Njemački zvaničnici se pribojavaju da bi problemi sa energijom i značajno povećanje cijena energenata ove zime mogli izazvati izlazak većeg broja ljudi na ulice. A političari to nikako ne bi voljeli, piše Deutsche Welle.

 

 

Trenutno se raspravlja o opsežnom paketu mjera za uštedu energije, od gašenja ulične rasvjete do snižavanja temperature grijanja u zgradama – i pritom se apelira na građane da smanje potrošnju kod kuće.

 

 

Da li će mjere uštede u javnosti izazvati solidarnost ili otpor neće biti jasno sve dok računi ne stignu na zimu. Ipak, kancelar Olaf Scholz nije raspoložen za čekanje, što se vidi i po njegovoj izjavi za njemački javni servis ARD prošlog mjeseca, da su rastući troškovi grijanja „bure baruta za društvo“.

 

 

Javnim isticanjem ovog problema, kancelar i njegova vlada pokušavaju sasijeći nemire u korjenu. „Time što opisuje energetsku krizu kao ’bure baruta’ kancelar pokušava da napravi mjesta za ključne odluke“, izjavio je za DW Rikardo Kaufer, profesor političke sociologije na Univerzitetu u Greifswaldu. Kaufer smatra da Scholz tako pokušava povećati šanse za postizanje kompromisa s potencijalno problematičnim akterima.

 

 

Drugim riječima, njemački kancelar ovako signalizira koalicionim partnerima, političkoj opoziciji, biznisima i civilnom društvu, da bi svako prepiranje oko političkih mjera bilo na štetu države.

 

 

Kaufer smatra da je ovo je „lekcija naučena iz pandemije“, kada su zakonodavci često djelovali nespremni u obuzdavanju širenje zaraze, iako su naučne procjene jasno govorile kako i kada će se virus širiti. Njihova komunikacija tada je bila više reaktivna nego proaktivna.

 

 

Mjere i poruke

 

Bundestag je već usvojio zakon kojim se predviđa da će se najugroženije stanovništvo poštedjeti skokova cijena. Istovremeno, njemačkim komunalnim poduzećima će biti dozvoljeno da dio svojih poraslih troškova prebace na potrošače.

 

 

Time zvaničnici u kreiranju politika hodaju po tankoj liniji. Oni žele pomoći domaćinstvima, naročito onima s niskim primanjima, ali takođe žele da građani štede energiju.

 

 

Moguće je da će doći do izvesnih olakšica nakon ljetnje pauze, ali ostaje nepoznato kako će one tačno izgledati.

 

 

Najmanja partija vladajuće koalicije, Liberali (FDP), kontroliraju Ministarstvo finansija, što im daje značajnu moć. Ministar finansija, Christian Lindner, je jasno stavio do znanja da namjerava biti štedljiv, jer se zalaže za niske poreze, potrošnju i regulativu.

 

 

S druge strane, Scholzovi Socijaldemokrati i Zeleni se zalažu za velikodušniju pomoć države ugroženim građanima.

 

 

Kriza kao šansa

 

No čak i ako vlada donese prave mjere, poruke koje ona šalje građanima mogu biti pogrešne. Politolozi smatraju da to može biti podjednako važno kada je u pitanju formiranja javnog mnijenja. Novac i resursi su važni, ali podjednako je bitna i jasna i dosljedna komunikacija, kaže za DW Evelin Bicek, profesorka političke komunikacije na Univerzitetu Koblenz-Landau. „Na kraju krajeva, svi se ponašamo više na osnovu onoga što smatramo istinitim, nego onoga što doista jeste istina u realnosti”, kaže Bicek.

 

 

Scholz je pobijedio na prošlogodišnjim izborima djelomično i zbog svog pasivnog stila rukovođenja, nalik onome Angele Merkel. Međutim, ukoliko građani primjete da na brodu nema kapetana, taj pasivni stil se može pretvoriti u njegovu slabost. „Kriza nije samo opasnost, već i prilika da se pridobije povjerenje ukoliko se tom krizom dobro upravlja”, istakla je Bicek.

