Ratni zločinci, prevaranti, optuženi za kriminal i korupciju, ubojice našli su utočište u Srbiji, Hrvatskoj, regionu, širom Europe i svijeta. Neke je pomilovala politika, neke sporazumi o (ne)izručivanju, a neki pokazuju da je regionalna suradnja zapravo nesuradnja…

 

 

Piše: Senka Kurt

 

Priča se po Sarajevu  (a kad se po Sarajevu priča, onda nije bez veze) da je general Armije BiH Fikret Prevljak odselio u Tursku. I da mu je prvi komšija kolega general Sakib Mahmuljin, za kojim je raspisana potjernica nakon što je osuđen na kaznu od osam godina zbog zločina počinjenih tokom agresije na BiH.

 

Navodno je Prevljak rasprodao imovinu (a to je, vele dobro upućeni bio baš veliki posao) i u Turskoj potražio slobodu.

 

Kažu, otišao bez pozdrava. Jedni tvrde da je „pobjegao“ zbog mogućih sudskih procesa nakon što su podastrte nove činjenice o ubistu Dženana Memića. Drugi opet kažu, u Turskoj je zbog namještanja izbora u SDA, a treći da je riječ o istrazi ratnih zločina na području Hrasnice i Ilidže. Baš u vrijeme kad je Prevljak bio komandant Četvrte brigade Armije BiH.

 

Dok se Prevljak ne javi nećemo znati šta je tačno.

 

No, tačno je da je bježanja od suda, zatvora ili pravosuđa odavno manir.

 

Ili kako bi to Srđan Puhalo rekao: Izgleda da je još jedan general Armije BiH klisn’o iz zemlje. Uče od Srba i Hrvata.

 

A bježe kud stignu – u susjedstvo – Srbiju, Crnu Goru, Kanadu, po Europi – u Švedsku, Švicarsku, Francusku. Preko okeana – u Sjedinjene Države i Kanadu.

 

Nema preciznih podataka koliko je optuženika (uglavnom za ratne zločine) u kojoj od ovih zemalja.

 

Naša zemlja ima sporazume sa susjedstvom o izručenju optuženika za krivična djela. No, optuženici za ratne zločince nisu dio tih sporazuma. Naprosto su izuzeti.

 

Sud BiH traga za više od 50 osoba. I taj broj se odnosi samo na one koji se dovode u vezu s počinjenim ratnim zločinima od 1992.-1995. godina., a koje su nakon podignutih optužnica i izrečenih presuda napustile Bosnu i Hercegovinu.

 

Najviše „heroja“ koji su pobjegli od odgovornosti je u  Srbiji. Jednosatvno, na njih se ne odnosi potpisani sporazum. Odnosno ne primjenjuje se na krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

 

I tako već godinama. Optuženi za ratne zločine preko noći postaju nedostupni. Čim protiv njih počne sudski postupak. Nestaju i osuđeni.  Zahvaljujući i činjenici da imaju dvojno državljanstvo.

 

Pa eto, spomenimo da je tako „nestali“ Darko Mrđa, osuđen na 20 godina za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom Prijedora, Dragan Marjanović, osuđen na 14 godina zatvora zbog učešća u ubistvima civila na kod Teslića. Za obojicom su raspisane Interpolove potjernice.

 

Među najpoznatijim pobjeguljama je i Novak Đukić osuđen na 20 godina za zločin počinjen 25. maja 1995. na tuzlanskoj Kapiji. Tu su Boško Lukić, osuđen na 14 godina, Miroslav Duka, osuđen na 12 godina, Momir Savić, osuđen na 17 godina…

 

Ima toga i još.

 

Bh. pravosudni organi nikako da dođu i sljedećih osuđenika. Pa se tako traže: Slobodan Ćurčić, Slađan Tasić, Zoran Adamović, Zoran Stupar, Nenad Bubalo, Dušan Cimeš, Zdenko Grbavac, Višnja Aćimović, Rajko Kušić, Slobodan Pekez, Ivan Ančić, Jakov Duvnjak, Nedeljko Matić, Mladen Kurdija, Perica Kustura, Vinko Lazić, Marinko Marić, Zdravko Marinić, Mario Miličević, Miljenko Nogolica, Jovan Novaković, Vide Palameta, Adem Kostjerevac…
Nedostupni su i Blagoja Vojvodić, Čedo Bogičević, Vinko Papak, Vitomir Popić, Željko Rodin, Drago Samardžija, Bogdan Stevanović, Borislav Stojšić, Marco Vidović, Miloš Zekić, Jurica Božić, Svetozar Kosorić, Rajko Drakulić, Ante Golubović, Dragan Dopuđa, Radoslav Janković, Jovo Andrić, Branislav Gavranović, Svetozar Kosorić, Milenko Karlica, Miroslav Hrstić, Saša Dunović i Goran Mojović. U Srbiji su i optuženi Ilija Krčmar, Svetislav Račić, Zoran Obranović Maljić, te dvojica bjegunaca pod imenom Nikola Ćuk…

 

Baš se na ovim primjerima, a i kad govorimo i o Hrvatskoj, lijepo vidi da regionalna suradnja postaje regionalna nesuradnja.

