Gorbačov je bio osmi i posljednji čelnik Sovjetskog Saveza i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1990.
Mihail Gorbačov, posljednji predsjednik Sovjetskog Saveza, preminuo je u 92. godini nakon duge bolesti. Gorbačov će ostati upamćen kao predsjednik SSSR-a koji je okončao Hladni rat bez krvoprolića, ali nije uspio spriječiti raspad Sovjetskog Saveza.
Informaciju o smrti Gorbačova objavili su ruski državni mediji RIA i TASS pozivajući se na bolničke izvore. “Mihail Sergejevič Gorbačov preminuo je večeras nakon duge i teške bolesti”, objavila je sinoć Moskovska središnja klinička bolnica.
Osmi i posljednji čelnik SSSR-a
Gorbačov je sklopio sporazume o smanjenju naoružanja sa Sjedinjenim Državama i partnerstva sa zapadnim silama kako bi uklonio Željeznu zavjesu koja je dijelila Evropu od Drugog svjetskog rata i doveo do ponovnog ujedinjenja Njemačke.
Gorbačov je bio osmi i posljednji čelnik Sovjetskog Saveza i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1990. Od 1985. do 1991. bio je glavni sekretar Komunističke stranke SSSR-a, a predsjednik države od 1988. do 1991. godine.
Ideološki gledano, Gorbačov je u početku svoje političke karijere bio naklonjen marksizmu i lenjinizmu, ali se do ranih 90-ih okrenuo ideji socijaldemokracije.
Suzdržao se od upotrebe sile nakon demokratskih prosvjeda u zemljama sovjetskog bloka
Kad su prodemokratski prosvjedi zahvatili zemlje sovjetskog bloka komunističke istočne Evrope 1989., suzdržao se od upotrebe sile – za razliku od prethodnih čelnika Kremlja, koji su poslali tenkove da slome ustanke u Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968.
No, protesti su potaknuli težnje za autonomijom u 15 republika Sovjetskog Saveza, koji se raspao u sljedeće dvije godine na haotičan način. Gorbačov se uzalud borio da spriječi taj kolaps.
Kad je 1985. godine postao glavni sekretar sovjetske Komunističke partije, u dobi od 54 godine, krenuo je revitalizirati sistem uvođenjem ograničenih političkih i ekonomskih sloboda, ali su njegove reforme izmakle kontroli.
Njegova politika omogućila dotad nezamislivu kritiku stranke i države
Njegova politika glasnosti – slobode govora – omogućila je do tada nezamislivu kritiku stranke i države, ali je također ohrabrila nacionaliste koji su počeli vršiti pritisak za neovisnost u baltičkim republikama Latviji, Litvi, Estoniji i drugdje.
Mnogi Rusi nikada nisu oprostili Gorbačovu turbulencije koje su njegove reforme izazvale, smatrajući kasniji pad životnog standarda previsokom cijenom za demokraciju. Nakon što je 30. juna posjetio Gorbačova u bolnici, liberalni ekonomist Ruslan Grinberg rekao je novinskom izdanju oružanih snaga Zvezda: “Svima nam je dao slobodu – ali ne znamo što bismo s njom.”
(Index.hr, DEPO PORTAL/md)