“Naš otac je Bandera, Ukrajina je majka. Borit ćemo se za Ukrajinu!”

 

 

Mlada žena u maskirnoj uniformi i sa strojnicom pjeva ovu pjesmu u videu koji su početkom svibnja na društvenim mrežama podijelili ukrajinski branitelji Mariupolja. Video je očito snimljen u bunkeru čeličane Azov, posljednjem mjestu ukrajinskog otpora protiv ruskih vojnika u gradu. Bilo je tu i boraca iz pukovnije „Azov”, koju su osnovali radikalni nacionalisti, a kasnije je podređena ukrajinskom Ministarstvu unutarnjih poslova.

 

 

Stepan Bandera, kojeg su prije više od 60 godina ubile sovjetske tajne službe u Zapadnoj Njemačkoj, vjerojatno je najpoznatiji ukrajinski nacionalist. Njegovo ime postalo je simbol mnogo prije otvorenog rata koji Rusija od 24. veljače vodi protiv Ukrajine, piše Deutsche Welle.

 

 

Za dio ukrajinskog društva Bandera je heroj i uzor. Za rusku propagandu je on neprijatelj za čije sljedbenike već desetljećima nema lovostaja – ukrajinski mediji puni su iskaza očevidaca o tome kako su Rusi tražili pristaše Bandere među ukrajinskim zarobljenicima i civilima. Oni koji su kao takvi identificirani bili su mučeni i ubijani. Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin u svom govoru na Crvenom trgu 9. svibnja opravdavao rat protiv Ukrajine, govorio je o neizbježnoj konfrontaciji s „neonacistima, banderistima”.

 

 

 

Bandera – Život i smrt radikalnog nacionalista

 

 

Banderin život usko je povezan sa zapadnom Ukrajinom, koja je tada bila u sastavu Poljske i Austro-Ugarske. Rođen je 1909. kao sin svećenika u selu Staryj Hryniv, sada u Ivano-Frankivskoj oblasti. Bandera je studirao u Lavovu (Lemberg) i pridružio se Organizaciji ukrajinskih nacionalista (OUN), koja se iz ilegale borila za nezavisnost.

 

 

Tridesetih godina prošlog stoljeća Bandera je osuđen kao suorganizator političkih ubojstava u Poljskoj i pušten je tek nakon početka Drugog svjetskog rata. Ubrzo nakon toga došlo je do raskola u OUN, a Bandera se postavio na čelo radikalnijeg krila (OUN-B). Dok se nacistička Njemačka pripremala za invaziju na Sovjetski Savez, Banderini suborci pridružili su se njemačkom vodstvu s dva ukrajinska bataljuna: „Nachtigall” i „Roland”.

 

 

Ključni događaj u Banderinu životu zbio se 30. lipnja 1941. godine. Njegovi suborci proglasili su nezavisnu ukrajinsku državu u Lavovu koji je bio pod kontrolom nacista. Bandera je u to vrijeme bio u okupiranoj Poljskoj, Nijemci mu nisu dopustili da putuje u Ukrajinu. Hitler je odbacio ideju ukrajinske neovisnosti, Bandera je uhićen i veći je dio rata, do 1944. godine, proveo u koncentracijskom logoru Sachsenhausen.

 

 

Njegov OUN-B nastavio se boriti za neovisnost u Ukrajini – uključujući i vojno krilo, Ukrajinsku pobunjeničku armije (UPA). Borbe su vođene i protiv nacista i protiv Sovjeta. Nakon rata je Bandera živio u Münchenu, gdje ga je agent KGB-a 1959. otrovao cijankalijem.

 

 

Kult Bandere u suvremenoj Ukrajini

 

Nakon atentata Bandera je prije svega za ukrajinske emigrante na Zapadu postao ikona. U Ukrajini se kult Bandere proširio nakon raspada Sovjetskog Saveza, prije svega na zapadu zemlje. O njemu se organiziraju izložbe, podižu mu se spomenici i po njemu se nazivaju ulice.

 

 

Međutim, građani u drugim dijelovima Ukrajine, posebice na istoku, ostali su pri sovjetskoj historiografiji koja ga je doživljavala isključivo kao suradnika nacista.

 

 

 

Prozapadno orijentirani Viktor Juščenko, koji je postao predsjednik 2005., Banderu je proglasio „herojem Ukrajine”. Njegov nasljednik, proruski predsjednik Viktor Janukovič, tu mu je titulu oduzeo.

