'Ušla sam u menopauzu s 24 godine, nikad neću moći roditi' - Sarajevograd.CLICK

Ova djevojka kaže da se osjeća kao da je izgubila svoju ženstvenost i strahuje kako će muškarci reagirati kada čuju da je već u menopauzi. Najviše je boli to što više neće moći roditi.

Za samohranu majku Gemmu-Louise Quinton (27) iz Velike Britanije život se okrenuo naglavačke kada je shvatila da više nikada u životu neće biti trudna i imati više od jednog djeteta. Preživjela je rak grlića maternice i ušla je prerano u menopauzu.

Ovo je njezina ispovijest koju je ispričala za BBC.

Čuti riječi “Žao mi je Gemma, imate rak grlića maternice” bio je najstrašniji trenutak u mojem životu. Bila sam sigurna da ću umrijeti i ostaviti svojeg dvogodišnjeg sina bez majke. Intenzivna radioterapija i kemoterapija pobijedili su rak, ali ja sam ostala neplodna. To je nešto s čime moram živjeti svaki dan do kraja života i zbog toga se više ne osjećam kao prava žena.

Drago mi je da sam se riješila bolnih grčeva i krvarenja, ali ipak mi je sve to čudno. Ponekad izađem s prijateljicama, one spomenu svoju me*struaciju, a mene uhvati osjećaj kao da se više ne mogu pridružiti takvim razgovorima, nekako mi je neugodno.

Ništa vas ne može pripremiti na to da ćete biti u menopauzi u 24. godini života. Strahovito znojenje, naleti vrućine, promjene raspoloženja i anksioznost. Stalno moram skrivati mrlje od znoja kad sam s drugim ljudima. Toliko sam mijenjala raspoloženje da sam prekinula s dečkom najmanje deset puta (više nismo zajedno).

Sada imam 27 godina i ne osjećam se potpuno kao žena jer moje tijelo ne radi kao nekad. Još jedna neugodna pojava kod menopauze je to što mi je va*ina vrlo suha, zbog čega mi je i sama pomisao na se*s ponekad zastrašujuća. Imam osjećaj kao da je rak uklonio dio moje ženstvenosti.

I mislim si što će moj budući dečko misliti o meni. Hoće li me gledati kao pravu ženu? Hoće li mu moja nesigurnost zbog mojeg tijela biti odbojna?

Ne tako davno sam izašla s dečkom kojeg sam upoznala. Prije susreta s njim sam toliko paničarila. Mislila sam da je nepošteno početi ozbiljnu vezu s nekime tko bi jednog dana želio obitelj, a ja mu ne mogu roditi dijete. Kada smo se našli, pitala sam ga da li bi želio imati puno djece, a on je, na moje olakšanje, rekao da mu je dovoljno ovo jedno koje ima. Ipak, nije me poželio ponovo vidjeti. Možda mu je sve to bilo previše.

Postoji hormonska terapija u obliku tankih flastera koji se zalijepe za bedro. Ponekad mislim pa tko bi volio ženu s ružnim “zakrpama” na bedrima? Moja obitelj i prijatelji mi kažu da će me pravi muškarac voljeti upravo ovakvu kakva jesam pa pokušavam gledati pozitivno na budućnost.

Dvije godine nakon liječenja imam lijep život sa svojim sinom i psom u našem lijepom domu. Putujem sa sinom što je više moguće. Također, podižem svijest o važnosti PAPA testa. Kada mi priđe nepoznata djevojka i kaže da je bila na testu zahvaljujući meni, tada mi se čini da moje iskustvo može nekome spasiti život.

Moram priznati, uvijek ću biti slomljena srca jer ne mogu imati više djece. Ali, više me ništa ne plaši u životu. Kada jednom pobijedite rak, osjećate se nepobjedivim.