VUČIĆ JE NAŠAO SAVEZNIKA: Zašto su u Hrvatskoj oduševljeni idejom da bh. Hrvate utope u “novu Jugoslaviju”?

Odbijanje država Zapadnog Balkana od strane EU Hrvatskoj odgovara utoliko što joj potvrđuje status “predziđa Evrope” i ostavlja je zaštićenom od mogućnosti značajnijih utjecaja iz Srbije i uspostave ponovnih političkih i ekonomskih rivalstava. U tom cilju Hrvatskoj se isplati kao alternativno rješenje prepustiti Srbiji dominantan utjecaj nad Zapadnim Balkanom pa i Hrvatima u BiH, sve dok to znači držanje ove zemlje dalje od granica Evropske unije, dakle i same Hrvatske.

 

 

Željko Trkanjec, analitičar hrvatskog Jutarnjeg lista, blisko povezanog s vladajućom strankom u ovoj zemlji, napisao je krajnje afirmativan komentar o Macronovom odbijanju da da zeleno svjetlo Sjevernoj Makedoniji i Albaniji za početak pregovora o EU i umjesto toga zastupanju ideje „Malog Schengena“ kao alternativne unije šest balkanskih zemalja, što je koncept koji od početka podržava srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

 

Trkanjec ističe da pored nagomilanih problema s kojima se EU sad suočava ovoj zajednici nisu potrebni dodatni koje bi unijele zemlje Zapadnog Balkana te je odluka Macrona stoga mudra i zrela:

 

“Mini-Schengen” na Zapadnom Balkanu je pokazatelj smjera u kojem će ići daljenji razvoj EU: Unija više brzina je više nego sigurna. Već sada se eurozona postavlja kao jedna brzina, reformirani Schengen će biti druga, iliberalne demokracije će stvarati neki poseban krug, a Bugarska i Rumunjska su više nego prirodni partneri Zapadnog Balkana”, navodi Trkanjec u svojoj analizi.

 

Autor odbacuje čak i bojazan koju su iskazivali mnogobrojni analitičari da će ovo drsko odbijanje Zapadnog Balkana širom otvoriti prostor za veći ruski utjecaj, tvrdeći da je to ionako već odavno realnost na terenu:

 

“Strah da će sada ovim prostorom zavladati Rusija, Kina i Turska je dijelom čak i neozbiljan. Naime, Moskva je ionako ukotvljena u Srbiji i Republici Srpskoj, Bakir Izetbegović ne poduzima gotovo ništa bez konzultacija s Ankarom, a Crna Gora je već u dužničkom ropstvu prema Pekingu zbog autoceste Bar – Boljare”.

 

Trkanjec odbacuje i tvrdnje da bi „Mali Schengen“ predstavljao posebnu opasnost po BiH zbog činjenice da bi Srbiji i Aleksandru Vučiću otvorio prostor da vrši još veći utjecaj na Republiku Srpsku i integriše je u svoj društveno-ekonomski prostor, ne baš najjasnijim kontraargumentom da je Dodiku: „bitno važniji most kod Gradiške koji se gradi s Hrvatskom”.

 

Trkanjec čak misli da ovaj sporazum i samim Hrvatima u BiH donosi sve same benefite pa tako tvrdi:

 

“Ovo je idealna prilika da oni, unutar šire ekonomske zajednice, a uz podršku Zagreba, učvrste svoj položaj. Ako se provedu presude međunarodnih sudova o Mostaru, u slučaju Sejdić-Finci te Ustavnog suda BiH o izborima, tada bi mogli ostvariti i potrebnu političku sigurnost. Hrvatska bi pak “mini-Schengenu” trebala pristupati kao i svaka druga članica EU, bez paternalističkih pretenzija, ne prekidajući nastojanja da riješi bilateralne probleme s BiH, Srbijom i Crnom Gorom”.

 

Na kraju, ushićeno poput tinejdžerke kada govori o svom najdražem glumcu, Trkanjec zaključuje:

 

“Ukratko, stvoriti “zapadnobalkansku ekonomsku zajednicu” kao što je šest zemalja današnje EU počelo sa Zajednicom za čelik i ugljen. Možda postati nova EFTA (Europska zona slobodne trgovine čije su članice Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn) i tako postati članicom Europske ekonomske zone (EEA – sve članice EU i EFTA)”.

 

“Mini Schengen” kao alternativa članstvu u EU posljednjih dana goruća je tema u zemljama Zapadnog Balkana. Mnogi pojedinci upozoravaju da odbijanje Zapadnog Balkana od strane EU za sobom povlači opasnost od izvjesnog dodatnog širenja ruskog utjecaja, a “Mini Schengen” otvaranje vrata Srbiji, u kojoj je ruski utjecaj upravo najjači, da preko ekonomske unije uspostavi dominaciju nad ostalih pet zapadnobalkanskih zemalja.

 

Svih ovih pet država (BiH, Crna Gora, Makedonija, Kosovo, Albanija) sa Srbijom imaju brojna neriješena politička pitanja, kao i historijsko iskustvo pretenzije na njihove teritorije. Posebno žustre reakcije bile su s Kosova. Albin Kurti, lider Pokreta Samopredjeljenje, pobjedničke stranke na nedavnim izborima i vjerovatni novi premijer Kosova bio je vrlo decidan: “Srbija je posvećena stvaranju nove platforme za Veliku Srbiju – Srbiji je potrebna ta platforma za širenje i ne smijemo dozvoliti Četvrtu Jugoslaviju što je njen cilj”. Istovremeno Vjosa Osmani, članica Demokratskog saveza Kosova koju se također pominje kao moguću predsjednicu buduće Vlade Kosova, “Mali Schengen” je nazvala “totalnom greškom” konstatirajući da se “Albanija i Srbija nigdje ne dodiruju (ne graniče međusubno) osim preko Kosova”.

 

Iz Crne Gore se prema ovoj ideji za sada drže rezervisano, kao i u Bosni i Hercegovini, gdje je podrška za sada došla jedino od Mirka Šarovića, državnog ministra trgovine i ekonomskih odnosa.

 

Ipak, zanimljivo da ova ideja o stvaranju “nove Jugoslavije” je u Hrvatskoj dočekana bez gotovo ikakvih reakcija. Trkanjecova analiza prva je u ovoj zemlji koja govori o ideji stvaranja “Malog Schengena”.

 

Kako objasniti da iz Hrvatske čije zvanične vlasti godinama uporno ponavljaju kako je ova zemlja tobože najveći zagovornik ulaska Bosne i Hercegovine u EU i koja se godinama protivila bilo kakvoj ideji o novim regionalnim unijama i umrežavanjima sa Srbijom, ideja o stvaranju “nove Jugoslavije” nailazi na čisto ignorisanje ili pak u slučaju Trkanjec dobija potpune hvalospjeve?

 

Posebno, kako Hrvatska koja je navodno dubinski zabrinuta za položaj Hrvata u BiH u povodu zastupljenosti njihovih “legimitnih predstavnika” u institucijama i političkih prava, sada je spremna prepustiti Hrvate utapanju u zajednicu kojom dominira Srbije i gdje će oni biti duboka manjina?

 

Logičan zaključak je ono što je već godinama javna tajna i što nijedan hrvatski zvaničnik neće javno priznati – Bosna i Hercegovina Republiku Hrvatsku odavno već suštinski i ne zanima. Još je Daytonskim mirovnim sporazumom i definitivnim odustajanjem od hrvatskog entiteta unutar BiH zarad cjelovite i unitarne Hrvatske, Franjo Tuđman bh. Hrvate osudio na položaj manjine prepuštene same sebi. Bh. Hrvati Republici Hrvatskoj dobru dođu prvenstveno kao zaleđe za crpljenje radne snage, posebno u jeku masovnih emigracija koje Hrvatska bilježi od ulaska u Evropsku uniju.

 

S druge strane, nakon stoljeća rivalstva sa Srbijom, ulazak u Evropsku uniju Hrvatsku je i formalno odvojio od balkanskog političkog prostora i skinuo s nje pritisak koji je osjećala decenijama o strane Srbije. Odbijanje država Zapadnog Balkana od strane EU Hrvatskoj odgovara utoliko što joj potvrđuje status “predziđa Evrope” i ostavlja je zaštićenom od mogućnosti značajnijih utjecaja iz Srbije i uspostave ponovnih političkih i ekonomskih rivalstava.

 

U tom cilju Hrvatskoj se isplati kao alternativno rješenje prepustiti Srbiji dominantan utjecaj nad Zapadnim Balkanom pa i Hrvatima u BiH, sve dok to znači držanje ove zemlje dalje od granica Evropske unije, dakle i same Hrvatske.

 

(D.H.)

VUČIĆ JE NAŠAO SAVEZNIKA: Zašto su u Hrvatskoj oduševljeni idejom da bh. Hrvate utope u “novu Jugoslaviju”?

| Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-