besmislen…

 

 

Dan državnosti Bosne i Hercegovine brojne delegacije političara obilježile su polaganjem cvijeća ispred Vječne vatre u Sarajevu. Trotoari i glavna gradska ulica Titova bili su zatrpani desetinama službenih automobila, uglavnom novih i skupih. Većina prisutnih političara zaposleno je u institucijama, ministarstvima, lokalnim zajednicama koje su smještene u krugu od nekoliko stotina metara od Vječne vatre, i mrzilo ih je malo protegnuti noge i pješke došetati i položiti cvijeće.

 

PONEDJELJAK, 22. NOVEMBAR

 

U jednom hrvatskom listu objavljena je analiza Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Austrije koja se odnosi na održavanje komemoracije žrtvama na Bleiburgu, polju u toj zemlji na kojem je nakon Drugog svjetskog rata ubijeni nekoliko desetaka hiljada pripadnika vojske NDH i civila. U studiji koju se radili eksperti za brojne oblasti, povjesničari, kriminalisti, medicinski frenzičari… Bleiburg je označen i kao ultranacionalistička i fašistička komemoracija na kojoj se širi „fašistički nauk“. „Preko natpisa na memorijalnim spomenicima, zastavama i simbolima na ovom događaju te kroz službene govore odaje se počast fašističkom režimu koji je kolaborirao sa nacionalsocijalistima“, navodi se u studiji austrijske policije. Među ličnostima koji su svojim govorima i drugim gestama tokom posjete Bleiburgu veličali fašističku NDH, autori studije navode bivšu predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović, predsjednika Hrvatskog Sabora Gordana Jandrokovića, kojeg nazivaju revizionistom jer je, tvrdi se, preuveličavao broj ubijenih na Bleiburgu. Izdvaja se i nekoliko istaknutih velikodostojnika Katoličke crkve. Prijedlog MUP-a Austrije tamošnji vlastima vjerovatno će biti da se ubuduće zabrane okupljanja na Bleiburgu.

 

Neki od hrvatskih dužnosnika koji u analizi stručne grupe austrijskog MUP-a označeni kao revizionisti, aktivni su sudionici raspravama u pravno-poltičkim pitanjima i budućnosti BiH. Potrebno se prisjetiti oštre polemike i teških riječi koje su prije dvije godine pale prilikom obilježavanja bleiburškog stradanja u Sarajevu. Zbog negativnog odnosa ovdašnje javnosti prema tom činu, neki od najznačajnijih hrvatskih pisaca iz BiH napustili su ovdašnji PEN. Povodom mnogo težih i ozbiljnijih ocjena o Bleiburgu od austrijskih znanstvenika i neuporedivo represivnijih planova tamošnjih vlasti oglasio se iz Hrvatske još uvijek nije niko.

 

UTORAK, 23. NOVEMBAR

 

Gledao sam na jednoj srbijanskoj televiziji karikaturistu i ilustratora Dušana Petričića, umjetnika koji je, zajedno sa Dušanom Radovićem i Timoty John Bayfordom, obilježio djetinjstva i formativne godine brojnih generacija u nekadašnjoj Jugoslaviji. Njihove emisije namijenjene djeci bile su očaravajuća, maštovita online nastava milionima bivših mališana.

 

Dušan Petričić i danas fascinira, provocira, uznemirava moćnike svojim karikaturama, a u televizijskoj emisiji koju sam gledao dominirao je lucidnim opaskama, svježim idejama, duhovitim replikama. A čovjek je pregurao 75 godina života. Jedinu konkurenciju u Srbiji, a i na regionalnom medijskom planu, ima u kolegi Predragu Koraksiću Koraxu. Korax je 15-ak godina stariji od Petričičića i svojim karikaturama iz dana u dan, i tako nekoliko decenija, iscrtava i ispisuje najtačnije i najturobnije dijagnoze srbijanskog društva.

 

Još uvijek u hrvatskom tisku najuzbudljivije tekstove, književne kritike ispisuje Igor Mandić koji je odavno pregurao 80. godinu, baš kao i njegov beogradski kolega Milan Vlajčić, koji nema premca u praćenju umjetničke produkcije, u zadnje vrijeme analizira recentnu filmsku produkciju. I moj sarajevski kolega i prijatelj Gojko Berić je blizu njihovim godinama, a piše podjednako zanimljivo, čitko i odvažno kao i kada sam prvi put susreo sa njegovim tekstovima a tome ima više od četiri decenije.