 

A i puno otkriva kakva je to bh. granica. Odnosno kako je moguće da osuđenici ili osumnjičenici pređu preko granice i potraže utočište u nekoj od zemalja regiona. Bez obzira je li riječ o ratnim zločincima, osumnjičenicima za kriminal i korupciju, ubicama, pomahnitalim vozačima.

 

Sve to su razlozi zbog čega su domaćem pravosuđu nedostupni i desetorica optuženih za genocid i ratne zločine u i oko Srebrenice. Među njima i dužnosnici na visokim pozicijama u policiji ili vojsci RS.

 

Tomislav Kovač, jedan od optuženika za genocid u Beogradu se prometnuo u TV komentatora.

 

– Najveći je problem što se ove osobe u najvećem broju nalaze u zemljama regije i koji većinom imaju dvojna državljanstva. Zato je njihovo izručenje nemoguće očekivati. Zbog toga, Tužilaštvo BiH pokušava u okviru regionalne saradnje iznaći modalitet za borbu protiv nekažnjivosti i procesuiranje osoba koje su u regionu – gotovo poslovično odgovaraju iz Tužiteljstva BiH.

 

Za mnogima je raspisana i Interpolova potjernica. Ali bez velikih rezultata.

 

Pa se traži Ljuban Ećim (zločini u Kotor Varoši), kum Arkana Ražnatovića, koji slobodno živi u Beogradu.

 

U Srbiji su i Mirko Todorović Banana osuđen na 13 godina zbog zločina u Bratuncu, Milorad Mišo Pelemiš, nakon stravičnih nedjelja u Branjevu. U Srbiji je do smrti živio i Drago Samardžija.

 

I zločinac Duško Kornjača, optužen za stravične zločine na području Čajniča za vratom ima Interpolovu potjernicu. Krije se u Novom Sadu.

 

U maju 2010. sudski policajci krenuli su po osuđenog ratnog zločinca Momira Savića da ga provedu na izdržavanje kazne od 17 godina. Poljubili su vrata i nisu nikoga našli kod kuće. Da je bilo sreće mogli su ga naći u Srbiji.

 

Tamo je i Milisav Gavrić, koji se poput mnogih zločinaca voli pojavljivati u javnosti. Ovaj je optuženik za genocid sreću našao u reality programu „Parovi“ na TV Happy u Srbiji. Na kojoj ratni zločinci poput Tomislava Kovača često gostuju.

 

Ratni gospodar života i smrti iz Foče Radovan Stanković pobjegao je u sred bijela dana iz zatvora u Foči. Uhapšen je nakon pet godina. Opet u Foči.

 

BiH traga i za bivšim pripadnikom vojske RS Miodragom Mitrašinovićem. On je nakon presude pobjegao iz bolnice.

 

U Hrvatsku je iz mostarskog zatvora pobjegao Dominik Ilijašević Como. Optužen je za zločin u Stupnom Dolu. Zatražio je od Hrvatske da preuzme izvršenje kazne kako bi osam (od 15) godina koje su mu ostale da odsluži proveo u nekom od hrvatskih zatvora.

 

S dopusta iz kuće u Kiseljaku nije se vratio u Mostar. Najprije je otišao u jedno selo kod Zadra. I tamo se prijavio policiji.

 

Željko Džidić je odselio u Hrvatsku i nema namjeru više se javljati na pozive suda, svojevremeno je objavio njegov odvjetnik. Ovaj časnik HVO-a pobjegao je pred suđenje zbog ubojstva 13  zarobljenih pripadnika Armije BiH u Mostaru 1993.

 

Zdenko Grbavac, optuženik za zločine u Konjicu napustio je BiH po izlasku iz pritvora.

 

Grbavac je zet Bože Ljubića, nekadašnjeg ministra u Vladi FBiH, visokopozicioniranog dužnosnika Hrvatskog narodnog sabora.

 

U bjekstvu je i u Hrvatskoj živi „normalnim, obiteljskim životom“ i Zlatan Mijo Jelić…

 

Nekadašnji radnik lokalne fabrike trikotaže, ratni zapovjednik vojne policije, poslijeratni biznismen, danas je Zagrepčanin i rado viđen gost na mnogim mjestima. Optužen je 2016. za zločin protiv čovječnosti u Mostaru.

 

Od hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića prije dvije godine dobio je odlikovanje.

 

Perica Kustura, zločinac iz Gornjeg Vakufa također je u Zagrebu. Marinko Marić i Željko Rodin žive u Splitu. Optuženi su za zločine protiv civila.

 

U bijegu je i Nedeljko Matić, optužen za zločine u Ljubuškom, baš kao i Vide Palameta, optuženik za zločine u Dretelju.

 

U bijegu je i Vinko Papak, koji je vršio progon civilnog stanovništva u općini Prozor Rama.

