Volonteri grle bebe dok se bore za život - majke su im ovisnice. - Sarajevograd.CLICK

Posebno obučeni volonteri u bolnicama grle i maze djecu koja prolaze kroz strašne krize. Radi se o mališanima koji su rođeni kao ovisnici jer su se njihove majke drogirale u trudnoći.

Majke ovisnice nastavljaju se drogirati i kada su trudne. Djeca koju nose tada se rađaju kao mali ovisnici koji se od prvih dana na ovom svijetu bore da prežive.

U SAD-u im puno pomažu posebno obučeni volonteri koji ih grle i maze što je više moguće, a što je ponekad presudno za njihovo preživljavanje. Naime, stručnjaci kažu kako ta djeca jako pate dok prolaze proces odvikavanja od droge i da je, nažalost, takvih slučajeva sve više.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti broj slučajeva djece s neonatalnim apstinencijskim sindromom porastao je za 383 posto od 2000. godine u SAD-u. Situacija nije bolja ni u ostatku svijeta. Upravo je ta žalosna činjenica razlog što je potrebno sve više ljudi koji bi bili voljni nježnošću pomagati toj djeci da prežive.

– Ovim bebama treba puno vremena da bi se izvukle iz tog stanja i neophodan im je ljudski dodir – rekla je Jane Cavanaugh, medicinska sestra koja volontira u sveučilišnoj bolnici Thomas Jefferson u Pennsylvaniji. Dodala je kako im je itekako potrebno nježnosti kada prolaze kroz apstinencijske krize. Tada znaju biti vrlo razdražljiva i ponekad ih je vrlo teško utješiti.

Liječnici su objasnili da se djeca koja su bila u kontaktu s volonterima brže oporave, trebaju manje lijekova i prije izlaze iz bolnice, piše simplemost.com.

Ovakvi programi sada postoje u puno bolnica u SAD-u.

O neonatalnom apstinencijskom sindromu pisale su i Marela Šain Tuka iz Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centara “Sestre milosrdnice” u Zagrebu te Vesna Herceg iz Srednje škole Viktorovac u Sisku.

Provele su istraživanje, a ovo su neki od zaključaka:

“Neonatalni apstinencijski sindrom pojavljuje se u 1,6% od ukupnog broja hospitalizirane novorođenčadi. U istraživanje je uključeno 40 novorođenčadi. Utvrđeno je da je veća učestalost novorođenčadi pasivnih ovisnika o metadonu u odnosu na Subotex. Neonatalni asptinencijski sindrom u većine novorođenčadi nastupio je u 72 sata nakon porođaja.

Prosječno je trajanje simptomatologije 10 do 20 dana. Iz rezultata je vidljivo da majčina ovisnost ima važan utjecaj na neonatalni ishod liječenja novorođenčadi. Prosječan je broj dana bolničkog liječenja novorođenčadi 22 dana.

Liječenje i metode zdravstvene njege novorođenčadi s apstinencijskom sindromom specifični su, i to zato što je potrebno da medicinske sestre imaju veliko znanje, vještine, visoke moralnoetičke standarde, profesionalnost u ophođenju s novorođenčetom i članovima obitelji.

Najčešći simptomi u novorođenčadi čije su majke ovisnice jesu: tremor [fini i grubi], iritabilnost, nesanica, hiperakuzija, nemir, neutješan plač visoke frekvencije, hipertonus, naglašen Moorov refleks i refleks sisanja, neadekvatno sisanje, otežano hranjenje, pretjerana želja za hranom, povraćanje, proljev, slabo napredovanje u tjelesnoj masi, gubitak tjelesne mase, kihanje, kašljanje, pretjerano znojenje, tahikardija, tahipnea, hipertenzija, opistotonus, konvulzije, perigenitalni intertrigo, subfertilitet.”