Savjetodavno Vijeće za BiH iz Washingtona objavilo je otvoreno pismo koje potpisuju intelektualci, aktivisti i predsjednici udruženja iz BiH u kojem izražavaju duboku zabrinutost izdavanjem knjige američke istražiteljice Jessice Stern o presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.
“Dvadeset i pet godina nakon genocida u BiH, još uvijek tragamo za ostacima žrtava Radovana Karadžića, a jedina stvar po kojoj Karadžić treba biti upamćen su njegova zlodjela i uvođenje tercijarnih masovnih grobnica.
U ime bosansko-američke zajednice, prijatelja BiH, te organizacija i pojedinaca koji čvrsto vjeruju da genocid, kao i ratni zločinci koji su organizirali ta strašna zlodjela ne bi trebali biti uljepšavani na bilo koji način, obraćamo se sa dubokom zabrinućošću zbog nedavno objavljene knjige dr. Jessice Stern pod nazivom “Moj ratni zločinac: Osobni susret s arhitektom genocida”.
Mi, potpisnici ovog otvorenog pisma, pozivamo institucije da preispitaju planove da promovišu hagiografiju dr. Stern o presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, koji trenutno služi doživotnu kaznu u Hagu zbog genocida u Srebrenici, počinjenog nad bosanskim muslimanima (Bošnjacima).
Zabrinuti smo što autorica knjige Karadžića obasipa kvalitetima kao što su “mitski iscjeljitelj” i “heroj”, često ističući njegov dobar izgled i visinu riječima “visok i zgodan, s lepršavom smeđom kosom”.
Predstavljajući osuđenog kreatora bosanskosrpske politike genocida, etničkog čišćenja, torture i silovanja u vidu Adonisa, dr. Stern osnažuje Karadžića i daje mu osnov da još jednom negira uspostavljene činjenice o počinjenim zločinima. A to, opet, osnažuje negiranje genocida u srpskim zajednicama, te nastavlja da ohrabruje sve one koji negiraju historijski dokazane činjenice i da prihvate historijski revizionizam.
“Knjiga američke autorice otkriva mnogo više o njoj samoj nego o navodnom predmetu njenog izučavanja, “i ozbiljno stavlja pod znak pitanja akademsku prirodu njenog rada. Njen rad prikazuje autora koji je uveliko nezainteresiran za strahote zločina nad Bošnjacima u BiH. Autorica navodi čitatelje da vjeruju kako je Karadžić nekako oslobođen krivnje za zločine, jer su nedužne ljude, ženu i djecu silovali i ubijali osobe potčinjene Karadžiću.
Knjiga veliča Karadžićeva zlodjela i umanjuje važnost genocida, a knjiga namjerno zbunjuje čitatelje. Ona predstavlja srpsku propagandu kao činjenicu govoreći da je tokom opsade Sarajeva, ‘bilo jasno kako su sarajevski muslimani gađani ne samo srpskim snajperima nego povremeno čak i od strane svog vlastitog vodstva”.
Dvadeset i pet godina nakon genocida, posmrtni ostaci Karadžićevih žrtava se jos uvijek traže te da ovaj presuđeni ratni zločinac treba biti upamćen jedino po uvođenju tercijarnih masovnih grobnica i svojim zlodjelima. Umjesto da nedvosmisleno stane uz žrtve Karadžićevih zločina, dr. Jessica Stern je odlučila da se prikloni redovima onih koji negiraju genocid i sumnjaju u to da je počinjen, kao i uz pojedince koji šire opasnu islamofobnu mržnju – baš onu mržnju koju je Karadžić upotrebljavao da mobilizira počinitelje genocida. Danas, Karadžić nastavlja da inspiriše bijelce rasiste i teroristička djela od Pittsburga do Powaya, od Utoya do Christchurcha. Uljepšavanje ratnih zločina ne čini dobro svijetu nego služi kao osnova za mržnju “drugih” te kao izgovor za ignorisanje boli i stradanja kojeg to uzrokuje”, navodi se u pismu.
Otvoreno pismo su potpisali predsjednica Savjetodavnog vijeća za BiH Ajla Delkić, predsjednica Bosansko-američkog instituta za genocid i edukaciju Ida Sefer, predsjednica Udruženja ‘Majke enklava Srebrenica i Žepa’ Munira Subašić, profesorica međunarodnih odnosa na Univerzitetu Columbia Tanya Domi, bivši reis Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, profesor Hariz Halilović, predsjedavajući udruženja ‘Remembering Srebrenica’ Waqar Azmi, kopredsjedavajući Američko-europske alijanse Reuf Bajrović, predsjednik Udruženja ‘United Macedonian Diaspora’ Metodija A. Koloski i predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović.