Nekadašnji ministar trezora BiH u razgovoru za Slobodnu Bosnu otkriva kada
nas očekuje ekonomski oporavak i rast zaposlenosti, gdje griješi Vlada FBiH, šta
misli o novom zaduženju kod MMF-a i Dodikovom populizmu.
Razgovarao: Darko Omeragić
Profesore Domazet, godina koju su obilježili koronavirusa i zatvaranje privrede
polako se bliži svom kraju. Da li su bh. vlasti povlačile dobre poteze u pokušaju
da spase bh. ekonomiju, a ako su griješile koji koraci su bili čisti promašaj, šta je
dobro urađeno, ako se može pronaći bilo šta pozitivno?
„Vidjeli smo konceptualno adekvatan pristup vlada (pod vladama podrazumijevam sve
nivoe vlasti u BiH koji uključuju zakonodavnu i izvršnu vlast) da kroz fiskalnu ekspanziju
priđu intervencijama države koje su trebale da osiguraju održavanje i povećanje
potrošnje u situaciji kada su tržišta zbog pandemije COVID-19 doživjela slom. Kako u
BiH ne postoji prostor za povećanje poreza, fiskalna ekspanzija jedino se može temeljiti
na zaduživanju države, prije svega vanjskom zaduživanju. Slično su radile sve zemlje
svijeta, s tim što su vodeće među njima izlazile na tržišta kapitala. Prevladalo je
Kejnzovo shvatanje da kriza nije vrijeme kada se prave uštede, nego da se one prave u
vrijeme prosperiteta. Najavljene intervencije za ublažavanje krize i poticaj oporavku u
FBiH su bile vrlo oskudne, jedva da su prešle 4% BDP, dok je Srbija imala obim
intervencija od 8% BDP, a Hrvatska od preko 10% BDP.“
Kako je provedeno subvencioniranje firmi za zaposlene?
„U pogledu samih rješenja najveći propust vlada je to što su neselektivno pripremili
sistem subvencija. Subvencije po korona zakonu za april, maj i juni su bile kratkotrajne,
obimom nedovoljne i svrhom nefokusirane, pa prema tome i nefunkcionalne. Ukupna
sredstva za subvencije doprinosa na minimalne plaće iznosila su 89 miliona KM ili
svega oko 18% sredstava iz Fonda za stabilizaciju FBiH, ili svega 2,6% ukupno
isplaćenih plaća u periodu april-juni, sa obuhvatom 24,9% zaposlenih u FBiH. To je bio
improvizirani, neselektivni sistem u kojem su jednako tretirani taksisti i firme od nekoliko
hiljada uposlenih, jednako tretirani obrtnici koji su u krizu ušli bez ikakve novčane
rezerve i firme koje su 2019. ostvarivale desetine miliona dobiti i u krizu ušle sa
milionima KM rezervi u svojim bilansima. Nemojte me shvatiti krivo, i velike firme su
morale biti u fokusu vlada, ali za njih je trebalo dizajnirati posebne mjere podrške.“
GREŠKA ZA GREŠKOM
Istekom stanja nesreće prestalo je subvencioniranje firmi, kako to ocjenjujete?
„Pored toga što je prestala sa podrškom privredi i radnicima nakon prestanka stanja
nesreće, Vlada FBiH nastavlja sa greškama kada kreditiranje privrede po sektorima u
iznosu od 500 miliona KM na osnovi garancija Garantnog fonda FBiH uvjetuje „vidljivim
negativnim utjecajima krize“. Time je diskreditirano jezgro poslovne strukture privrede
FBiH, firme pobjednici koje u krizi imaju šanse da zapošljavaju i pokrenu oporavak. To
je logika isključivog fokusa na gubitnike i to je ono što ekonomiju ne može pokretati
naprijed. Zato je SDP BiH u julu predložio zakon Korona 2 sa ciljem da se produži
važenje subvencija i drugih poticaja i da se uvede jednokratna naknada trajnije
nezaposlenim radnicima od 200 KM i subvencioniranje kamata na kredite za koje
garantira Garantni fond FBiH. Taj je prijedlog ignoriran pet mjeseci da bi tek početkom
decembra bio utvrđen kao nacrt zakona. To je sad izgubljeno vrijeme.“
Radili ste studiju o tome kako su krizom pogođeni pojedini društveni slojevi u
FBiH. Šta je Vlada uradila u tom pogledu?
