Počinju velike promjene u svijetu…

 

 

Kada je američki Time krajem prošle godine opravdano proglasio Donalda Trumpa osobom godine u svijetu, odmah je bilo jasno da se u Americi sprema nešto veliko. Bez obzira na to što je Trump tu titulu zaslužio, znajući kroz koje je sve prepreke prošao i što je proživio da bi na kraju i više nego uvjerljivo pobijedio medijski favoriziranu Kamalu Harris, sama činjenica da ga je taj liberalni medij proglasio osobom godine dovoljno je rekla, piše Zoran Meter za Dnevno.hr.

 

 

Naravno, Time drukčije nije mogao postupiti sve da je i htio jer bi dezavuirao i samoga sebe, pa ko bi to drugi lani i blizu mogao biti osoba godine osim Trumpa, valjda “uspavani” Biden, narcisoidni Emmanuel Macron ili pak potpuno nekarizmatični Olaf Scholz? Jasno je: i Time i mnogi drugi iz američkog medijskog i političkog miljea dobro su znali ili barem osjećali kako je ponovni Trumpov dolazak na čelo najmoćnije zemlje svijeta ovoga puta nešto posve drugo negoli je bio nakon njegove pobjede na izborima 2016., kada mu baš nitko nije davao ni najmanje šanse u srazu s favoriziranom kandidatkinjom DS-a Hillary Clinton.

 

 

Tada je Trump odmah gotovo poluslužbeno bio proglašen “anomalijom” koju SAD, tamošnja “duboka država” i američki saveznici moraju preživjeti, podmećući mu pritom noge na svakom koraku kako bi paralizirali njegovu vladavinu i u konačnici je prikazali grotesknom – u čemu su i uspjeli.

 

 

Elon Musk i Donald Trump (Foto: Guliver /AP Photo/Evan Vucci)

 

 

 

Carstvo poroka

 

 

Trump je otišao ocrnjen kao najneuspješniji predsjednik u povijesti, gotovo kao kriminalac koji je američku “rulju” pozvao na pobunu protiv državnih institucija i potaknuo na nepriznavanje izbornog rezultata. Sve prepreke koje su stavljene pred bilo kojeg političara s ciljem da se spriječi ne samo njegova izborna pobjeda nego i sama mogućnost kandidature, a koje je Trump protekle četiri godine preživio i prebrodio, bile su jasan signal za prave poznavatelje zakulisnih političkih igara kako on više nije nikakva anomalija, puka slučajnost, obijesni milijarder i “hodajuće carstvo poroka”, netko tko nije znao što će sa sobom pa se otisnuo u visoku politiku a da prethodno oko sebe nije stvorio široku frontu ili tim stručnih i prije svega odanih ljudi koji su mu trebali pomoći u obnašanju vlasti.

 

 

Ovoga je puta jednostavno sve bilo drukčije, u predizbornu utrku suptilno se umiješala i “duboka država”, koja je sada svojim znatnim dijelom stala uz Trumpa. Redom su pred njim prošle godine uklanjane brojne pravosudne barijere uključivanjem u igru Vrhovnog suda SAD-a, vidljiva je bila i promjena narativa mnogih liberalnih medija i društvenih mreža koje su mu počele davati mnogo više prostora nego dotad, kad je bio medijska “persona non grata” i medijima redovito služio kao objekt, a ne subjekt, odnosno kao “vreća za napucavanje” suparničkom političkom i ideološkom taboru.

 

 

Ne manje važno, ovoga su puta uz njega stali i utjecajni “tehno-milijarderi”, i to Elon Musk i Jeff Bezos, dakle prvi i treći najbogatiji čovjek svijeta, od kojih je potonji i vlasnik utjecajnog The Washington Posta, Mark Zuckerberg, vlasnik Mete, itd. Ali Trump bi, kako se sada čini, vrlo lako mogao postati i osoba tekuće – 2025. godine.

 

 

 

Velika podrška

 

 

Kao tornado krenuo je u razorni obračun s unutarnjim i vanjskim neprijateljima i suparnicima te iz temelja uzdrmao i SAD i svijet. Hoće li ih uspjeti i promijeniti? Siguran sam da u određenom smislu hoće – i jednog i drugog, upravo zato što više nije “anomalija”, iako ga se i dalje blati u američkim i europskim liberalnim medijima. Upravo će ove potonje Trump pokušati “primiriti” čim završi s ključnim političkim procesima koje je pokrenuo u skladu sa svojim izbornim obećanjima i bez čijeg je ostvarenja njegov mandat osuđen na propast.

