imao razloga za slavlje. Bio je nasljednik diktature svog oca Muammara Gadafija i njegovog međunarodnog, prihvatljivog lica. Vodio je pregovore s Velikom Britanijom u vezi bombaškog napada na Lockerbie, piše britanski The Guardian.

 

Naime, to malo škotsko mjesto vjerojatno ne bi u svijetu nikada postalo tako poznato da iznad njega nije 21. prosinca 1988. godine eksplodirao putnički zrakoplov koji je iz Londona poletio za New York. Mnogo godina nakon tragedije Gadafijeva Libija priznala je umiješanost u taj zločin te pristala isplatiti odštetu obiteljima žrtava.

 

Svjetski ekonomski forum proglasio je Saifa “mladim globalnim vođom”. Slobodno vrijeme provodio je kao student filozofije na London School of Economics. Pohrana e-mailova i dokumenata, u koje su uvid dobili The Guardian i Tortoise Media, baca novo svjetlo na aktivnosti budućeg vladara u vrijeme kada je tek ulazio u javni život, predvodeći približavanje zapadnim vladama. Prepiska između Saifa i njegovih suradnika nudi rijedak uvid u samo srce Gadafijevog režima, tijekom ključnog trenutka u odnosima Libije i Britanije.

 

 

‘Morate se vratiti polako, kao striptiz‘

 

Dobra vremena trajat će još četiri godine, prije nego što izbije prvi libijski građanski rat, potaknut kleptokratskom vladavinom njegova oca. Pobunjenici su brutalno pogubili Muammara, prije nego što su uhvatili Saifa, koji je potom nestao iz javnosti.

 

Desetljeće kasnije, Saif je izašao iz zatočeništva u pobunjeničkom uporištu Zintan odjeven u berberske halje, kako bi najavio da će se kandidirati za predsjednika zemlje. Svoju je kandidaturu potpisao rukom ranjenom u zračnim napadima koji su srušili režim njegova oca. Nesuglasice između suparničkih frakcija odgodile su izbore, što je ovog mjeseca izazvalo val prosvjeda. Ujedinjeni narodi se zalažu za dogovor o novom datumu izbora. Kada započne utrka za predsjednika, čini se da su mnogi Libijci spremni dati Saifu svoje glasove.

 

Pod traumom građanskog rata, građani žude za relativnom stabilnošću Gadafijevih godina vladanja. Bilo je to dugo putovanje. “Morate se vratiti polako, polako”, rekao je novinarima prošlog studenog, najavljujući svoju kampanju. “To je kao striptiz”, dodao je.

 

No, postoje prepreke – Saifu bi se trebalo suditi na međunarodnom kaznenom sudu za zločine protiv čovječnosti, što postavlja pitanja u vezi njegove podobnosti za predsjedničku dužnost. Smatra ga se odgovornim za ubojstva i progone koje su počinile sigurnosne snage pod njegovom kontrolom tijekom rata.

 

Kada se Saif preselio u London 2002. godine, okupljen je tim službenika i pomagača koji će upravljati njegovim poslovima. Administrativne poslove vodila su Libijska strana ulaganja (LFIC) u Londonu, prema tamošnjem izvoru. Izvannastavnim aktivnostima upravljala je skupina mladih Libijaca, uključujući Faisala Zuwawija, organizatora zabave u Punta del Esteu, koji je u to vrijeme bio uključen u djelovanje Libijskog nogometnom saveza.

 

Urugvaj je bio samo jedno od mnogih mjesta izleta. Zuwawi se bavio jahtama na Mediteranu, klubovima na Karibima, privatnim zrakoplovom i “kolgerlama”. Priča se da je Saif počeo tako što je od svog LFIC fiksera tražio stan u Belgraviji. Potom je očito proširio svoje zahtjeve – više stanova, batlera, vozača i zaštitara. Priča se da je fikser platio troškove, uključujući najamninu, a zatim je to fakturirao Saifovom uredu u Libiji, zemlji u kojoj prosječni prihodi iznose otprilike trećinu onih u Britaniji.

 

 

Angažman oko osuđenog bombaša u slučaju Lockerbie

 

On se sjeća da je odveo Saifa na brifing s časnicima obavještajne službe MI6 o njegovoj osobnoj sigurnosti. Saif se također sastao i s vladinim dužnosnicima, a imao je mnogo toga za raspraviti. Godine 2003., nakon dugih pregovora, objavio je da će Libija “prihvatiti odgovornost” za Lockerbie i isplatiti 2,7 milijardi dolara odštete obiteljima žrtava.

 

Saifova se pozornost potom usmjerila na osiguravanje prijevremenog oslobađanja Abdelbaseta al-Megrahija, osuđenog bombaša iz slučaja Lockerbie, kojemu je dijagnosticiran karcinom prostate dok je boravio u zatvoru u blizini Glasgowa. Angažirani su PR agenti za kreiranje internetske stranice kampanje – www.justiceformegrahi.com – i lobiranje kod novinara. “Dok se sastajem s različitim ljudima unutar čitavog medijskog spektra”, objasnio je jedan agent u kratkoj bilješci, “moram se ponašati kao da ovo nije orkestrirana PR kampanja”.