„Pored pogoršanog položaja radničke klase i poduzetnika u privatnom sektoru, u
posebno beznadežnom položaju su trajno nezaposleni, prekarijat i socijalno isključene
osobe – stari, bolesni, hendikepirani. Za te ljude Vlada nije uradila ništa, iako je kriza
svela desetine hiljada ljudi na siromahe, uključujući i radničko siromaštvo.
Razočaravajuće je da imamo Vladu koja smatra da u krizi samo treba rješavati
probleme onih koji su uključeni u socijalnu zaštitu, a oni koji su van nje i koji ne mogu
preživjeti u krizi su prepušteni sudbini. Vlade u BiH su jedine u Europi koje nisu donijele
nijednu mjeru prilagođavanja socijalne regulative stanju nesreće i pokazale su se
potpuno socijalno nesenzibilnim, bez osjećaja da se pomogne najugroženijima u ovoj
krizi – siromašnim, isključenim, bolesnim, odbačenim.“
Ima li nešto što je Vlada uradila dobro?
„Urađen je dobro rebalans budžeta i osigurana sredstva za održivost javnog sektora
koji je bitan za život ljudi i ekonomiju. Zdravstvo je ostalo na nogama i pored velikih
pritisaka pandemije. Vlada je napravila obećavajući instrumentarij – Stabilizacijski fond i
Garantni fond FBiH. Osigurana su značajna sredstva od 1,5 do 1,8 milijardi KM za
javne investicije u elektroprivredi i autocestama i cestama koje bi mogle biti snažan
antirecesijski faktor. Posebno bih istaknuo dodatna ulaganja u poljoprivredu koja su ove
godine omogućila farmerima da lakše podnesu udare krize. Ali, bez sistema državnih
robnih rezervi i rezultati u većoj ponudi poljoprivrednih proizvoda su obezvrijeđeni.
Nažalost, izvedba je bila loša. Loše usmjeravanje sredstva, spora realizacija investicija,
nije načet sistem privilegija koji je osiguran za etnonacionalne političke elite i njihovu
klijentelu u javnom sektoru, a ortačke privilegije su nastavljene kroz netransparentne
javne nabavke. To je jednostavno socijalno nesnošljivo.“
Kakva je ekonomska moć pojedinih klasa u BiH?
„To treba detaljnije istražiti. Naša preliminarna istraživanja stanja u FBiH pokazuju da je
u pretkriznoj 2008. kapitalistička klasa imala udio u bruto dodanoj vrijednosti (BDV) od
38,8 %, a radnička klasa udio od 61,2 %. U 2019. godini taj se odnos promijenio na
štetu radničke klase sa njenim udjelom od 56,4 %, dok je udio kapitalističke klase
povećan na 43,6%. Što se tiče političke klase, ona je upravljala 2008. sa resursima
javne potrošnje koji su činili 39,6% BDP, zadržavši ih na 39,7% u 2019. i povećavajući
ih na 46% u 2020. Kada se doda kapital državnog korporativnog sektora u FBiH od 19
milijardi KM (podatak za 2018.) politička klasa upravlja godišnje resursima koji čine oko
134% BDP-a FBiH. To pokazuje kolika je presija političke nad ostalim klasama, koliko
je javni sektor dominantan u odnosu na privatni i, napokon, dokle je stigla tranzicija u
čitavoj BiH.“
Kakav je položaj radničke klase?