 

Jedna od većih podvala novinarskoj profesiji je prividno mudra i pseudoduhovita maksima da je novinarstvo sjajna profesija samo ako se napusti na vrijeme.

 

Ovih dana se jedan poznati, a ne baš toliko i priznati novinar ispisao iz žurnalistike i uhljebio se u nekoj budžetskoj ustanovi u kojoj je posao lagan, a parali.

 

Navodno se umorio od novinarstva. Kad god mi je neko od kolega rekao da mijenja posao jer se umorio od novinarstva, pomislio bih na isto: to što si se ti umorio od novinarstva nije ništa u odnosu na to koliko se novinarstvo umorilo od tebe!

 

SRIJEDA, 24. NOVEMBAR

 

Štrajk rudara paralizirao je Sarajevo, ali i rudnike te proizvodnju električne energije širom Federacije. Razlog je promjena dva Pravilnika o radu i učinku o kojima su predstavnici rudarskih sindikalnih čelnika pregovarali sa predstavnicima Vlade Federacije BiH i Elektroprivrede BiH. Rudari, odnosno njihovi sindikalni lideri, tvrde da bi se primjenom novih pravilnika smanjile plaće kopača u rudarskim jamama. Iz Vlade Federacije, pak, tvrde kako se novim pravilnicima, koji su za razliku od dosadašnjih, usklađeni sa Zakonom o radu i sa Kolektivnim ugovorom neće promijeniti iznos plaća rudara, dapače, da će će novi pravilnik plaće rudara uvećati.

 

Stvari stoje vrlo komplicirano i nerazumljivo za nas koji te mučne radničke proteste posmatramo sa strane. Rudari traže da njihova minimalna plaća ne smije biti manja od hiljadu maraka, dok direktor Elektroprivrede BiH, u čijem sastavu rudnici posluju, Admir Andelija tvrdi da će rudari imati plaću od 1.800 KM. „Pa šta vam je problem da im smanjite plaću na hiljadu maraka koliko rudari traže“, pita se duhoviti anonimus na društvenim mrežama.

 

Bezrezervne simptije, naklonosti i emocije javnosti su uvijek na strani rudara i to je razumljivo i sa ljudske i sa poslovne strane. „Nema tih para zbog kojih bi ja radio njihov posao“, reagira prosječan građanin respektirajući rudarski kruh sa sedam kora.

 

Teško se, međutim, kada se saslušaju argumenti i jedne i druge starne, oteti dojmu da se ovdje ne radi isključivo o zaštiti prava rudara koji rade u rudarskim oknima. Čini se da sindikat manipulira i zloupotrebljava podršku i empatiju javnosti prema komoratima da bi zaštitila ogromni birokratski aparat koji se formirao u većini rudnika i traži zadržavanje statusa kvo. Da ni rudari, odnosno njihovi predstavnici nisu baš anđeli govori primjer rudnika Banovići, koji jedini posluje izvan koncerna Elektroprivrede BiH, a gdje je na čelo sindikata nedavno izabran Mirsad Kukić, dugogodišnji neprikosnoveni gazda i rudnika i Banovića i bivši dopredsjednik SDA. Iako je zbog privrednog kriminala osuđen na zatvorsku kaznu, to SDA nije smetalo sve dok je Kukić donosio destine hiljada glasova u Banovićima i okolini. Nakon što se Kukić odvojio i formirao PDA, te ušao u državni parlament, nastavio je političku borbu i uz pomoć rudara.

 

Iz Elektroprivrede BiH žele reformirati rudarski kompleks i rasteretiti ga nepotrebnog kadra. Primjerice, u jednom rudniku je zaposleno čak devet diplomiranih novinara. Produktivnost u rudnicima je izuzetno niska u poređenju sa drugim zemljama: dok je u zemljama EU prosječni učinak oko 6 hiljada tona iskopanog uglja godišnje po zaposlenom, u koncernu Elektroprivreda BiH on iznosi skoro deset puta manje. No, rudari upozoravaju da rade na zaostaloj tehnologiji, iako Elektroprivreda BiH godišnje na raznim tenderima troši oko milijardu maraka. I u ovom javnom preduzeću se posljednjih godina zapošljavalo neracionalno i po stranačkoj liniji zbog čega se godinama sudi čelnim ljudima Elektroprivrede i Stranke demokratske akcije. Vjerovatno i u najnovijim događajima politika ima umiješane svoje prste, jer se mnogi žele dočepati čelne funkcije u Elektroprivredi BiH.

