WASHINGTON POST OTKRIVA: Putin je slomljen, mogu ga spasiti samo…

U svom dugotrajnom sukobu s Putinom i brutalnim neoimperijalizmom koji on predstavlja, Zapad može pobijediti samo ako ostane ujedinjen.

Nakon što je pokrenuo agresorski rat i nije ga uspio dobiti, ruski predsjednik Vladimir Putin ovih dana baš i nema šta slaviti. No, ono što će ga razveseliti jest činjenica da će ove jeseni mnogi građani zapadne Europe izaći na ulice. Iskoristit će svaki resurs u svom arsenalu dezinformacija kako bi natjerao prosvjednike da podijele svoja vlastita društva, slabeći tako međunarodni front protiv njega, ocjenjuje u svom komentaru The Washington Post.

Ove će se jeseni građanski nemiri vjerovatno zahuktati u čak 101 zemlji – od njih 198 koje se prati i promatra – prema indeksu koji je razvila istraživačka tvrtka Verisk Maplecroft. Žarišne tačke šire se od Šri Lanke i Alžira do relativno dobrostojeće Europe. Glavni pokretač je inflacija, posebno skokoviti troškovi hrane i energije, koje je velikim dijelom uzrokovao upravo Putin. No, u cijelu igru uključeni su i drugi faktori.

Česi i Nijemci pružili su rane uvide u posebno uznemirujući obrazac. Deseci hiljada ljudi izašli su nedavno na ulice Praga te su zahtijevali da Europska unija ukine sankcije Rusiji, sklopi novi plinski sporazum s Putinom i prestane naoružavati Ukrajinu. Mnogi od njih su krivili Europsku uniju i NATO, a ne Putina, za sve što nije u redu u svijetu. Među istaknutim govornicima bili su huškači i s krajnje desnice i s krajnje ljevice.

Prošlog ponedjeljka Čehe su zamijenili Nijemci u regiji koja je nekada bila Istočna Njemačka, gdje su se hiljade ljudi okupile u Leipzigu i Magdeburgu. I ponovno, tobožnji bauk protiv koga su došli prosvjedovati bili su inflacija, cijene energije i navodno bešćutna i nesposobna politička elita. No, činilo se da su prosvjednici i tamo bili barem jednako željni izražavanja simpatija prema Putinu, ravnodušnosti prema Ukrajini i ogorčenosti prema Zapadu pod američkim vodstvom. Kao i u Pragu, i u Njemačkoj prosvjednici su dolazili nesrazmjerno s populističke krajnje desnice i postkomunističke ljevice.

Stranka koja mobilizira Nijemce na krajnjoj desnici je Alternativa za Njemačku (AfD), a ona koja predstavlja politički okvir za ekstrem na drugom kraju političkog spektra je Ljevica, stranka koja svoje korijene vuče iz komunističkog režima koji je vladao istočnom Njemačkom do početka 90-ih. I jedna i druga stranka su više-manje nevažne na području nekadašnje Zapadne Njemačke, ali su postale dio ‘mainstreama‘ u otuđenim istočnim regijama. U pokrajinskoj skupštini Tiringije, primjerice, AfD i Ljevica zajedno bi, kada bi surađivale, imale većinu zastupničkih mjesta.

Obje stranke za jesen obećavaju “Vruću jesen protiv hladnih nogu”, kako glasi jedan slogan, s planiranim skupovima svakog ponedjeljka. Službeno, međutim, daju sve od sebe da se distanciraju jedna od druge. Na kraju krajeva, u konvencionalnom političkom spektru one bi trebale predstavljati dijametralne suprotnosti.

U stvarnosti, pak, postoji sumnjivo preklapanje u njihovim svjetonazorima. Njihovi pristaše dolaze iz istog miljea – pretežno iz nekadašnje Istočne Njemačke – koji je također prosvjedovao protiv primanja izbjeglica u izbjegličkom valu 2015. i 2016. godine te protiv covid mjera u novije vrijeme. Također, čini se da su nesrazmjerno željni recikliranja brojnih teorija zavjere.

No, teško se može smatrati novošću da ekstremna ljevica i desnica dijele velik dio psihološkog profila – Benito Mussolini u Italiji je bio socijalist prije nego što je prigrlio opciju fašizma. Način razmišljanja obiju strana je autoritaran, populistički i kolektivistički, za razliku od individualističkog. Glavna razlika između njih je zapravo u općoj meti njihove ogorčenosti, a to su bogati za ljevicu, te društveni autsajderi za desnicu. Pritom su svi neobično proruski orijentirani.

Te sklonosti tvrde ljevice i desne čine one na političkoj margini diljem Europe idealnom publikom “korisnih idiota” – termin koji se pripisuje Lenjinu (kojim se u političkom žargonu označava osoba koja propagira stavove ili interese skupine ili ideologije koju u potpunosti ne shvaća i koju se kao takvu cinično koristi u propagandne svrhe, op.a.) – za kremaljsku propagandu na Zapadu. To se odnosi na populiste od Francuske do Italije i šire. No, Putin, koji je bio agent zloglasnog KGB-a u Istočnoj Njemačkoj tijekom 80-ih – najbolje poznaje svoje korisne idiote u srednjoj Europi.

U područjima koja je Kremlj prije držao kao taoce iza ‘Željezne zavjese‘, ova rusofilija je neugodno ironična te se radi o slučaju kolektivnog ‘Stockholmskog sindroma‘, ocjenjuje Washington Post. Pritom je Mađarska, kako se navodi, možda u tom smislu i najgori primjer, ali situacija na istoku Njemačke također je šokantna. Kao da naglašavaju svoj cinizam, AfD i Ljevica su čak odabrali ponedjeljak za skupove ove jeseni, kao hommage “prosvjedima ponedjeljkom” građana Istočne Njemačke 1989. godine, koji su doveli do pada Berlinskog zida.

Ovaj ‘čužpajz‘ lakovjernosti, krivih uvjerenja i vjere teško podnose ostali Europljani koji su živjeli iza ‘Željezne zavjese‘, a bili su žrtve raznih careva i prije pojave Sovjeta. Osim Ukrajinaca, to su Poljaci, Litavci, Latvijci i Estonci. Oni Putina smatraju realnom egzistencijalnom prijetnjom, a time i primjetnu kolebljivost svojih zapadnih saveznika, osobito Njemačke, oblikom izdaje, koja teško da je prva u njihovoj povijesti.

U svom dugotrajnom sukobu s Putinom i brutalnim neoimperijalizmom koji on predstavlja, Zapad može pobijediti samo ako ostane ujedinjen. Zbog toga će Putin dati sve od sebe da nastavi širiti laži i dezinformacije na Zapadu, u nadi izgradnje ‘pete kolone‘ koja će se boriti za njega i njegove interese iza neprijateljskih linija. Zapadni čelnici, i to ne samo oni koji obnašaju političke dužnosti, moraju učiniti sve što mogu da razotkriju te laži i suprotstave im se istinom. A, najveći test do sada dolazi ove jeseni.

(SB)