UDRUŽENO DJELOVANJE PLENKOVIĆA I ČOVIĆA: Jedino može biti zaustavljeno zajedničkim snagama Komšića, Izetbegovića, Nikšića…

Hvaleći se u Saboru uspjesima hrvatske diplomatije koja je dovela do promjena Izbornog zakona BiH na dan izbora, čime su poniženi građani koji su taj dan izašli na glasanje, Plenković je vješto ignorirao činjenicu da se te promjene po pitanju “položaja Hrvata u BiH“ odnose isključivo na Federaciju, a ne nikako svih Hrvata u BiH, jer su Hrvati u Republici Srpskoj i dalje obespravljeni. “Mudri“ Plenković je ovim do kraja ogolio hrvatsku politiku koja u BiH preko, odnedavno najboljeg regionalnog prijatelja Hrvatske, Milorada Dodika, podržava prorusku politiku i razgradnju BiH. I sve to je dobro isplanirano, iskoordinirano, i daleko od slučajnog, zajedno s proruskim djelovanjem Zorana Milanovića.

Podnoseći godišnji izvještaj u Saboru, premijer hrvatske Vlade, Andrej Plenković, pohvalio je uspjeh hrvatske diplomacije po pitanju statusa Hrvata u Bosni i Hercegovini, posebno ističući ono što su uradili kako bi visoki predstavnik Christian Schmidt (u izbornoj noći) nametnuo izmjene Izbornog zakona BiH, otvoreno priznajući kako se i koliko Hrvatska miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine.

Ovim je Plenković još jednom potvrdio da je Hrvatska direktno učestvovala u tome preuzimajući sve zasluge za to, bez obzira što time Schmidta dovodi u neugodnu poziciju, pogotovo nakon što ga je nekoliko evropskih parlamentaraca pozvalo da dođe u Evropski parlament i objasni svoju odluku, kao i uticaj Hrvatske u tome.

Sažetak i suštinu Schmidtove odluke najilustrativnije je predstavio Avdo Avdić: jedan Bošnjak u Federaciji vrijedi, u prosjeku, četiri puta manje od jednog Hrvata. Ili čak više od deset puta manje od Srbina. Glas svakog delegata, bez obzira kojem konstitutivnom narodu pripadao, u Domu naroda FBiH vrijedi isto. Schmidt je propisao i to da Bošnjacima ne može pripasti najviše jedna pozicija od tri ključne pozicije u Federaciji BiH – (premijer, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije i predsjedavajući Doma naroda FBiH). Istovremeno je propisano da premijer i predsjednik FBiH ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Poređenja radi, u Republici Srpskog tih ograničenja nema. U ovom trenutku, i predsjednik i premijer Republike Srpske su Srbi. Jer u Republici Srpskoj se bira po sistemu – jedan čovjek jedan glas, a u Federaciji – jedan Bošnjak – četiri Hrvata – deset Srba.

Ramiz Salkić, potpredsjednik RS-a, ukazujući na neravnopravan položaj Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj, ali i nedostatak mehanizama da zaštite svoja prava, zatražio je od Schmidta da djeluje nepristrano i Bošnjacima i Hrvatima u RS-u obezbjedi ista prava kakva je svojom odlukom obezbjedio Hrvatima i Srbima u Federaciji BiH.

Krajnja je ironija da Salkić traži za Hrvate prava u Republici Srpskoj i to nakon što se Plenković u Saboru pohvalio uspjesima u hrvatske diplomatije po pitanju Hrvata u BiH, pri tome potpuno ignorirajući činjenicu da su Hrvati u RS-u potpuno “zaboravljeni“. Samo naivni mogu vjerovati da je to slučajno, pogotovo nakon izjava, odnedavno najboljeg regionalnog prijatelja Hrvatske, Milorada Dodika koji daje otvorenu podršku Draganu Čoviću, odnosno izmjenama Izbornog zakona BiH, ali samo u – Federaciji.

Da je to sve dobro isplanirano, iskoordinirano, i daleko od slučajnog, zajedno s proruskim djelovanjem Zorana Milanovića, potvrdio je sam Plenković koji se u Saboru nije mogao suzdržati da hvali Hrvatsku, odnosno sebe, za promjene na dan izbora u BiH, detaljno objašnjavajući šta su sve uradili da do toga dođe (potvrđujući sve ono zbog čega je na meti brojnih kritika u BiH i zbog čega je visoki predstavnik kritiziran i pozvan u EP): “Zalagali se za prava Hrvata u BiH, stalno, kontinuirano. Ne jednom, ne dvaput, ne triput, ne odjednom. Ne da smo se sad sjetili, nego godinama. I uspjeli smo. Nismo do kraja, ali smo uspjeli. Nametnuli smo to kao temu, uvrstili konstitutivne narode u strateški kompas, dignuli temu na Evropskom vijeću. Angažirali evropsku i američku diplomaciju, angažirali najveću razinu Evropskoga vijeća, predsjednika, da se bavi temom BiH.“

Nema sumnje da je sve ovo što govori Plenković tačno i da je Hrvatska sve što je mogla nadigla na Zapadu oko promjena Izbornog zakona u BiH, no ono što je Plenković vješto izbjegao, jeste da prizna da se te promjene odnose samo na Federaciju BiH i da se nikad niko od njih, ni iz jednog HDZ-a, nije ni zalagao za bilo kakva prava Hrvata u Republici Srpskoj kako se ne bi zamjerili prijatelju Dodiku.

Upravo ovim “mudri“ Plenković je ogolio politiku hrvatske i na Balkanu i u Evropi, politiku koja kao i Vučićeva, samo malo više sakrivena, politika sjedenja na dvije stolice: briselskoj i ruskoj. Jer, dok Hrvatska zvanično podržava Zapad u svemu kad je u pitanju agresija u Ukrajini, na Balkanu podržava prorusko djelovanje. Najbolja potvrda tome je ono što rade u BiH, pretvarajući je zajedno s Dodikom u bure baruta, pri tome izbjegavajući da ikad i pomenu ruski uticaj u BiH i koje sve posljedice to može imati i za Balkan i za Evropu. Rusija kroz finansijske tokove ima itekakvog uticaja na hrvatsku politiku, a BiH je najbolji primjer za to.

I dok se američka i evropska diplomacija, kao i najveća razina Evropskog vijeća, kako je objasnio Plenković, bave pitanjem Hrvata u BiH, odnosno Federaciji i kako uvesti promjene u vlasti BiH, tačnije u Federaciji, Milorad Dodik uz otvorenu podršku Dodika, ali i Čovića radi sve na razgradnji BiH i to na više frontova.

Jedina snaga koja može odgovoriti na to jeste jaka koalicija probosanskih stranaka koje su najvećim dijelom dobile glasove Bošnjaka, dakle SDA, DF i SDP, kako bi na sve načine zaustavili udruženo djelovanje Plenkovića i Čovića koji je u HNS-u okupio sve hrvatske partije. Unutrašnji sukobi i neslaganja u probosanskom bloku samo idu na ruku Dodiku i Čoviću.

(SB)