 

 

Zapravo, unutar SAD-a, sada je to već posve vidljivo, Trump je pokrenuo pravu revoluciju, svojevrsnu “perestrojku”, s ciljem potpunog preustroja vladajućeg sustava zemlje, nikako ne u smislu uvođenja diktature ukidanjem ključnih stupova društva poput Kongresa, Bijele kuće ili pak Vrhovnog suda kao institucija koje simboliziraju trodiobu vlasti karakterističnu za sve demokratske zemlje, već u smislu njihove depolitizacije jer je tu politizaciju snažno osjetio i na vlastitoj koži, o čemu često govori. Paralelno s depolitizacijom ključnih državnih institucija, već od prvog dana ušao je i u odlučni ideološki obračun s neoliberalnim politikama prethodnih administracija koje su počele još s erom demokrata Billa Clintona u 90-im godinama prošlog stoljeća, a nastavile se i u svim ostalim administracijama (čak im ni republikanac George Bush Jr. u svoja dva mandata nije postavljao značajnije prepreke), prije svega u dvama mandatima Baracka Obame, da bi kulminaciju ideološkog preustroja SAD, ali i cijela Europa doživjeli u mandatu Joea Bidena.

 

 

Kao nijedan američki predsjednik nakon Drugoga svjetskog rata, Trump je prošloga tjedna ušao u obračun s najmoćnijim američkim strukturama. Najprije je dao do znanja da želi očistiti i racionalizirati glomazni birokratski aparat, tj. drastično reducirati broj od ukupno dva milijuna državnih službenika. Njima je krajem siječnja pružio mogućnost da daju ostavke uz primanje novčanih naknada, što je dosad prihvatilo njih oko 20 tisuća, kako navodi tamošnji medij The Hill.

 

 

 

Maksimalan pritisak

 

 

Zaposlenici važne vladine agencije – Američke agencije za međunarodni razvoj – puno poznatije po kratici USAID, poslani su na plaćeni administrativni dopust “do daljnje obavijesti” o njihovoj i sudbini samog USAID-a, što je uzdrmalo ne samo američke demokrate i ljevičare nego i brojne vlade diljem svijeta ovisne o pomoći te moćne strukture – zapravo one koja, prema mnogima, djeluje u čvrstoj simbiozi s CIA-om i utječe na politike brojnih zemalja te pokreće različite revolucije ovog ili onog tipa u zemljama koje Washington smatra nepoćudnima ili neposlušnima.

 

 

Nevjerojatno zvuči vijest da je Trumpova administracija pred djelatnike CIA-e stavila mogućnost dragovoljnog napuštanja službe uz novčanu naknadu. Navodno će svi oni koji žele ostati raditi proći temeljite provjere odanosti Trumpu, poput provjera e-poruka i sl., odnosno izjava o Trumpu i njegovoj politici prije izborne pobjede. John Ratcliffe, novi Trumpov direktor CIA-e koji je zamijenio Bidenu odanog Williama Burnsa, u siječnju je izjavio kako predsjednik želi držati politiku “izvan obavještajne zajednice”. “Ono što predsjednik Trump želi jest, kako on kaže, voditi obavještajnu zajednicu s integritetom i izbaciti politiku iz nje”, rekao je Ratcliffe u emisiji “Sunday Morning Futures” Fox Newsa.

 

 

No primitivan pogled na probleme i metode njihova rješavanja Trump ima u vanjskoj politici, jer ne shvaća da svijet i odnosi u njemu nisu tako jednostavni i da multipolarnost, koliko god još bila neartikulirana, definitivno postoji kao takva. O tome svjedoči Trumpova politika tzv. maksimalnog pritiska i prema susjedima, prema suparnicima i neprijateljima (Kina, Iran, u pogledu Rusije kod Trumpa je još prisutan veliki oprez u smislu određivanja konačne politike), i prema saveznicima (EU, Japan, Južna Koreja). Prije svega je riječ o prijetnjama uvođenjem carina, povremenom zveckanju oružjem (Grenland, Iran) ili pak novim sankcijama (Iran i Rusija u slučaju nepostizanja sporazuma o završetku ukrajinskog rata).

