Situacija u Rusiji nakon pobune Wagnera daleko je od gotove te se još uvijek ne može sa sigurnošću reći u kojem smjeru će se razvijati. Postavlja se pitanje gdje je Jevgenij Prigožin nestao.
To gdje je on teško je, možda ovi na Zapadu znaju. Treba se vratiti jedan korak unazad, u onome što se jučer događalo je najmanje pet sudionika. Jedan je Putin, drugi je Prigožin, treći je netko koga mi ne poznajemo, koji se treba sedimentirati pa da ga mi upoznamo-kazao je vojni analitičar Ivica Mandić.
Riječ je o jednoj grupaciji ruskih oligarha i djelo FSB-a.
Oružane snage u cijeloj situaciji su bile posve pasivne. Znači sljedeći sudionik je Ukrajina sama po sebi, ali i Zapad. Očigledno, Zapad je jučer imao velik utjecaj na način da mu divljački prijenos vlasti i ubojstva u Moskvi, zemlji koja ima najveći potencijal nuklearnog oružja, nikako nije odgovarao i to nemojmo zaboraviti da Zapad ne dopušta. Nekakvo divljaštvo u Rusiji koja je jedna tako velika nuklearna sila-rekao je.
Na pitanje o spomenutom trećem akteru Mandić je pojasnio:
Problem je da se treba spoznati cijelo vrijeme od izbijanja rata od prošle godine.
Postoji određena vrsta kontakta između službenog političkog Zapada i određenih oligarha i struja. Nikad ta komunikacija nije prestala. Jedna od tih stvari koje treba podsjetiti je da je Lukašenko u subotu ujutro bio u Istanbulu. Znači da je sletio u Tursku.
Pa javna izjava predsjednika Turske kako on podržava službene ruske vlasti, on je sigurno jedan od kanala pomoću kojeg se prenijela poruka Zapada, koji je najviše zainteresiran za stabilnost sustava u smislu prijenosa ovlasti nuklearnog oružja. Da u tom smislu ne dođe neki divljak u posjed nekih pet šest tisuća nuklearnih bojnih glava. U ovom drugom djelu jedino od oligarha je Rotenberg jučer pobjegao avionom.
Jedan dio oligarha je prepametan, preobrazovan, ali ja kažem nije on ni moralan. Je li politički jak? O tom – potom. Očigledno je stanje kakvo je u gospodarstvu tako i u društvu u smislu podjele tako dramatično da su oni htjeli nešto poduzeti- dodao je Mandić.
Od početka se govorilo o tome da bi oligarsi mogli presuditi Putinu.
U principu oni ne bi njemu nikad presuđivali da je on bio uspješan strateg koji je ostvarivao ciljeve. Razlika između njega i Prigožina je da je ovaj malo veći divljak, a ovaj je divljak u rukavicama. Ne postoji neka ozbiljna razlika, posebno ne u smislu da se dovode ciljevi u pitanje. Tu se dovode metode jesu li određeni ljudi dovoljno sposobni ili nisu sposobni provesti ih, ali ciljevi nikako-napomenuo je Mandić.
Pojavile su se i razne teorije da bi Prigožin iz Bjelorusije mogao napadati Ukrajinu, a Mandić je rekao da takve teorije drže vodu, ali “niti bi se ja kladio za dugovječnost njegove glave na ramenima, ali ni Putinove.”
(Hayat)