 

Saifovi fikseri također su zatražili pomoć liječnika. Škotski zakon dozvoljavao je puštanje zatvorenika kojima je ostalo manje od tri mjeseca života iz suosjećanja. Bilo je nekoliko papirnatih procjena zatvorenika, koji nije bio na aktivnom liječenju, te je odlučeno da se on osobno pregleda. Dana 24. srpnja 2009. godine, Saif je primio e-mail od Karola Sikore, onkologa iz Londona. “Vjerujem da je prognoza gospodina al-Megrahija vrlo loša”, napisao je Sikora. “Najbolji način da se uvjere vlasti Ujedinjene Kraljevine da ga puste kući iz razloga suosjećanja bio bi da se dva liječnika sastanu s njim, a treći stručnjak da se složi s njihovim nalazima”.

 

Sikora je sebe predložio za predsjedatelja tročlane skupine. Rekao je kako se složio sa Saifom da će mu za njegov rad biti plaćena standardna naknada Uprave za parnice britanske Nacionalne zdravstvene službe (NHS) za medicinsko-pravne stručnjake. Zatim je posjetio al-Megrahija u zatvoru, procijenio da čovjeku preostaje još tri mjeseca života i svoju procjenu dostavio libijskom veleposlanstvu u Londonu. Škotske vlasti prognozu su prihvatile.

 

Saif je također lobirao kod vlade tadašnjeg britanskog premijera Gordona Browna. E-mailovi pokazuju da je Zuwawi unajmio jahtu za Krf između 1. i 3. kolovoza. Kao što je izviješteno, Saif je tijekom tog razdoblja otišao na Krf i upoznao Petera Mandelsona, tada najvišeg Brownovog ministra u kabinetu, koji je proveo noć u vili Jacoba Rothschilda na obali.

 

 

Iskrena i duboka zahvalnost savjetniku britanskog premijera

 

Jedna osoba iz vile sjeća se da se Saif pojavio u maskirnoj uniformi sa svojom pratnjom, potom otišao s Mandelsonom na osamljeno mjesto u vrtu i pokrenuo pitanje al-Megrahija. Mandelsonov glasnogovornik rekao je da su 2009. godine njih dvojica razgovarali o slučaju Lockerbie u “usputnom” razgovoru.

 

Govoreći za potrebe ovog Guardianovog članka, Mandelson je rekao kako nije imao “nikakvu ulogu” u bilo kakvim pregovorima oko oslobađanja, dodajući: “Koliko se ja sigurno sjećam, ni on (Saif) ni predstavnik nisu od mene tražili da djelujem u ovom slučaju”. Dana 20. kolovoza 2009. škotski ministar pravosuđa Kenny MacAskill oslobodio je al-Megrahija kako bi proživio svoja posljednja tri mjeseca u Libiji.

 

Dan kasnije, kako sugeriraju dokumenti, Saif je sastavio pismo premijeru Škotske Alexu Salmondu izražavajući svoju “najdublju zahvalnost za razumijevanje i spremnost da se poduzmu svi potrebni koraci koji su bili potrebni kako bi se olakšala odluka tajnika MacAskilla”.

 

Salmond kaže kako se “ne sjeća da je to uopće vidio”. Dodaje da britanska vlada nije imala “nikakav utjecaj” na MacAskillovu odluku, koja je donesena “posve ispravno i u skladu s zakonom”. Istog dana, Saif je sastavio slično pismo Simonu McDonaldu, vanjskopolitičkom savjetniku Gordona Browna, izražavajući svoju “iskrenu i duboku zahvalnost za vašu podršku tijekom proteklih nekoliko mjeseci u osiguravanju oslobađanja gospodina al-Megrahija”.

 

McDonald navodi da ga je Brown imenovao glavnim čovjekom u pregovorima. “Koliko ja znam, ja sam bio jedina osoba s kojom je Saif imao posla u britanskoj vladi, to je bio jedan kanal, ja i Saif al-Islam”. Smatrao je kako nema ništa čudno u tome da se surađuje sa sinom diktatora, unatoč tome što nema službenu poziciju “jer je imao jasnu uputu od svog oca da smrtno bolesnog libijskog zatvorenika vrati kući”.

 

Svog se sugovornika prisjeća kao “vrlo uglađenog, izvrsnog govornika engleskog jezika, skupo dotjeranog”. Posjetili su Saifovu farmu u blizini Tripolija, gdje je McDonald ‘predstavljen‘ bijelom tigru u kavezu izrađenom od zabrinjavajuće tanke žice. “Idući put kad sam vidio bijelog tigra, bio je to tepih na podu Saif al-Islamovog medžlisa (lokalna organizacijska jedinica islamske zajednice)”.