 

Pri tom trebe znati da su gubici Elektroprivrede BiH na izvozu struje u druge zemlje zbog štrajka rudara ogromni i da na dnevnoj razini iznose oko milion i po eura, odnosno preko sedam miliona za pet dana. To ni veće i razvijenije ekonomije ne bi mogle sebi priuštiti, i zbog toga se rješenje mora hitno pronaći.

 

ČETVRTAK, 25. NOVEMBAR

 

Dan državnosti Bosne i Hercegovine brojne delegacije političara obilježile su polaganjem cvijeća ispred Vječne vatre u Sarajevu. Trotoari i glavna gradska ulica Titova bili su zatrpani desetinama službenih automobila, uglavnom novih i skupih. Većina prisutnih političara zaposleno je u institucijama, ministarstvima, lokalnim zajednicama koje su smještene u krugu od nekoliko stotina metara od Vječne vatre, i mrzilo ih je malo protegnuti noge i pješke došetati i položiti cvijeće. O eventualnom dolasku njihovim privatnim vozilima, bolje je i ne govoriti. Neko mi je objasnio da će većina njih nakon ceremonije ispred Vječne vatre otići i na groblje Kovači i cvijećem i drugim oblicima pažnje obilježiti mezar Alije Izetbegovića, a to se ne može izvesti bez automobila.

 

S tim u vezi bilježim dvije može biti zanimljive napomene ili istorijska podsjećanja.

 

Pogled na neumjereni skorojevićki raskošan vozni park, bahato parkiran po trotoarima, vrati mi sjećanje na knjigu „Moja Generacija“ Avde Hume, revolucionara i jednog od dvojice arhitekata zasjedanja ZAVNOBIH-a iz novembra 1943.godine. Drugi je Rodoljub Čolaković. Piše na jednom mjestu u knjizi ovaj Mostarac koji je bio organizator pokreta otpora u okupiranom Sarajevu, kako je u prvim mjesecima rata izveo iz Sarajeva na Romaniju nekolicinu komunista kojim je prijetilo hapšenje i stradanje u nacističkim zatvorima. U ekipi su bili Slaviša Vajner koji će ostati upamćen u narodnoj pjesmi i predanju pod nadimkom Čiča sa Romanije, zatim veliki muzički umjetnik i pedagog Oskar Danon, slikar Danijel Ozmo. Na Romaniju su, naravno, otišli pješke iz Sarajeva. Pokušavam zamisliti bilo koga od ljudi koji su se okupili ispred Vječne vatre kako pješače do Romanije, i shvatim da bi to bila nemoguća misija.

 

Cijelu Bosnu je ko zna koliko puta tokom rata Avdo Humo prepješačio. Pješke su iz svih dijelova BiH danima stizali delegati na Zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Grad. Svaki od njih je u ratu imao veću kilometražu u nogama od vozila bilo koga člana Predsjedništva BiH.

 

I još nešto, postala je protokolarna rutina, nepisano pravilo, da se prilikom proslave bilo kojeg istorijskog datuma ili praznika, od Bajrama do Dana državnosti obavezno obiđe mezar Alije Izetbegovića. Time se kao navodno uspostavlja simbolički kontinuitet bitan za državnost i suverenost BiH. Taj kontinuitet između „onog“ 25. novembra i ovog današnjeg postoji, ali u njemu nema mjesta za Aliju Izetbegovića. On tokom Drugog svjetskog rata nije bio na strani onih koji su se okupili u Mrkonjić Gradu i udarali temelje modernoj BiH. Odlaziti na Izetbegovićev mezar i vezivati ga za 25. novembar 1943, ima smisla kao to isto raditi za 8. mart ili Prvi maj, Novu Godinu… Dakle nema nimalo smisla, osim u tvrdoglavom, ignorantskom građenju kulta ličnosti na izmišljotinama i mitomanskim povijesnim falsifikatima čemu su njegovi nasljednici vrlo skloni.

 

PETAK, 26. NOVEMBAR

 

Nakon današnje sjednice stranačkog rukovodstva Bakir Izetbegović je optužio Milorada Dodika da je njegova politika najodgovornija za nezaustavljivo iseljavanje mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Ne tako davno lider SDA je za odlazak mladih krivca pronašao u kompliciranoj dejtonskoj konstrukciji države. No, dejtonska ustavna struktura BiH tako je kreirana da, primjerice, Milorad Dodik ne može biti previše ili skoro nimalo odgovoran za prilike u dijelovima BiH gdje njegova stranka nije na vlasti nego je, recimo, na vlasti stranka Bakira Izetbegovića. Kao što ni SDA ne snosi nikakvu odgovornost što radnici Aluminija koji su ostali bez posla odlaze trbuhom za kruhom iz Mostara u inozemstvo. To radnici imaju zahvaliti isključivo HDZ-u i njegovom šefu Draganu Čoviću.

