Vodič za žrtve nasilja u porodici: Kako i kome prijaviti slučaj, kako doći do pomoći i zaštititi se od nasilnika

Piše: Dina GANIBEGOVIĆ

Prije nekoliko dana bh. javnost ostala je šokirana brutalnim ubistvom u sarajevskom naselju Podhrastovi, kada je suprug u toku svađe udarcima brutalno usmrtio svoju suprugu. Kasnije se saznalo da je ubijena žena godinama bila žrtva psihičkog i fizičkog nasilja koje je na kraju završilo na najtragičniji mogući način.

Nažalost, ovo je samo jedan u nizu slučajeva koji je možda mogao biti spriječen da je nasilnik bio prijavljen i da je žrtvi pružena potrebna podrška da prevaziđe ovu situaciju.

Stoga je DEPO Portal napravio ovaj tekst kao vodič koji bi žrtvama omogućio da na jednom mjestu pronađu informacije o tome koje vrste nasilja postoje, kako postupiti kada se dogodi nasilje, koje korake je potrebno poduzeti i koja prava žrtva nasilja ima.

VRSTE NASILJA I KAKO IH PREPOZNATI

Iako se najčešće govori o fizičkom nasilju, pored njega, postoje još i psihičko, s*******o i ekonomsko zlostavljanje žene od strane partnera. Evo kako ih prepoznati:

Psihičko zlostavljanje ima mnogo oblika: od različitih zabrana, uvreda, ismijavanja u javnosti, podcjenjivanja, omalovažavanja, ucjena, naređivanja do kontrole kretanja, izolacije, prijetnji žrtvi ili njoj dragoj osobi i slično. U konačnici sve te metode imaju jedan cilj, a to je zadobijanje moći i kontrole nad žrtvom. Osoba često ne shvata da je u odnosu sa psihičkim zlostavljačem sve dok se ne pojača intenzitet ili se uz psihičko zlostavljanje ne pojavi i neki drugi oblik zlostavljanja, najčešće fizičko.

Fizičko zlostavljanje odnosi se na namjerno nanošenje lakših i/ili težih fizičkih povreda. Vrši se na različite načine i različitim sredstvima: guranjem, šamaranjem, čupanjem kose, udaranjem rukama, nogama i/ili predmetima, opeklinama, šutiranjem, davljenjem i sličnim metodama. Fizičke povrede najjasniji su znak žrtvi i okolini da se u porodici događa zlostavljanje.

Ekonomsko zlostavljanje žene u intimnim vezama odnosi se na ekonomsku ovisnost žene o muškarcu koja u ovom kontekstu ima dvojaku ulogu. S jedne strane, ekonomska ovisnost žene o muškarcu posljedica je zlostavljanja i kontrole, dok s druge strane ekonomska ovisnost može biti uzrok nemogućnosti ženinog odlaska i prekida nasilne veze, bez obzire koje je vrste zlostavljanja žena bila žrtva. Također, ekonomsko zlostavljanje možemo posmatrati u užem i širem smislu. U užem smislu, ekonomsko se nasilje odnosi na nejednaku kontrolu nad zajedničkim resursima, uskraćivanje pristupa novcu, zapošljavanju ili edukaciji. U širem smislu ono obuhvata i oštećenje ili uništavanje ženine imovine, kao i krađu ili onemogućavanje raspolaganja vlastitim resursima ili imovinom. Ekonomsko nasilje očituje se između ostalog u uskraćivanju i/ili oduzimanju finansijskih sredstava, potpunoj kontroli kućnog budžeta od strane partnera, nedozvoljavanju sudjelovanja u finansijskim odlukama, zabrani zapošljavanja i daljnjeg obrazovanja, oštećenju i/ili uništavanju imovine partnerice, ucjenjivanju finansijskim sredstvima i neplaćanju alimentacije.

S*******o zlostavljanje je bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti. Obuhvata fizičko i psihičko s*******o nasilje, a odnosi se na s*******o uznemiravanje (neželjene seksualne primjedbe, prisilne fizičke dodire, seksističke i uvredljive primjedbe i šale), seksualnu zloupotrebu, incest, nedobrovoljne seksualne radnje, s*******e.