„Tranzicija, posebno privatizacija bez radničke participacije, svela je radničku klasu iz
upravljača društvene svojine u socijalizmu na eksploatiranu marginaliziranu društvenu
snagu. Radnička klasa, također etnički podijeljena, nedovoljno sindikalno organizirana i
bez podrške političkih partija nalazi se u čeličnom zagrljaju političke klase koja je njene
niske plaće opteretila visokim porezima i doprinosima i tako smanjila mogućnosti za
rast neto plaća. U ovoj zemlji snažno je izraženo radničko siromaštvo, kako onih koji
rade a imaju niske i neredovne plaće, tako i onih koji su nezaposleni, rade u
neformalnom sektoru ili su potpuno socijalno isključeni i čine prekarni dio društva,
među kojima je veliki broj žrtava privatizacije sa nereguliranim statusom. S druge
strane, poduzetnici su svjesni da u uvjetima pada ponude kvalificiranih radnika zbog
masovnih emigracija u inozemstvo moraju podizati plaće radnicima i poboljšavati uvjete
rada. Zato traže reforme plaća, ali je otpor političke klase jak. Da zaključim, nije u BiH
glavni problem neoliberalizam (nema liberalizma da bi mogao bujati neoliberalizam),
nego politički nacionalni konzervatizam koji ekonomiju i društvo drži u blokadi i izolaciji,
a ljude u besperspektivnosti. Reforme su ključna stvar, a njih etnopolitičke nacionalne
klase vide kao prijetnju svom privilegiranom položaju u okviru svojih feuda, a i u
reintegriranoj BiH kakva jedino može krenuti u EU.“
ŠTA JE POTREBNO URADITI
Kraj godine će obilježiti i novo zaduženje kod MMF-a u iznosu od 1,5 milijardi KM.
Vaše kolege ekonomisti kažu da će taj novac otići u vjetar i BiH gurnuti u
dodatnu dubiozu, dok iz Direkcije za ekonomsko planiranje BiH tvrde da je dug
održiv sve dok je ispod 60 posto BDP-a. Da li je, prema Vašem mišljenju, našoj
zemlji potreban novi kredit i ako jeste na koji način taj novac treba potrošiti?
„Smatram da je za podizanje otpornosti na krizu i oporavak izuzetno važno povećati i
poboljšati proizvodnju i ponudu javnih dobara za građane i ekonomiju BiH. Javno dobro
zahtijeva značajne javne resurse koji se u BiH jedino mogu osigurati zaduživanjem. Na
primjer, u sadašnjoj situaciji izuzetne potrebe građana za osiguranje zdravlja u situaciji
COVID-19 traže da se osigura dodatni novac za proizvodnju medicinskih usluga koje
građani ne mogu plaćati nego ih moraju koristiti kao javno dobro. Moje je stajalište da
postojeće vlade u BiH nemaju povjerenje za takve poduhvate i zato je veoma opasno
dati im u ruke toliki novac. Budući da iza svega stoje građani i njihove potrebe
odobravanje tog zaduženja skoro da je neminovnost. Da bismo prisilili vlade na bitne
promjene u svom ponašanju treba uraditi najmanje dvije stvari.“
Jesu li to stvari koje su pred vlade i do sada postavljani pa nisu ispunjavani?