 

Prije nekoliko dana mediji su prenijeli izjave političara i građana Goražda koji upozoravaju na zastrašujući trend i tempo odlaska mladih iz ovog grada. Utvrđeno je da je od popisa stanovništa 2013. pa 2016. Goražde ostalo bez 10 posto uglavnom mladih ljudi. Kolika je odgovornost Milorada Dodika za taj poražavajući trend?

 

Vratimo se unazad, u Dayton, da se prisjetimo kako su teški i mukotrpni bili pregovori oko Goražda. Američki pregovarači su tada ubijedili Slobodana Miloševića da prihvati da koridor koji spaja Goražde sa ostatkom Federacije BiH bude širok osam kilometara. Budući da je Milošević to prihvatio nakon popijene ozbiljne količine alkohola, taj se koridor duhovito nazivao i „Put viskija“. Amerikanci su svojim kompjuterskim simulacijama prikazali sudionicima pregovora u Daytonu budući put od Goražda do Sarajeva. Kada sam prije 7-8 godina boravio u Goraždu na otvaranju jedne uspješne tvornice njen vlasnik je kazao kako budućnost njegovih poslova, ali i zaposlenih ovisi o saobraćajnoj infrastrukturi, odnosno izgradnji brze ceste prema Sarajevu.

 

Izgradnja brze ceste Sarajevo- Goražde, zamišljene i kompjuterski trasirane u Daytonu, počela je prije tri godine, a najvažniji i najteži njen dio trebao je ići kroz tunel Hranjen dugačak skoro 6 kilometara. Obezbijeđeno je preko 70 miliona maraka za taj projekat. Autoceste Federacije su angažirale firmu „Euroasfalt“ i nakon skoro tri godine rada, ljetos je saopćeno da je novac potrošen, a da nije urađeno više od 30 posto poslova na probijanju tunela. Pitanje je kad će se i da li će ikada biti izgrađena ova cesta, zamišljena žila kucavica razvoja koja je trebala prepoloviti vrijeme putovanja od Goražda do Sarajeva. Treba li reći da Dodika nije bilo ni na mapi nu ovom poslu, a da se čak ni hrvatski partneri iz Federacije nisu u njega petljali. Sve se odvijalo između ljudi koje je imenovala i angažirala SDA i donekle Radončićev SBB. Iz SDA je dolazio izvršni direktor Autocesta Federacije BiH Jasmin Bućo koji je potpisao ugovor sa izvođačem radova. Nedugo nakon potpisivanja ugovora, taj je čovjek postao šef u firmi i sa kojom je potpisao ugovor „Euroasfaltu“. Doslovno je sa samim sobom potpisao ugovor od 70 miliona javnog novca. Ponavljam, cesta Goražde- Sarajevo na kojoj je predviđen tunel Hranjen je nacrtana i predviđen u Daytonu, njegova realicacija je od početka do kraja bila u rukama struktura kojima je Bakir Izetbegović šef: ko je onda odgovoran za iseljavanje mladih ljudi i bijelu kugu koja hara Goraždem?!

 

I da, za kraj, postoji zanimljiv i istinit fenomen: djeca i porodice skoro niti jednog političara iz Sarajeva nisu tokom rata bili u ovom gradu. Nakon što su se vratili, pozapošljavali, preuzeli familijarne privilegije i poslove nije poznato da je iko od djece iole viđenijeg političara iz Sarajeva odselio iz BiH.

 

SUBOTA, 27. NOVEMBAR

 

Prije petnaestak dana sam na ovom mjestu govorio o problemu kojeg ima novi film Danisa Tanovića, „Deset u pola“ sa distribucijom u najvećom regionalnom bioskopskom lancu CineStaru. Tada se činilo da je problem isključivo tehničke naravi, tipa kada će film biti prikazivan i koliko dana, ili koliki procenat od ulaznica pripada producentima filma, a koliko bioskopu. Stvar je u međuvremenu postala ozbiljna i iz tehničko-birokratske sfere mutirala u ozbiljan politički problem. Potvrđuje to konferencija za medije koja je tim povodom održana u Vladi Kantona Sarajevo, na kojoj je političku težinu i aromu ovom slučaju dao premijer Edin Forto, kao i ministar kulture i sporta Samir Avdić. Forto je poručio da je nedopustiva diskriminacija domaćih filmova, odnosno citirat ću ga „filma kojeg smo mi proizveli“ u bioskopima koji su stranom vlasništvu. Gledajmo domaće, bila je njegova poruka. Nije međutim ni Forto ni njegova Vlada prozvela ni ovaj, kao ni bilo koji drugi film „Deset u pola“ je finansiran novcima iz Turske, a producirao ga je monopolitistički bračni par sarajevskog filmskog mikrosvijeta Izeta i Miro Purivatra, režirao, rekosmo, bh. oskarovac Tanović. Ni Purivatra ni Tanović nisu nazočili medijskoj konferenciji u Vladi Kantona, nego su poslali svoje kolege, prijatelje i suradnike.