KOME SE OBRATITI U SLUČAJU ZLOSTAVLJANJA U PORODICI?

Kako bi se žrtva zaštitila od nasilja u porodici koje doživljava i dobila adekvatnu pomoć, i kako bi institucije mogle djelovati u slučaju nasilja u porodici, žrtva treba slučaj prijaviti policijskoj stanici ili centru za socijalni rad.

Policija je jedan od najznačajnijih inicijalnih kontakata za žrtve, a često i prvo mjesto gdje žrtve zatraže pomoć i prijave nasilje u porodici.

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici policija ima ovlaštenje za zaprimanje prijave o počinjenom nasilju u porodici. Policija izlazi na lice mjesta po zaprimljenoj prijavi. Policijski službenici koji izađu na lice mjesta gdje je prijavljeno nasilje u porodici dužni su, radi zaštite žrtve nasilja, odmah poduzeti sve potrebne mjere na sprečavanju nasilja i nakon toga utvrditi činjenično stanje u odnosu na nasilje u porodici i o tome sačiniti zapisnik. Kada policijska uprava ili policijska stanica zaprimi prijavu o nasilju u porodici i sasluša žrtvu nasilja u porodici, dužna je da podnese zahtjev za izricanje zaštitne mjere. Zahtjev se podnosi na posebnom obrascu koji je utvrđen Pravilnikom o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije. Za podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitne mjere nije potrebna suglasnost žrtve nasilja u porodici.

Policija je dužna da se odazove na poziv i evidentira slučaj nasilja u porodici, da izađe na mjesto događaja, da pruži sigurnost žrtvi što uključuje i lišavanje slobode počinitelja i predaju tužilaštvu, da žrtvi osigura pristup medicinskoj i drugim oblicima pomoći u slučaju potrebe, da prikupi što više podataka o događaju i o tome sačini zapisnik, da obavijesti nadležno tužilaštvo i centar za socijalni rad o slučaju, te da podnose zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu.

U skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH počinitelju nasilja u porodici nadležni sud može izreći sljedeće zaštitne mjere: udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, zabrana približavanja žrtvi nasilja, zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, obavezan psihosocijalni tretman, obavezno liječenje od ovisnosti, privremeno lišenje slobode i zadržavanje.

Također, žrtva nasilja u porodici ima pravo prijaviti nasilje i u Centru za socijalni rad odnosno nadležnoj službi za socijalnu zaštitu.

U centru žrtvu prima stručni radnik, otvara predmet nasilja u porodici i u radu sa žrtvom koristi sve raspoložive metode i tehnike rada, koje mu pomažu da utvrdi sve relevantne činjenice od značaja za zaštitu žrtve nasilja. Ukoliko žrtva ima maloljetnu djecu, posebna pažnja se posvećuje njihovoj zaštiti. Cilj rada sa žrtvom nasilja je upoznati žrtvu nasilja sa njenim zakonom propisanim pravima, posebno sa pravima maloljetnog djeteta na zaštitu od svakog oblika nasilja i zanemarivanja.

Po prijavi nasilja nadležna služba socijalne zaštite je obavezna da primi i sasluša žrtvu nasilja i o slučaju pripremi službenu zabilješku, da u slučaju nasilja odmah obavijesti policiju, a policiji dostavi sve informacije o slučaju, da upozna žrtvu sa njezinim zakonskim pravima i pravima djeteta, da preduzme sve mjere osobito važne za zaštitu sigurnosti žrtve odnosno sigurnosti djeteta, naročito smještaj žrtve i djeteta u sklonište za žrtve nasilja u porodici, da sa žrtvom nasilja izradi plan njezine sigurnosti i uspostavi redovan kontakt sa žrtvom, da posreduje i pomaže žrtvi nasilja kod ostvarivanja njezinih prava (besplatna pravna pomoć, besplatna zdravstvena pomoć i slično), da se odazove na poziv policije radi trenutnog zbrinjavanja djeteta ili maloljetnika i informativnog razgovora u vezi sa slučajem.

