Ponavljajući riječi francuskog vladara Napoleona Bonaparte, američki predsjednik Donald Trump se oglasio na društvenim mrežama.
“Ko spašava svoju zemlju, ne krši nijedan zakon”, objavio je republikanac Trump na svojoj mreži Truth Social.
Inače, ova izreka se pripisuje francuskom vojskovođi koji je stvorio Napoleonov zakonik građanskog prava 1804., prije nego što se proglasio carem.
Bijela rasa
Na stranu to što Trump već odavno ne krije da prezire liberalno demokratsko ustrojstvo zapadnih država, gdje su jasno postavljene granice i nadležnosti između sudske, zakonodavne i izvršne vlasti. Time su, ne bez razloga i poznatih historijskih lekcija, postavljene demokratske brane diktaturama i autoritarnim režimima.
Očito, Napoleon inspirira Trumpa, tako da ne treba čuditi njegova želja da Amerikom i svijetom upravlja kombiniranjem, u ovom trenutku, neograničene osobne vojne, ekonomske i političke moći. I da pritom ima krajnje ličan i selektivan odnos prema visokoj korupciji i teškom kriminalu.
Na ideološkom planu, takvo se ponašanje unutar nove Trumpove administracije pravda potrebom da se poraze “ljevičarski ekstremisti” i njihove politike. A taj “ljevičarski ekstremizam” za Trumpa, njegovu desnu ruku Elona Muska ili potpredsjednika JD Vensa je sve sto nije u skladu sa naukom evangelističkog kršćanskog fundamentalizma, sve što nije ekstremna desnica, sve što stoji na putu nekontrolirane vlasti superbogatih novomesija, sve što, prema istoj školi mišljenja, dovodi u sumnju supremaciju i liderstvo bijele rase.
Stoga i ne čudi da Trumpu i trumpistima pod noge cvijeće bacaju upravo oni mali i veliki diktatori širom planete koji također smatraju da ako spašavate svoju zemlju i narod ne kršite nijedan zakon. I to bez obzira što to “spašavanje” uključuje i nekažnjeno činjenje masovnih zločina, genocid, kršenje svih ljudskih i Božijih normi – progon onih koji imaju drugu boju kože, koji se na drugi način mole Bogu, ili jednostavno imaju drugačije svjetonazore i političke stavove.
Historija je puna primjera takvih “spasilaca”, od Napoleona i Hitlera, preko Putina i Natanyahua, do onih iz naše regije, balkanskog kasapina Slobodana Milosevića i njegovog hrvatskog klona Franje Tuđmana.
Najzad, vidimo i ko i s kakvim ushićenjem danas kliče svakom Trumpovom postupku i ko se raduje odlasku Bidenovih ambasadora i USAID-a sa prostora zapadnog Balkana.
Crveni kačket
Ushićen je Milorad Dodik, osokoljen je Aleksandar Vučić (mada mu veselje ozbiljno kvare studenti i građani na protestima širom Srbije), veseli se i Dragan Čović, ali je za svaki slučaj sačekao da sa Sarajevskog aerodroma prema svom domu u SAD odleti vjerovatno posljednji probosanski američki ambasador u BiH, Michael Murphy.
Drago je i Bakiru Izetbegoviću, čemu kriti…
Javnu demonstraciju radosti zasada je prepustio osuđenom kriminalcu, svom podaniku i bivšem federalnom premijeru Fadilu Novaliću, ali nećemo dugo čekati da i njega u zgodnoj prilici vidimo sa crvenim Trumpovim kačketom na glavi. Što da ne, možda baš u zagrljaju sa Dodikom i Čovićem.
Na kraju, zar nismo prije tačno 35 godina, nakon prvih “slobodnih” izbora u BiH, slušali i gledali zadovoljne Aliju Izetbegovića, Radovana Karadžića i Stjepana Kljuića, koji su združeno klicali porazu i rušenju vlasti “mrskih ljevičara, komunista” i najavljivali novo, bolje vrijeme, ekonomski procvat i povijesni dogovor naroda. I oni su, svako iz svog ugla, vjerovali da samo tako mogu zaštititi državu i narode koje predstavljaju. S tom razlikom da je ratni zločinac i doživotni haški presuđenik Karadžić i tada vjerovao u Napoleonovu krilaticu da onaj ko “spašava državu” i narod ne krši nijedan zakon.
Dolaze teška vremena za liberalnu demokraciju, za slabiji i siromašniji dio svijeta, za lijeve i humane ideje. Teška vremena su i pred Bosnom i Hercegovinom.
Glave ponovo dižu i sve su glasniji oni što se bore “protiv antifašizma”, oni čije su ideje na prostoru bivše Jugoslavije poražene u Drugom svjetskom ratu, oni čiji zločini etničkog čišćenja u ratovima devedesetih godina kao da su potaknuli i samog Trampa da predloži preseljenje dva miliona Palestinaca iz Gaze, kako bi na grobovima i stratištima žrtava napravio novu rivijeru na Mediteranu.
Stvari izgledaju crno i zloslutno. Ali povijest nas uči da nema dizanja ruku u zrak pred tiranijom i bezdušnicima. Jednostavno, no pasaran
(Raport)