 

 

Kontakti sa Naomi Campbell i Ghislaine Maxwell

 

Visoka politika pomiješana je bila s ludovanjima u ljeto 2009. godine. Zuwawi je rezervirao motornu jahtu od 18 i pol metara, s kapetanom i još dva člana posade, po cijeni od 55.400 eura. Direktor tvrtke za iznajmljivanje jahti potom je Zuwawija povezao s escort agencijom. Lanac e-mailova sadrži fotografije golih žena iz agencije u erotskim pozama. “Dobre su kao solo, a ako govorimo o parovima, preporučujem Leonie sa Szilvi ili Chanel ili Chanel s Marshom”, napisao je kontakt iz agencije.

 

Saif se također družio. U svibnju 2010. godine primio je e-mail za koji se čini da je upućen od supermodela Naomi Campbell s naslovom: “Ghislaine Maxwell. Prijateljica Naomi Campbell dolazi u Libiju”. U e-mailu je Maxwell opisana kao “super prijateljica” koja je u rujnu željela otići u Libiju “svojim brodom” iz “zadovoljstva”. U e-mailu se Saifa zamoljava da to omogući, dobio je e-mail adresu od Maxwell, a poruka je potpisana s riječima “zagrljaj, zagrljaj” i “Ljubav i svjetlost”. Čini se kako je Saif odgovorio: “Pozdrav, Naomi, tvoja prijateljica je dobrodošla u Libiju. Molim te, reci joj da stupi u kontakt s Mohamedom” – koji je Saifova desna ruka. Nije jasno je li uspostavljen daljnji kontakt.

 

“Gospođa Campbell ne prepoznaje navodnu razmjenu e-mailova. Budući da joj je Guardian odbio dati kopiju navodne razmjene ili pružiti bilo kakav dokaz o autentičnosti, ona nije u poziciji komentirati”, rekao je glasnogovornik Naomi Campbell.

 

Podsjetimo, Ghislaine Maxwell osuđena je na 20 godina zatvora jer je osramoćenom bivšem američkom financijašu Jeffreyju Epsteinu pomagala u zlostavljanju mladih djevojaka. Epstein se ubio u zatvorskoj ćeliji na Manhattanu 2019. godine dok je čekao vlastito suđenje za trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.

 

Maxwell (60) nalazila se u pritvoru od uhićenja u srpnju 2020. Većinu vremena bila je u pritvorskom centru Metropolitan u Brooklynu, a osuđena je zbog namještanja i pomaganja Epsteinu u iskorištavanju maloljetnih djevojaka. Ona je vrbovala i dovodila Epsteinu tinejdžerice između 1994. i 2004. godine.

 

Saif se također družio s globalnim moćnicima na Svjetskom ekonomskom forumu. Njegov osnivač Klaus Schwab osobno je pozvao Saifa da prisustvuje godišnjem sastanku u Davosu u siječnju 2011. godine, opisujući ga u pismu kao “strastvenog graditelja mostova i istinskog zagovornika dijaloga”.

 

 

Veze s globalnim moćnicima

 

Ni Saif al-Islam Gadafi ni Faisal Zuwawi nisu odgovorili na zahtjeve za komentar, ističe Guardian.

 

Kada je dva tjedna nakon Davosa izbio građanski rat u Libiji, Saif je obećao da će se “boriti do posljednjeg muškarca, posljednje žene, posljednjeg metka”. Svjetski ekonomski forum tada je prekinuo kontakt s njim.

 

Zuwawi je, kako se čini, počeo kupovati kacige, pancirne košulje i oklopna vozila od Bin Jabr grupe u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ponuda je bila 23,8 milijuna eura za 120 vozila. No, Zuwawi je također tražio izlaz iz svega. Kada je počelo nasilje, raspitivao se o kupnji stanova u središtu Londona, a kasnije i u središtu Dubaija.

 

Nekoliko dana nakon što je dobio ponudu od Bin Jabr grupe, Zuwawi je promijenio stranu, postavši svjedok-suradnik u slučaju protiv Saifa na međunarodnom kaznenom sudu u Haagu (ICC). Uspostavio je veze s Nacionalnim prijelaznim vijećem, koje je preuzelo kontrolu nad Tripolijem nakon pobune. Zuwawi je na kraju bio taj koji je odao Saifovu lokaciju, otkrivši višem članu vijeća da je diktatorov sin blizak Nigeru, te je zatražio liječnika kako bi liječio svoju osakaćenu ruku.

 

Pobunjenici iz Zintana, jednog od najvećih sjeverozapadnih libijskih gradova, prvi su došli do njega i odveli ga kao vrijednog taoca. Priroda bilo kakvog posla s njegovim bivšim otmičarima nije otkrivena, no sin ozloglašenog diktatora može se slobodno kandidirati za dužnost. Slučaj pred ICC-om protiv njega nije bio prepreka. Libijski sud dozvolio je njegovu kandidaturu uz obrazloženje da Gadafijev nasljednik još nema kriminalni dosje. To je bio udarac tamošnjoj izbornoj komisiji koja mu je kandidaturu bila odbila, no on se žalio i pobijedio na sudu.

 

 

Saif Gadafi

Živio kao plejboj, družio se s moćnom elitom i pedofilskom svodnicom: Tajni život Gadafijeva sina koji grabi vlast u Libiji