 

Prema nepotvrđenim informacijama Pero Vincetić zvani Konj živi na području Osijeka. Bio je zapovjednik VP Oraške brigade HVO-a. Nakon rata je promijenio ime u Marco Vidović i Victor Demarco. Lično je, stoji u optužnici, sudjelovao u brutalnom mučenju i usmrćivanju više zatočenih civila srpske nacionalnosti iz mjesta Bukova Greda.

 

Svi odbjegli optuženi za ratne zločine imaju dvije zajedničke stvari: pobjegli su u Hrvatsku jer imaju dvojna državljanstva i predmeti im se vode u Sudu BiH.

 

Pred kantonalnim sudovima još je više slučajeva. Treba izdvojiti onaj Tadije Šunjića, koji se 2014. godine nije pojavio na izjašnjenju o krivici u Kantonalnom sudu u Mostaru. Porodica je prijavila nestanak, a Tadija je, kako se ispostavilo, pobjegao, najvjerovatnije u Hrvatsku.

 

Mediji su bilježili kako zapovjednik logora Gabela Boško Previšić zvani Boko, već godinama mirno živi u Hrvatskoj. Ima redovna primanja i ugodan život.

 

Svi prebjezi, uglavnom, umjesto kazni dobijaju privilegije, ugodan život, pa čak i odlikovanja.

 

No, nisu svi ratni zločinci osumnjičeni, odnosno optuženi za ratna zlodjela.

 

Ima među „hrabrima“ i kriminalaca, prevaranata, muljatora raznih vrsta.

 

Nakon što je usmrtio dvije studentice na pješačkom prijelazu u Sarajevu Sanjin Sefić (25) pobjegao je u Srbiju. No ubrzo je uhapšen i prebačen u BiH.

 

– Ja ću se u svoje Sarajevo vratiti i ja ću opet biti sudija  – govorila je Lejla Fazlagić, bivša sutkinja Općinskog suda u Sarajevu. Optužena za malverzacije pri kupovini i prodaji (tuđih) stanova.

 

Nalazi se u Hrvatskoj.

 

Tuzlanski odvjetnik Faruk Balijagić utočište je našao u Istri.

 

– Ja nisam bjegunac, ja sam protjeran iz BiH – tvrdi on.

 

Na teret mu se stavlja više krivičnih djela, među kojima je i podstrekivanje na ubistvo.

 

Utočište u Hrvatskoj pronašao je i bivši policajac Oliver Knezović, optužen za ubojstvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića. Knezović je nakon ovog događaja pobjegao iz BiH i nastanio se u Zagrebu. Suđenje mu je na splitskom sudu počelo u martu 2016. Šest godina kasnije oslobođen je optužbi.

 

Ivan Ančić, nastanjen je u Splitu.Optužen je za zločine nad civilima u logoru Dretelj.

 

Bivši član Predsjedništva BiH Ante Jelavić 2005. nepravomoćno je osuđen na 10 godina zatvora u slučaju “Hercegovačka banka”. Riječ je o zloupotrebi finansijske pomoći iz Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH. Optužnica ga je teretila za podrivanje ustavnog poretka, vojne i odbrambene moći zemlje te zloupotrebu položaja i ovlasti.

 

Godinama živi u Zagrebu, a ljeti, tako kažu očevici, voli biti i na jugu, u Splitu, gdje navodno ima stan. Za njim je raspisana potjernica, a njegov advokat odavno je poručio da je s obzirom na sve, najbolje da Tužiteljstvo BiH odustane od ovog slučaja.

 

– U pravosudnom sistemu BiH ne postoji opcija da se sudi u odsustvu okrivljene osobe, tako da je sada nastala pat pozicija. Moj stav je da Tužilaštvo BiH treba preispitati svoju optužnicu i obustaviti krivični postupak – kazao je svojevremeno Jelavićev odvjetnik Josip Muselimović.

 

I dodao da su radnje za koje se tereti Jelavić stare 15 godina i više te da je je postupak u ovom slučaju besmislen.

 

Tužiteljstvo i Sud BiH trebali su u ovom, baš kao i u eto bezbroj slučajeva tražiti način kako procesuirati krivce.

 

I konačno stati u kraj pričama o političkim, nacionalnim, montiranim, lažnim optužnicama. Što su najčešći argumenti kad bjegunci pretrče s jedne na drugu stranu granice.

 

Pa se igra skrivača proširila i na suprotnu stranu. Iz Hrvatske (uglavnom) nama dotrče razni osumnjenici. Bilo da je riječ o ratim zločincima ili onima koji su se upetljali u kriminal i korupciju.

 

Neki od njih (najpoznatiji je Zdravko Mamić) izjavljivali su da je BiH za njih utočište ili raj.

 

 

POVEZANI SADRŽAJ – General Prevljak SVE RASPRODAJE U BiH: Otišao je u Tursku jer ga povezuju s ubistvom Dženana Memića?

 

 

 

(Interview.ba/DEPO PORTAL/dg)

TOP LISTA BH. BJEGUNACA! Svi ‘heroji’ koji su pobjegli: Mirno spavaj, nano, sve je zaključano…