 

 

Foto: GuliverImage

 

 

 

Vazalni odnos

 

 

Naravno, Trumpove izjave treba shvaćati ozbiljno, ali ne i doslovno. Ozbiljno treba shvatiti prijetnje uvođenjem carina, ali je i tu vidljivo kako njihovu primjenu on “zamrzava” kada vidi da postoji želja za prihvaćanjem njegovih ključnih zahtjeva (Panama, Meksiko, Kanada, a vrlo vjerojatno carine neće primijeniti ni prema EU-u, koji je na najboljem putu da postane potpuni vazal u odnosu na SAD, još više nego u vrijeme Bidenove administracije). Tamo gdje se pojavljuje čvrst otpor njegovim zahtjevima Trump ne ukida sankcije uvedene prošlog tjedna. To se odnosi na Kinu, koja se ovoga puta nije sagnula, već je odgovorila 10-postotnim carinama na američki ukapljeni plin – LNG, i naftu.

 

 

Ali također je zabranila izvoz svojih rijetkih zemnih metala o kojima američka visoka tehnologija gotovo potpuno ovisi, uključujući i one za potrebe Pentagona odnosno proizvodnju oružja. Već idućeg dana američka administracija zabranila je američkoj saveznoj pošti primanje pošiljki iz Hong Konga i “kopnene Kine”, što je zapravo udarac kineskoj internetskoj trgovini. Zbog toga se trgovinski rat između SAD-a i Kine čini neizbježnim, što može, a sigurno i hoće, imati dalekosežne posljedice za cijeli svijet.

 

 

Zanimljivo je da je Bloomberg 4. veljače u tekstu “Trade Blackmall Will Backfire on the US” kritizirao Trumpovu carinsku politiku nazvavši je “blago rečeno blefom”, a u cijelosti štetnom za američke interese. S druge strane, ne treba shvaćati doslovno Trumpove šokantne izjave poput one o američkom preuzimanju pojasa Gaze i stvaranju raja za cijeli svijet izgradnjom turističke rivijere, uz prethodno čišćenje tog dvomilijunskog dijela Palestinske samouprave od njezinih stanovnika Palestinaca, koje on sada želi “humano” preseliti u Egipat i Jordan iako ih ovi ne žele. Ili pak izjave o udarima po Iranu ako ovaj nastavi razvijati svoj nuklearni program i sl.

 

 

Foto: Guliver Image, AP Photo/Pamela Smith

 

 

 

Šokantni plan

 

 

Sve su one izgovorene prije svega s ciljem da se “uzburka i zamuti voda” i da se o tim problemima, onakvima kakvima ih Washington vidi, počne službeno govoriti unutar međunarodne zajednice i počne ih se rješavati. Jer u suprotnom će ih, valjda, rješavati same Sjedinjene Države. Ali ovdje je zanimljivo reći kako je najava o stvaranju “rivijere Bliskog istoka” u Gazi za sve osim za Palestince koji su i vlasnici te zemlje, usprkos tomu što je izazvala brojne i oštre kritike unutar samoga SAD-a, prije svega demokrata, pokazala i kako Trumpa u toj ideji podržava većina republikanaca te da je stoga ne treba olako shvatiti.

 

 

Tako je, na primjer, državni tajnik Marco Rubio tu inicijativu podržao i čak uporabio nezaboravan slogan “učinimo Gazu ponovno lijepom”, kako piše izraelski medij Israel Hayom, navodeći kako je Rubio rekao da će SAD osigurati da se dogodi nešto uistinu izvanredno i da su Sjedinjene Države spremne predvoditi… “Naša je težnja trajni mir u regiji za sve ljude.” “Inicijativa je u skladu s raznim izraelskim prijedlozima iz prošle godine, uključujući planove za kopneni most koji se proteže od istoka preko zaljevskih država i Saudijske Arabije do Sredozemnog mora. … Baza logističke podrške za prijevoz tereta do obale Sredozemnog mora potencijalno bi se mogla nalaziti u sjevernoj Gazi”, navodi izraelski medij.

 

 

Da Benjamin Natanyahu misli isto što i Trump, svjedoči i vijest da je odmah dao zapovijed Izraelskim obrambenim snagama (IDF) da izrade plan o “dragovoljnom preseljenju Palestinaca” iz Gaze. “Pozdravljam hrabru inicijativu predsjednika Trumpa”, izjavio je ministar obrane Israel Katz. “Narod Gaze trebao bi imati pravo na slobodu kretanja i migracije, kao što je to uobičajeno svagdje u svijetu. Plan će uključivati mogućnosti izlaska preko kopnenih prijelaza, kao i posebne aranžmane za odlazak morem i zrakom. … Zemlje kao što su Španjolska, Irska, Norveška i druge, koje su lažno optužile Izrael zbog njegovih postupaka u Gazi, zakonski su obvezne dopustiti stanovnicima Gaze ulazak na svoj teritorij. Njihovo licemjerje bit će razotkriveno ako odbiju. U međuvremenu, zemlje poput Kanade, koje imaju strukturirani program useljavanja, ranije su izrazile spremnost da prime stanovnike iz Gaze”, rekao je izraelski šef obrane.

