Zašto smeta Karadžić, a ne smetaju Izetbegović i Tuđman? (VIDEO)

Neoplakani sinovi, nepronađene kosti najmilijih, brojni zločini koje su počinile muslimanske vojne snage predvođene Alijom Izetbegovićem, nisu bili kočnica za bošnjačke političare da ulice, trgove, mostove i javne institucije, skoro bez izuzetka u svim opštinama i gradovima Federacije BiH, nazovu po Aliji Izetbegoviću – tvorcu Islamske deklaracije, u čije ime su džihadisti odsjecali srpske glave i činili zločine tokom odbrambeno- otadžbinskog rata, za koje do danas niko nije odgovarao, ili je bio amnestiran od bilo kakve krivice.

Upravo najoštirija osuda došla je iz Izetbegovićevog SDA-a koji je otvaranje studentskog doma u Palama koji nosi naziv po prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, nazvao radikalizmom i frustracijom srpskog naroda. “Dok žrtve progona, opsade i genocida u režiji Radovana Karadžića čekaju mjeru pravde u presudi, vlasti RS upustile su se u besramno podgrijavanje radikalizma, uzimajući buduće generacije za taoce vlastitih nacionalističkih frustracija”, navodi SDA. Očekivano, u osudi predsjednika Republike Milorada Dodika, koji je otvorio Dom u Palama, priključili su se i OHR i američka ambasada.

“Odluka da se Radovanu Karadžiću ukaže čast tako što će se jedna zgrada nazvati njegovim imenom, kao i vrijeme održavanja tog događaja pred objavljivanje presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Јugoslaviju, jesu nepotrebna provokacija. Takvi politički potezi podrivaju duh mira i pomirenja koji su nephodni za napredak BiH”, navodi se u saopštenju iz Ambasade SAD. Iz OHR dodaju: “Upitno je da li se proces istinskog pomirenja dalje unapređuje ako organi vlasti oživljavaju ili ponovo bude bol i traume iz rata u BiH. Čini nam se da je očito da bi poruke političara 20 godina poslije trebale biti okrenute prema naprijed i usmjerene u pravcu euroatlantske budućnosti BiH”.

Indikativno je, smatraju politički analitičari, da su u OHR-u i američkoj ambasadi sve ove godine imuni na bol i nepravdu koja se svakodnevno nanosi srpskom narodu. Poručuju da se na ovakve istupe ne treba osvrtati i da treba sistemski biti vođena snažna i složna politika u Srspkoj. “Oni će uporno da gledaju da na svaki način zatru sve što je srpsko i bilo bi im veoma drago da Srba nema da ako ih već i ima da promijene ime da žive u nekim zemunicama i da se ne pojavljuju na ovoj planeti zemlji i to je ta njihova demokratija”, kaže za RTRS vojno-politički analitičar Gostimir Popović.

Politički analitičar Čedomir Antić navodi: “Sada postoji jedan trend da sve ono što Bošnjaci i Hrvati žele za svoj narod to podrazumjeva da se Srbima nešto oduzme, RS uspijeva nekako da se odbrani za svih ovih 25 godina međutim ti napadi traju”. Za bošnjačke političare je opravdano da Alija Izetbegović ima svoj muzej, kaže Antić uprkos činjenici da ga i njegovi sunarodnjaci optužuju za vođenje vjerskog, a ne građanskog rata. Veterani Republike Srspke smatraju da sve političke strukture moraju biti jedinstvene i da moraju definisatiti minimum nacionalnog interesa.

“Zar oni Aliju Izetbegovića koji nije imao priliku da se suoči s pravdom i žrtvama koje je izazvao na srpskoj strani, oni mogu da daju ulice i trgove a nama je sve zabranjemo-postavlja se pitanje dokle”, kaže Duško Vukotić, predsjednik Udruženja “Veterana Republike Srspke”. Srbima je već odavno sve jasno, poručuju veterani. Sve što je srpsko naišlo je na osporavanje bošnjačke strane – bilo da je riječ o himni, jeziku, zvaničnim državnicama, pa čak i poštanskim markicama sa likom Patrijarha Pavla, čuvenih vojskovođa iz Prvog svjetskog rata ili i Andrićgradu kao simbolu pomirenja sva tri naroda u BiH.