Denis Tanović: Suživot postoji, a samo je period 1991. do 1995. bio nenormalan

Najuspješniji režiser regije, osvajač najvećih svjetskih filmskih nagrada, član američke i evropske filmske akademije, dobitnik francuskog ordena Vitez umjetnosti i pisanja, ranije član službenog žirija festivala u Cannesu, počasni doktor Univerziteta u Sarajevu i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti, Danis Tanović bio je gost Pressinga na N1.

Nagrada ga ne motovišu, već ga motiviše da ljudi gledaju filmove.

“Lijepo je dobiti nagradu jer to olašava posao. Nije se jednostavno baviti filmom, film je jako skupa stvar, a nagrade pomažu. Pomažu vrsti filmova koje ja pravim. Ali jedan žiri odluči jedno, a drugi bi možda odlučio drugo“, rekao je Tanović i dodao da kada je prvu godinu bio u Cannesu bila su i braća Cohen i David Lynch.

“Izgleda neprimjereno da se ja s njima takmičim”, smatra on.

Na pitanje zašto mu slava nije udarila u glavu, režiser je odgovorio: “Možda kućni odgoj, možda jer sam iz Sarajeva gdje postoji poseban tretman. Otac sam petero djece, muž i sin. To su mi funkcije možda i važnije od režiserske. Volim svoju privatnost, volim popiti kafu na miru sa svojim drugovima. To je život. Svojoj djeci sam najpotrebniji. Supruga i ja smo sada u drugom planu. Bar jednom sedmično imamo porodični ručak i to je svetinja do koje držim, a ostalo koliko stignem.”

Prije osam godina se vratio iz Pariza u Sarajevo.

“Ne žalim za Parizom kao gradom i ne fali mi. U Sarajevu je jednostavnije i za djecu, jer je sve jako blizu. Sarajevo ima svojih lijepih stvari. Kriminala i korupcije ima svuda u svijetu“, rekao je Tanović.

Prestao je gledati televiziju, jer smatra da zatupljuje i uništava čovjeku život.

“U posljednjem filmu postoji svijet koji je na krovu, koji je vidljiv, koji stalno potenciraju mediji i gdje je stalno konflikt. Zatim ima donji dio gdje ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem. Zar je važnija tema da li je Gavrilo Princip terorista ili borac za slobodu od onoga što će ljudi jesti ili gdje će im djeca završiti sutra. To je meni mnogo bitnija tema od svih ostalih“, mišljenja je dobitnik Oscara.

U Pressingu je kazao da on i porodica žive lijepo, ali da čim izađe na ulicu vidi i drugu stranu.

“Jutros gledam silna auta poredana ispred Hotela Evropa, a preko puta godinama sjedi žena i prosi da bi preživjela.”

Zašto stalno vraćanje u prošlost, ne samo u BiH već u cijeloj regiji?

“Zato što se stalno bavimo nacionalizmom. Stalno se bavimo tuđim, a skoro nikada vlastitim. Svi bi trebali početi prvo od sebe i pozabaviti se samim sobom. U Francuskoj su bili strašniji ratovi nego ovdje. Zamislite Francuze i Nijemce da počnu raspravljati o tome. Ovdje kada govore o Kosovskom boju kao da je bilo jučer, a ne prije 500 godina. Živjet nam je zajedno, jedni pored drugih. Volio bih da živimo zajedno jedni s drugima. Ideja Jugoslavije, koja se raspala, je ideja današnje Evrope“, odgovorio je Danis Tanović.

Može li ponovo biti suživota?

“Suživot postoji. Bili smo u Njemačkoj i sjedili zajedno s režiserima iz Hrvatske, Srbije, Makedonije i Slovenije. To je potpuno normalno. Treba shvatiti da je period od 1991. do 1995. nenormalan. Institiranja na nacijama i nacionalnim strankama je vraćanje u prošlost. Historiju ostavimo historičarima jer postoje podaci. Makar u ime naše djece je potrebno da gledamo u budućnost“, mišljenja je Tanović.

Jesmo li se pomakli iz završne scene filma Ničija zemlja u kojoj vojnik Armije BiH leži na mini dok se svi ostali prave da je sve uredu?

“Postoji više odgovora na to pitanje. Danas je cijela Evropa i svijet na mini. Ja živim u Sarajevu devet godina i stvari se pomjeraju. Možda se ne živi sigurnije, ali danas se u Sarajevu može sve napraviti.”