„Sigurno jesu. Ali ja ću ih precizirati. Prvo, vlade nam moraju predočiti javne politike
borbe protiv krize i oporavka, uključujući zdravstveni, socijalni i ekonomski aspekt tih
aktivnosti. Ne smijemo dozvoliti da se novac uzima, a da se ne zna koja i u kom obimu
javna dobra će biti proizvedena iz tog novca, koliko će novca ići za zdravstvene usluge
i reforme zdravstva i obrazovanja, koliko za podršku penzijskom sistemu, koliko za
borbu protiv siromaštva, koliko za kulturu i kreativne industrije, koliko za kupovinu
informatičke opreme po školama, koliko za otvaranje dječijih vrtića kao obrazovnih i
vaspitnih ustanova, koliko za produženi boravak djece u školama, koliko za poticanje
lokalnog razvoja, koliko za borbu protiv korupcije i vladavinu prava, koliko za jačanje i
kojih institucija… Vladama moramo oduzeti prava da upravljaju dekretima, bez
odgovornosti za rezultate. Drugo je da se kredit zasniva na programu reformi koje su
vlade obavezne izvršiti kao uvjet korištenja novca. Tu bih na prvo mjesto u FBiH stavio
obavezu usvajanja Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, te usvajanje
Zakona o minimalnoj plaći. MMF je tu napravio široku listu potrebnih reformi i vjerujem
da će biti konzistentan u provođenju svog dobro poznatog sistema uvjetovanosti
(Conditionality system).“
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik kaže da RS neće podleći
pritiscima MMF i da može funkcionirati i bez kredita MMF?
„Tipični populizam i neistina. Zbog lošeg kreditnog rejtinga, BiH, pa i njenih entiteta
izlazak na svjetska tržišta kapitala čini se samoubilačkim. Naš kreditni rejting je takav
da će u njene obveznice ulagati samo špekulanti. To se najbolje vidjelo na primjeru RS
koja je u junu 2018. emitirala na Bečkoj berzi vlastitih obveznica u vrijednosti od 200
miliona eura. Otkupljeno je 168,3 miliona eura obveznica po kamati od 4,7%, što je
višestruko iznad kamata koje daju multilateralne financijske institucije (od 1 do 1,5%
godišnje). Ovakav debakl je dovoljna opomena da nikome više ne padne na pamet da
iskače iz aranžmana sa multilateralnim financijskim institucijama, kao što je i sam
MMF.“
Kada možemo očekivati oporavak ekonomije i rast zaposlenosti?
„Prvo treba istaći da naša bliska budućnost može ići u dva ekstremna pravca. Prvi je
oporavak, drugi je apokaliptični put kojim jašu četiri jahača Apokalipse. Prvi od tih
jahača je bolest, drugi je siromaštvo, treći je napuštanje zemlje i četvrti je ekonomski
slom, stečajevi, prezaduženost. Naravno da sam okupiran prvim pravcem, pravcem
oporavka. Oporavak će ovisiti o tri grupe faktora. Prvo, to je tok pandemije za koju se
optimistički najavljuje kraj sredinom naredne godine, ali se bojim da tu nismo mi. Drugo,
to je oporavak naših glavnih izvoznih tržišta – Njemačke i Hrvatske (naš izvoz pao za
5% u odnosu na prošlu godinu), Srbije i Austrije (izvoz pao za oko 10%) i Italije (izvoz
pao za 25%). koji će stavljanjem pandemije pod kontrolu biti sigurno i dinamičan i
robustan. Treće, to su unutrašnji faktori – makroekonomska situacija i ekonomske
reforme i sposobnost poslovnog sektora, duboko pogođenog krizom, da pokrene
oporavak.“
CRNI KAPITALIZAM
Tražili smo kapitalizam i dobili ga. Da li je ovo taj kapitalizam kojim smo
priželjkivali ili biste ovo stanje nazvali nekim drugim imenom? Neki se bogate
enormno dok većina jedva sastavlja kraj s krajem…
„Ovo je crni politički ili crony kapitalizam u kome se distribucija bogatstva ne ostvaruje
prema tržišnim kriterijima produktivnosti i efikasnosti privređivanja, nego prema
političkoj pripadnosti i privilegijama. Dominantna klasa u takvom kapitalizmu je politička,
odnosno njih više etnonacionalnih političkih klasa koje su podijelile i politički i
ekonomski prostor BiH. One upravljaju javnim resursima, one ih dodjeljuju crony
kapitalistima prema podobnosti, one upravljaju javnom potrošnjom i ogromnim
sektorom državnih poduzeća. Sve je to izvanredan teren za korupciju, organizirani
kriminal putem netransparentnih javnih nabavki, zapošljavanja, dodjele koncesija,
zemljišta i drugih javnih resursa privilegiranim u grupi etnonacionalnih političkih elita i
ortačkih kapitalista. Čitav taj sistem prenosi se na politički teren i institucije države koje
su ekstraktivnog tipa i štite privilegirani položaj etnonacionalnih elita.“
Javnost već godinama od ekonomista traži mišljenje o tome kako promijeniti
ekonomsko stanje u državi. Svjedočimo da i političke partije na papiru imaju
nešto što se zove ekonomska politika, ali čim izbori prođu i proglase se rezultati
od ekonomske politike ne ostane ni slovo „E“.