 

 

Zamjenik kancelara, Robert Habek, to izgleda razumije. Kao ministar privrede, Habek ima vodeću ulogu u energetskoj politici i bio je primoran da donosi teške odluke koje su često bile suprotne uvjerenjima stranke Zelenih iz koje on dolazi. Ipak, ankete pokazuju da je osvojio političke poene, jer je redovno objašnjavao razloge za donošenje tih odluka.

 

 

Procjena rizika

 

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova za DW objašnjavaju da se, u zavisnosti od toga u kojoj meri troškovi i snabdijevanje energijom budu opteretili društvo, mogu očekivati protesti na ulicama sličnih razmjera kao i oni koji su bili protiv mjera za suzbijanje korona virusa.

 

 

„Pretpostavljamo da će populisti i ekstremisti ponovo pokušati uticati na proteste na svoj način“, kaže portparolka ministarstva, Brita Bejladž-Harman za DW i dodaje da ekstremistički akteri i grupe u Njemačkoj mogu izazvati nemire, ukoliko dođe do zaoštravanja krize. Iz Savezne policije, koja je u nadležnosti ministarstva, kažu za DW da za sada nemaju informacije o konkretnim prijetnjama.

 

 

Percepcija takođe igra ulogu u tome koliko nemiri mogu potresti zemlju. Takozvani „kverdenkeri“, odnosno populisti koji su bili protiv pandemijskih mjera, izlazili su na ulicu tokom lokdauna, ali iako su bili glasni, u pitanju je bila samo mali dio stanovništva. Povrh toga, dobili su veliku medijsku i političku pažnju.

 

 

Politički sociolozi poput Kaufera smatraju da se protesti više ističu u Njemačkoj, gdje politička kultura zasnovana na konsenzusu i savezna podjela vlasti odvraćaju od instrumentalizacije društvenog nezadovoljstva, nego na primjer u zemaljama poput Francuske, gdje se na proteste gleda kao na legitiman oblik društvene borbe.

 

 

Nestabilnost u Njemačkoj ima negativnu konotaciju, smatra Kaufer, jer se ona često povezuje s krvavim uličnim sukobima zbog hiperinflacije za vrijeme Vajmarske republike, koji su doveli do porasta popularnosti nacista.

 

 

„Ne prepoznaju se pozitivni primjeri uličnih protesta u historiji“, objašnjava Kaufer i dodaje da u Njemačkoj postoji strah od protesta i opasnosti da će ljudi preduzeti akciju bez legitimnih procesa poput glasanja. On je naveo ulične proteste u Istočnoj Njemačkoj 1953. godine, mirnu revoluciju 1989. i zapadnonjemački antinuklearni pokret 70-tih i 80-tih godina, kao primjere koji zaslužuju više pažnje u njemačkom kolektivnom sećanju.

 

 

Nejednakost znači nestabilnost

 

Dugoročni rizici po društvenu stabilnost, ipak, ne prestaju sa završetkom zime. Njemačka je nekada bila jedno od najegalitarnijih društava u Evropi, u kojoj su klasa i društveni status imali manji uticaj na određivanje uspjeha u životu. To se sada mijenja, jer Njemačka prati opći trend ka rastućoj nejednakosti prihoda.

 

 

„Vidimo da društvena mobilnost više ne može da riješi društvenu nejednakost”, rekla je za DW Suzane Pikel, profesorka komparativne politike na Univerzitetu Duizburg-Esen. Inflacija i cijene energije će nesrazmjerno jako pogoditi najugroženije u zemlji, pošto ljudi sa malim primanjima imaju i manja sredstva da apsorbiraju povećane troškove. To ih čini podložnijim antivladinoj retorici.

 

 

„Pandemija, rat i inflacija ugrožavaju nižu srednju klasu. Ako ih ne uspijemo stabilizirati, onda raste njihov strah za egzistenciju“, kaže Pikel i dodaje da je moguće da će se u budućnosti više ljudi pridružiti protestima. Još opasnije je, zaključuje Pikel, okretanje rješenjima koje nudi ekstremno-desničarska Alternativa za Nemačku (AfD). To bi, naime, moglo dovesti do dugoročne promjene ponašanja ljudi na izborima.

 

(Raport)

Vlast u Njemačkoj u panici: Strah nas je pobune građana, ovo bi moglo postati ‘bure baruta’