 

 

 

Ključni problem

 

 

Međutim, ovdje za Trumpa ipak postoji vrlo velik problem: njegova inicijativa suočila se s globalnim bijesom, između ostalog arapskih zemalja, Irana, Turske, ali i ključnih europskih prijestolnica. Evo nekih izjava europskih dužnosnika kako ih 5. veljače prenosi medij Politico: “Annalena Baerbock, njemačka ministrica vanjskih poslova, rekla je da je prijedlog da se Palestinci isele ‘neprihvatljiv’ i protiv međunarodnog prava; u Francuskoj je glasnogovornik vlade rekao da se Pariz ‘protivi raseljavanju stanovništva’ i nazvao Trumpov prijedlog ‘opasnim’ za regionalnu stabilnost; u Ujedinjenom Kraljevstvu, premijer Keir Starmer rekao je da se Palestince ‘mora pustiti kućama’ da ih obnove.”

 

 

S druge strane, španjolski ministar vanjskih poslova Jose Manuel Albares u intervjuu za španjolski radio RNE odbacio je navedeni Katzov prijedlog da Palestince primi i njegova zemlja, rekavši: “Zemlja stanovnika Gaze je Gaza i Gaza mora biti dio buduće palestinske države.” Ali najveći udarac za Trumpovu inicijativu nedvojbeno je oštra izjava saudijskog ministarstva vanjskih poslova koje je oštro odbacuje i ponavlja kako je preduvjet obnove odnosa s Izraelom stvaranje palestinske države i da od politike dvodržavnog rješenja Rijad nikad neće odustati.

 

 

Gubitak Saudijske Arabije, na koju se Trump u svojoj viziji Bliskog istoka nedvojbeno najviše oslanja, bio bi nenadoknadiv, pa ćemo vidjeti dokle seže navedena Trumpova “zaigranost” sa sudbinom palestinskog naroda kojemu on i Netanyahu očito nastoje zauvijek izbrisati iz sjećanja politički pojam “palestinska država” iako je nju prije nekoliko mjeseci i službeno priznala Opća skupština UN-a, nakon što to nije učinilo Vijeće sigurnosti, gdje je SAD uložio veto. Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Prošlog je tjedna službena Moskva prvi put potvrdila ne samo da se vode razgovori između nje i Washingtona određenim kanalima nego i da se oni intenziviraju. To je veliki odmak u njezinoj dosadašnjoj retorici – što se ne može i ne smije zanemariti.

 

 

Putin i Trump (Foto: Guliver Image, AP Photo/Pablo Martinez Monsivais)

 

 

 

Oštra izjava

 

 

I dok Trump mlati jezikom na sve strane, pa tako i u pogledu Ukrajine kada je prošlog tjedna posve otvoreno, pred novinarima u Bijeloj kući, rekao ni manje ni više nego da bilo kakva američka sigurnosna jamstva toj zemlji moraju biti potkrijepljena jamstvima Kijeva da će SAD dobiti pravo na ukrajinske rijetke zemne metale, njegov posebni izaslanik za pregovore s Moskvom i Kijevom Keith Kellogg ovog tjedna stiže na Minhensku sigurnosnu konferenciju, gdje bi prvi put mogao iznijeti službeni Trumpov plan za rješenje tog rata, nakon čega bi mogao stići u Kijev.

 

 

Prema mišljenjima pojedinih zapadnih analitičara, konačni sporazum o završetku rata mogao bi biti postignut do ljeta ove godine. Međutim, poznajući rusku politiku, pristupi Putina i Trumpa su suprotni, možda ne toliko u pogledu rješavanja ukrajinskog rata koliko o izgledu budućeg svijeta i odnosima koji će u njemu vladati. A taj se izgled i ti odnosi u velikoj mjeri “kuju” i na ukrajinskim bojišnicama – i to već gotovo pune tri godine.