Ukoliko je žrtva nasilja dijete, stručni radnici centra mogu donijeti odluku o hitnom izuzimanju djeteta iz porodice, imenovati posebnog staratelja u postupku smještaja djeteta u instituciju ili drugu porodicu, donijeti usmeno rješenje o izuzimanju djeteta i smještaju u drugu porodicu ili instituciju.

Prije smještaja djeteta ili odrasle žrtve nasilja, stručni radnici centra dužni su u pratnji policije žrtvu propratiti do zdravstvene ustanove u kojoj će se žrtvi, po potrebi, pružiti liječnička pomoć, te konstatirati prisustvo povreda. Po smještaju žrtve nasilja, stručni radnici centra u suradnji sa sigurnom kućom/ ustanovom ili drugom porodicom, usaglašavaju aktivnosti koje se odnose na: pomoć i podršku žrtvi, savjetovanje, materijalnu pomoć, podršku i pomoć djeci ukoliko ih žrtva ima, pravnu pomoć, rad sa počiniteljima nasilja, te planiraju način provođenja usuglašenih aktivnosti. Ovisno o psihičkom, emocionalnom, somatskom stanju žrtve i njenim potrebama, u pružanje podrške uključuju se druge institucije (centar za mentalno zdravlje, porodično savjetovalište i slično), ukoliko to žrtva prihvata.

Ukoliko djeca žrtve nasilja, nakon izmještanja ostaju sa počiniteljem nasilja (što se dešava u praksi), centar za socijalni rad u suradnji sa sigurnom kućom dogovara aktivnosti (provjera sigurnosti djeteta, provjera mogućnosti zadovoljavanja svakodnevnih potreba djeteta, provjera prisustva cjelodnevne odgovarajuće brige od strane odrasle osobe, praćenje ukupnog stanja djeteta kroz kontinuirane kontakte sa školom i odraslom osobom koja preuzima brigu o djetetu, te posjetama porodici) koje će se poduzimati na zaštiti djece, a koje će značajno da doprinesu uspješnoj rehabilitaciji žrtve nasilja, ukoliko zna da su djeca sigurna, zbrinuta i zaštićena.

Nakon izmještanja žrtve i njenog zbrinjavanja u sigurnu kuću, stručni tim sigurne kuće intezivno radi na osnaživanju žrtve.

U slučaju da žrtva nasilja nije u mogućnosti prijaviti nasilje u porodici jer je izložena stalnim prijetnjama, napadima, uznemiravanjem i fizičkom nasilju od strane počinitelja nasilja, žrtva može prijaviti nasilje i putem SOS telefona koji je dostupan 24 sata (033 222 000 ili 1265 za FBiH). Dežurni operater SOS telefona ima mogućnost kontaktirati policiju koja je poslije prijave obavezna izaći na mjesto događaja i na taj način koordinirati smještaj žrtve u Sigurnu kuću.

Kada pozove neki od ovih brojeva, žrtva nasilja nije obavezna dati svoje lične podatke, a ima mogućnost dobiti informacije o svojim pravima i upute za pristupanje različitim vidovima pomoći, posebno u slučaju kad žrtva ne želi da prijavi nasilje zbog straha od počinitelja nasilja. Ovo je najjednostavniji način za sve žrtve koje trpe nasilje da se informiraju o svojim pravima i dobiju upute za dalje postupanje. Nasilje koje se događa i samim tim moguću intervenciju smještaja, može prijaviti i treća osoba, anonimno.

KOJA PRAVA IMA ŽRTVA NASILJA I KAKO IH OSTVARITI?

