Tapšačica otkriva tajne iza kulisa: Jelena Karleuša je najgora, Saša Popović mizerno plaća!

Leskovčanka Slavica Videnović se bukvalno ne skida sa malih ekrana i već nekoliko godina je angažirana kao statista u publici najgledanijih rijaliti i tok programa na televizijama sa nacionalnom frekvencijom.

Slavica je uspjela da glumi i u popularnoj tv seriji „Urgentni centar“ , a u razgovoru za Leskovačke vijesti odaje tajnu svog posla i priznaje da li može da se živi od aplaudiranja u studiju.

Koliko dugo si angažirana kao statista u televizijskim emisijama, kako je došlo do tog poziva i zašto si prihvatila?
Statiram evo treću sezonu, a počela sam slučajno. Nisam radila nigdje u to vrijeme pa mi je prijateljica predložila da idem sa njom. Počela sam na Pinku u emisijama „Sve za ljubav“ i „Magazin In“ kod Sanje Marinković, koja me usput rečeno jako nervira za razliku od Katarine Šišmanović koja je jako pristojna i normalna djevojka. Sanja je nadobudna i ponaša se grozno i prema svojim saradnicima. E, onda, pošto mi se to negdje dopalo počela sam da idem i u druge emisije i snimala i seriju „Urgentni centar“ gdje je baš bilo zabavno ali i naporno jer smo snimali po cijeli dan. U pauzama smo se družili sa glumcima.

Da li od statiranja u tim emisijama može da se živi?
Najduže sam u Grandu pošto su uslovi snimanja najbolji i korekni su što se tiče isplate. Inače, dnevnice su bijedne, po 500 dinara i to za sedam do devet sati snimanja. Ali recimo kod Ivana Ivanovića se čeka na isplatu i po šest mjeseci, dok Saša Popović redovno isplaćuje.

Uvek vam sugerišu kada treba da tapšete?
Kod Saše tapšemo sami po osjećaju, dok kod Ivana stoji onaj Bane i pokazuje kad da krenemo.

U kojoj emisiji se najbolje zabavljaš?
Najzanimljivije snimanje je sa Žikom Jakšićem u „Nikad nije kasno“. Sviđa nam se što tu čujemo i pjesme koje su već zaboravljene jer u Zvezdama Granda su uglavnom teški narodnjaci. Sve u svemu, zanimljivo jeste ali zna da bude i veoma naporno. Ubiše oni reflektori, pa se dešavaju i maleri da se oduži snimanje. Obično tada kažem da neću više da idem, ali ne vrijedi, čim se odmorim poželim opet da odem jer tamo stvarno izbacim svu negativnu energiju. Po prirodi sam veseljak i volim svu vrstu muzike pa se onda iskačem sa mojom ekipom, ismijem i tako zaboravim da nas ustvari oni malo i ponižavaju jer, evo, već tri godine plaćaju isto jer vide da narod i pored toga dolazi.

(Kurir/Express)