 

 

 

Ukida se USAID koji je pomogao milijunima ljudi

 

 

Golemu pozornost i veliki šok izazvala je vijest da je Trumpova administracija objavila kako će poslati na godišnji odmor sve zaposlenike moćnog USAID-a, i to na globalnoj razini, tj. da će povući i tisuće ljudi koji rade u inozemstvu. Njezino vodstvo i poneki programi zasad su izuzeti od te odluke. USAID ima više od 10 tisuća zaposlenih, oko dvije trećine njih radi u inozemstvu, a ima više od 60 državnih i regionalnih misija. Za osoblje USAID-a u inozemstvu Washington je pripremio plan u suradnji sa State Departmentom i platit će povratak osoblja u Sjedinjene Države u roku od 30 dana.

 

 

Šokantnom revizijom Trump namjerava spojiti USAID, koji distribuira milijarde dolara humanitarne pomoći u inozemstvo, sa State Departmentom i rasformirati agenciju kao neovisni entitet. Vršitelj dužnosti organizacije od prošloga je tjedna državni tajnik Marco Rubio, koji je novinarima rekao kako je agencija “potpuno neodgovarajuća”, pritom optužujući da njezino osoblje “ne želi odgovoriti na jednostavna pitanja” o programima. Već je izvijestio Kongres, koji je utemeljio USAID kao neovisnu ustanovu unutar izvršne vlasti, te ga zato predsjednik nema ovlasti ukinuti, o nadolazećoj reorganizaciji agencije, rekavši da bi neke dijelove USAID-a mogao apsorbirati State Department, a da bi ostatak mogao biti ukinut.

 

 

Trump je 20. siječnja naredio zamrzavanje većine američke inozemne pomoći, rekavši kako želi osigurati da bude usklađena s njegovom politikom “Amerika na prvome mjestu”, a za taj posao zadužio je Elona Muska. On je pak USAID nazvao “kriminalnom organizacijom”. Zanimljiv je podatak da je SAD u fiskalnoj godini 2023. isplatio čak 72 milijarde dolara pomoći diljem svijeta preko te agencije, a da, osim dijeljenja humanitarne pomoći, ona financira i različite nevladine udruge diljem svijeta, pa tako i u Europi, kao i u Ukrajini, koju je zbog ovog Trumpova poteza zahvatila panika iako Trump, osim financijske, nije zaustavio vojnu pomoć toj zemlji, no smanjio ju je.

 

 

 

Nova “Jalta” odredit će budućnost svijeta

 

 

Nije isključeno da Trump i Putin možda žele raditi i na postizanju šireg globalnog geopolitičkog sporazuma, svojevrsnoj Jalti 2.0. koja bi nametnula nova pravila igre u svijetu koji više nije i nikad neće biti onakav kakav je bio do prije koju godinu. Možda ne bez razloga, spomenuto prvo priznanje Moskve o američko-ruskim kontaktima podudara se s 80. godišnjicom održavanja konferencije u Jalti na Krimu koja je definirala sliku budućega svijeta nakon Drugoga svjetskog rata i koja u određenom i reduciranom smislu traje gotovo do danas.

 

 

Na njoj je, između ostaloga, dogovoreno i formiranje UN-a te sadržaj njegove povelje, a ta najveća i najvažnija međunarodna organizacija, uza sve svoje slabosti, i dalje je ključno tijelo za rješavanje regionalnih sukoba i sprečavanje izbijanja onog globalnog, tj. trećeg svjetskog rata. Jalta 2.0, ako do nje ikada i dođe, mogla bi biti održana u formatu Trump – Putin – Xi, uz vrlo vjerojatno priključenje indijskog premijera Narendre Modija.

 

 

Njezinim sporazumima malo bi se tko u svijetu usudio i mogao usprotiviti, dok je nemjerljivo više onih koji bi se njima prilagodili. Bilo bi tu, svakako, i većih i manjih gubitnika, kao što je to bio slučaj i u svim velikim mirovnim sporazumima u posljednjih nekoliko stoljeća. Oni bi za velike igrače bili samo kolateralne žrtve nužne za “više ciljeve” i “napredak čovječanstva”, dok bi se u stvarnosti tko zna koji put potvrdila ona poznata – da je u svijetu oduvijek vladao zakon jačega, odnosno da je gola sila jedini argument koji svi priznaju.

 

 

Elon Musk, the richest guy in the world, is going after USAID, which feeds the poorest people in the world.

Next, he’ll go after the programs that impact you: Medicaid, Medicare, community health centers, Pell Grants, affordable housing.

We can stop him. pic.twitter.com/rchI5Ltdt0

— Bernie Sanders (@BernieSanders) February 8, 2025

 

(SB)

TRUMP IMA ŠOKANTAN PLAN KOJI JE RAZORAN POPUT TORNADA: Neće štedjeti nikog…