Kao bitan član SDP-a, smatrate lida partija čiji ste član u saradnji sa drugim socijaldemokratskim partijama u BiH
može ovom narodu donijeti neku promjenu i novu ekonomsku politiku koja će
nam omogućiti bolji život ili imate osjećaj da izbori služe samo da se dođe do
fotelja, a da je sve ostalo samo utopija?
„Delikatno pitanje. Prizivam u pomoć profesora Hararija koji je rekao da u trokutu
javnog političkog odlučivanja prvi stup odlučivanja, građani i biznis traže da se
zadovolje njihove potrebe i želje. Drugi stup, nauka i stručnjaci, mediji i institucije
otkrivaju istinu i mogućnosti da se potrebe i želje zadovolje, te daju preporuke o načinu
njihovog zadovoljavanja. Treći stup, politički establišment donosi odluku o načinu i
prioritetima zadovoljavanja tih potreba, pri čemu može poći od utvrđenih naučnih istina i
datih preporuka, a može ih prenebregnuti i donijeti sasvim različite političke odluke u
odnosu na preporuke. Dakle, političke odluke, uključujući i promjene i preokrete u
ekonomskim politikama donose i provode političke partije na vlasti. U Dejtonskoj BiH u
političkom odlučivanju dominantno odlučuju etnonacionalne političke partije koje djeluju
na načelima koja sam detaljnije opisao u prethodnim odgovorima i koji su nas doveli u
aktualnu tragičnu situaciju sa niskim ekonomskim rastom i niskim dohotkom, niskom
zaposlenošću, velikim brojem ljudi korisnika socijalnih primanja na plećima
nerazvijenog privatnog sektora, rastućim siromaštvom i velikim socijalnim
nepravdama.“
Related posts:
INTERVJU /Dino Merlin: Sve sam ponude odbio da bih za Novu godinu pjevao u svom Sarajevu
Potresna ispovijest pokrivene žene koja je napadnuta u Kiseljaku: Vlasnik kafića je čuo ‘Allahimanet’ i onda…
Pogledajte cijelu priču: Zašto je uplakana Šejla Cocalić morala prekinuti snimanje emisije ‘Ispuni mi želju’?
IVO KOMŠIĆ O FENOMENU MRŽNJE: Pet faza mržnje koje diktiraju politika i mediji
Stanivuković: U Srebrenici i Jasenovcu je bio veliki zločin! Ne bježim od prošlosti… Hadžifejzović: Zar nije bio genocid?!
Bakir i Sebija se neće odreći Sarajlića! On im je prvi vojnik, nekada je to bio Čampara… Osmica radi po nalogu Seke!
Esad Duraković otvoreno: Politika SDA postaje jedna vrsta nacionalne…
ČAMPARA O IZVJEŠTAJU HRVATSKE SOA-e: „Kao ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, ističem da u BiH ne postoje nikakve…”
HORSKI NAPAD NA VALENTINA INZKA: “On je olupina, nikakav zakon ne može nametnuti! To ne bi prihvatila ni zapadna Evropa!”
Draško je varka! Dodik je bahat, grub, osion… Stanivuković se razlikuje samo po kamuflažnoj retorici i dječačkom licu!
Powered by YARPP.