Žrtva nasilja ima pravo da Podnese krivičnu prijavu protiv počinitelja nasilja u porodici. Poslije podnošenja krivične prijave policija je obavezna za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere prema nadležnom sudu u roku od 12 sati od saznanja za radnje nasilja. Nadležni općinski sud (prekršajno odjeljenje) dužan je u roku od 12 sati od prijema zahtjeva za izricanje zaštitne mjere, koje je prethodno uputila nadležna policijska stanica, postupiti prema zahtjevu i donijeti rješenje. Zaštitne mjere preme počinitelju nasilja u porodici sud izriče u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od dvije godine, izuzev ako sud odluči da je duži vremenski period u interesu žrtve nasilja. Kako je navedeno, u roku od 24 sata od prijave nasilja žrtvi će se obezbijediti zaštita kroz izricanje zaštitnih mjera prema počinitelju nasilja u porodici, a sa ciljem preduzimanja hitne zaštite žrtve od počinitelja nasilja. Policija će također obezbijediti zaštitu za žrtvu tako što će počinitelja nasilja lišiti slobode na vremenski period od 24 sata, a žrtvu nasilja zbrinuti u sklonište.

Također, žrtva nasilja ima pravo da bude zbrinuta u Sigurnu kuću radi osiguranja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve nasilja u porodici, bez straha i opasnosti po život, što je dužna obezbijediti policija i organ starateljstva, a radi zbrinjavanje i pružanje zaštite žrtvi. Žrtva nasilja u porodici privremeno se zbrinjava u sigurnu kuću na zahtjev policije ili organa starateljstva (nadležne službe za socijalnu zaštitu) u trajanju najduže do šest mjeseci. Navedeni rok može se na zahtjev sigurne kuće produžiti uz pisanu suglasnost nadležnog organa starateljstva.

Žrtva nasilja ima pravo i na besplatnu pravnu, psihološku i socijalnu podršku. Žrtva ima pravo da putem Centra za žene Fondacije lokalne demokratije ostvari svoja osnovna prava koja su zagarantovana međunarodnim konvencijama i Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, i to pravo na besplatnu pravnu pomoći iz oblasti porodičnih odnosa, socijalne zaštite, zdravstvene zaštite, zapošljavanja, radnog prava, pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pravo na psihološku podršku i savjetovanje, rad na psihoemotivnim, psihofizičkim i psihosomatskim poremećajima kroz individualno savjetovanje i psihoterapiju, grupnu psihoterapiju, te pravo na socijalno-ekonomsku podršku, informiranje korisnica o socijalnim uslugama i pružateljima usluga, pomoć korisnicama pri utvrđivanju njihovih potreba, početnu procjenu mogućnosti korisnica čiji je cilj pružanje pomoći i osnaživanje za samostalan i produktivan život u društvu pojedinaca i porodica, kao i sprečavanje nastajanja i otklanjanje posljedica socijalne isključenosti.

KAKO DO SMJEŠTAJA U SIGURNU KUĆU?

Jedan od oblika pomoći ženama žrtvama nasilja jest njihov boravak u sigurnoj kući. Sigurne kuće pružaju korisnicama i njihovoj djeci privremeni siguran smještaj, ali i nude brojne druge usluge, poput psihološkog savjetovanja i emocionalne podrške, zdravstvene i pravne pomoći te pomoći u traženju smještaja i zapošljavanju.

Smještaj u Sigurnu kuću se vrši po preporuci nadležnog centra za socijalni rad ili policijske uprave, a na osnovu potpisanog protokola o suradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om kantona kojim je reguliran način zbrinjavanja žrtve nasilja u Sigurnu kuću. Sve usluge koje nudi Sigurna kuća su besplatne.

Osnovna svrha smještaja u Sigurnu kuću je fizička zaštita i sigurnost žrtava, ali i niz drugih usluga koje će im pomoći u njihovoj rehabilitaciji i resocijalizaciji što će ih u konačnici osnažiti da se odupru torturi, te počnu donositi odluke koje će im pomoći u realizaciji budućeg kvalitetnijeg života.

Više informacija o pravima žrtava nasilja možete pronaći u brošuri NASILJE U PORODICI – OSNOVNE INFORMACIJE koju je izdala nevladina organizacija Fondacija lokalne demokratije.

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.

(DEPO PORTAL)