 

Kada je prije dvije godine izbila omanja afera u kojoj se dokazivalo da pojedini profesori na Akademiji scenskih umjetnosti, pored ostalih i Miro Purivatra i Danis Tanović, pa još i fotograf Damir Šagolj rade sa toksičnim, neadekvatnim, pa i falsificiranim diplomama, uslijedila je burna reakcija tzv. „kulturne i umjetničke javnosti“ koja se nije bavila meritumom te stvari, nego se zgražavala kako uopće neko smije da propituje takve umjetničke i akademske veličine. Na sličan se način ponio i rektor Univerziteta Rifat Škrijelj, kao i Vlada Edina Forte koji su bacili pod noge nalaze vlastite inspekcije koja je utvrdila brojne nepravilnosti i nezakonitosti u radu Akademije scenskih umjetnosti i naših proslavljen umjetnika, profesora i producenata.

 

Sada se Kantonalna vlada potpuno bezrazložno, bez ikakvog osnova i potrebe upliće i nastoji arbitrirati u sporu koji nije u njenoj nadležnosti nego je sukob dvaju potpuno privatnih poslovnih interesa. Vjerovatno premijer Forto misli da je normalno da u svakoj prilici drži stranu osnivača svoje stranke Danisa Tanovića. Koliko se mogu sjetiti, a nešto se u to razumijem i pamtim, Naša stranka je prije više od deset godina formirana pored ostalog i zato da bi se obračunala sa nedodirljivim osnivačima i počasnim predsjednicima u tada vladajućim strankama, od SDA u SBiH do HDZ-a, SNSD-a…

 

NEDJELJA, 28. NOVEMBAR

 

U proteklih sedam dana prosječan broj smrtnih slučajeva od koronavirusa u Bosni i Hercegovini bio je trideset mrtvih dnevno. Dakle, više od dvije stotine ljudi preminulo je između dva izdanja ove emisije. Od prvog izdanja ove emisije, prvog dana novembra do danas, više od šest stotina ljudi u BiH nije više među živima isključivo od posljedica koronavirusa.

 

Nešto više od 12 hiljada je broj umrlih od koronavirusa od marta mjeseca prošle godine kada je ova smrtonosna pošast prvi put registrirana u BiH do danas. Sedam hiljada ljudskih života korona je pokosila u Federaciji BiH i nešto više od 5 hiljada u Republici Srpskoj. Četiri hiljade mrtvih ima BiH na milion stanovnika što je najviše u Evropi i vrlo blizu Chileu koji je svjetski prvak u ovoj tragičnoj statistici.

 

Pažljivo pratim sve što se dešava u javnom i političkom prostoru i nisam se u stanju sjetiti kada je neki političar, neki krizni štab, ako uopće postoje i ako se sastaju, kazao išta u vezi sa pandemijom koronavirusa, kada je neko od ugleda i utjecaja pozvao na vakcinaciju. Primjerice, u Kliničkom centru u Mostaru, kako su javili mediji, više od pola zaposlenih odbija vakcinaciju. Niko se od mostarskih zvaničnika oko toga nije očitovao, ali svi uglas promptno graknu na svaku glupost koju izgovore njihovi partneri u Sarajevu.

 

Zato je aktivan antivakser Mirnes Ajanović, nekadašnji ridikulozni političar, a već odavno ugledni advokat. On preko društvenih mreža nudi besplatne pravne savjete i zaštitu građanima koji se odbijaju vakcinisati. Zato požurite, obratite se advokatu Ajanoviću, učinite odmah danas, jer bi već sutra moglo biti kasno, korona bi vas mogla preduhiriti i pokositi!

 

(Emitirano na TV OBN, u ponedjeljak, 29. novembra, 2021)

TJEDNA HEFTARICA SENADA AVDIĆA TV OBN: Alija Izetbegović nije imao nikakve zasluge za ZAVNOBIH, odlazak na njegov mezar tim povodom je…