 

 

Banderine pristalice svake godine na njegov rođendan marširaju glavnim gradom u bakljadi. Godine 2016. naziv ulica Moskovski prospekt u Kijevu promijenjen je u Banderin prospekt. Odnos prema povijesnoj osobi postajao je sve pozitivniji, no prije rata društvo je bilo podijeljeno.

 

 

Pukovnija Azov za sebe tvrdi da su patrioti, no za mnoge su ekstremni desničari i nacionalisti

 

 

Istraživanje Zaklade demokratske inicijative u travnju 2021. pokazalo je da je trećina Ukrajinaca (32 posto) ocijenila Banderin rad pozitivnim, isto toliko – negativno.

 

 

Što je Bandera htio?

 

 

Andreas Umland, stručnjak u Stockholmskom centru za istočnoeuropske studije, opisuje kult Bandere kao „izraz selektivnog sjećanja i pogleda na povijest”. Rado se podsjeća na to da je Bandera bio radikalni borac za neovisnost koji je bio zatvoren u Poljskoj i njemačkom koncentracijskom logoru, a ubijen od strane KGB-a. „No, jednako tako rado se ignorira činjenica da je i na početku i na kraju Drugog svjetskog rata kod pokreta koji je Bandera vodio, OUN-a, iz raznih razloga bilo suradnje s Trećim Reichom”, rekao je Umland za DW.

 

 

U stručnim krugovima za to postoje dva objašnjenja. Dok jedni kažu da je ta suradnja bila iznuđena, drugi govore o ideološkoj bliskosti.

 

 

I jedno i drugo je istina, kaže njemačko-poljski povjesničar sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu i biograf Bandere Grzegorz Rossolinski-Liebe.

 

 

„Naravno da je Bandera želio ukrajinsku državu, ali želio je fašističku, autoritarnu državu u kojoj bi on bio vođa”, kaže Rossolinski-Liebe za DW.

 

 

Oba ova stručnjaka ukazuju na još jednu mračnu stranicu u povijesti Banderinog pokreta – umiješanost boraca OUN-a u ubojstva civila u Galiciji i Volinju, Židova i Poljaka, mada sam Bandera nije u tome sudjelovao.

 

 

„OUN se pridružio ukrajinskoj policiji 1941. i pomagao je Nijemcima u ubijanju Židova u zapadnoj Ukrajini”, kaže Rossolinski-Liebe. Nema dokaza ni za to da je sam Bandera podržavao, kao ni za to da jer osuđivao to „etničko čišćenje” ili ubojstva Židova i drugih manjina. Međutim, važno je da su se ljudi iz OUN-a i UPA „poistovjetili s njim”.

 

 

Velika popularnost unatoč kritici

 

Za Umlanda Bandera nije bio „nacist” nego „ukrajinski ultranacionalist”. Ukrajinski nacionalizam tog vremena „nije kopija nacizma”, kaže Umland.

 

 

Rossolinski-Liebe to vidi malo drugačije: „Banderu se može nazvati radikalnim nacionalistom, fašistom.” Njemačko-poljski povjesničar ne slaže se s onim ukrajinskim kolegama koji kažu da su se Banderine pristaše borile protiv nacista koliko i protiv Sovjeta. „SSSR je bio najvažniji neprijatelj OUN-a”, kaže Rossolinski-Liebe. Ističe da je Sovjetski narodni komesarijat za unutarnje poslove (NKWD) vodio brutalnu borbu protiv ukrajinskih nacionalista. Ubijeno je oko 150.000 ljudi, a više od 200.000 deportirano.

 

 

Slavljenje Bandere šteti imidžu Ukrajine i opterećuje odnose s Poljskom i Izraelom, napominje Umland. To je jedan od razloga za izraelsku suzdržanost u aktualnom ratu između Rusije i Ukrajine.

 

 

Za same Ukrajince je rat pak donio radikalnu promjenu u odnosu na Banderu. Istraživanje koje je provela grupa „Rating” otkriva da je u travnju 2022. čak 74 posto Ukrajinaca ocijenilo Stepana Banderu ao pozitivnu povijesnu osobu.

 

(DW)

Tko je bio Stepan Bandera i zašto ga neki Ukrajinci slave, a Rusi njegovo ime izgovaraju s gađenjem