Neki članovi Europske unije češće se nazivaju Albanci, a mnogi članovi ne vide ništa loše u vezi s tim.
Štoviše, kroz neke analize koje se pojavljuju u albanskim medijima, možemo zaključiti da je Kosovo samostalno poduprla tu ideju kako bi ostvarila tu ideju.
Pristaše “Velike Albanije” čekat će svoj trenutak kada regija uđe u Europsku uniju. Ta teza, iako mnogima zvuči kao teorija zavjere, dio je plana “prirodne Albanije” koju promovira ne samo Edi Rama, nego i većina Albanca iz regije.
Taj plan vodi preko Kosova, odnosno Srbije, jer je jasno da nitko iz regije ne može postati dio EU dokle god se problem između Kosova i Srbije ne riješi.
Albanci su toga svjesni, pa su umjesto forsiranja da Kosovo postane dio EU, spremni strpljivo sačekaju “paket” koji će ih odvesti bez mnogo truda u zajednicu europskih naroda.
Stvari su lakše jer nitko u EU brani nikoga na demokratski način, na referendumu, da kaže ono što želi za sebe. I Albanci žele “prirodnu Albaniju”, sada popularno nazvanu “kulturnom regijom” za koju im Europska unija treba.
Dakle, lukavo osmišljen plan kako da dobiju ono što žele, a da ne pomenu mijenjanje granica, ne ozljede ničiji suverenitet i tako dalje.
Trojanski konj Albanaca je njihov Kosovo. Momčilo Trajković, lider SPOT-a s Kosova, vjeruje da se to kosovskoj političkoj eliti neće svidjeti, jer bi u tom slučaju izgubila privilegije koje ima i ponovno postala neka vrsta autonomije u regiji “velike Albanije”.
Ali dok se to ne dogodi, Albanci strpljivo rabe svoj plan. Niz sporazuma koji su potpisali Albanija i Kosovo – nitko u EU neće se natjecati. Dijelovi Crne Gore u kojima žive Albanci, na granici s Kosovom, dugo su bili problem.
Stoga, “granice” koje Kosovo privlači svojim susjedima kao tranzit već se prenose na sve albanske teritorije, osim u Grčkoj.
Posljednji niz sporazuma potpisan je upravo ovih dana na graničnom prijelazu koji povezuje makedonske i kosovske plodove mora. Prištinski mediji nazivali su ovaj sporazum – povijesni.
Ovdje i zašto.
Upravo ta oblast u Makedonije naseljena je isključivo Albancima, pa je kroz sporazum taj dio samo i formalno “spojen” sa lažnom državom Kosovo. I taj dokument neće biti ispitivan u EU.
Inače, projekt “prirodne Albanije” pokrenut je iz Makedonije 2010. godine. Do sada je potpisala većina albanskih zastupnika iz svih zemalja regije u kojima žive Albanci. U tijeku je prikupljanje potpisa u dijaspori jer je plan da peticija ima više od milijun potpisa građana albanske nacionalnosti.
U tom projektu, osim što se afirmira kulturna regija za Albance, navodi se i očekivanje da onog momenta kada regiji bude postao dio EU ta peticija bude priznata kao službeni dokument, odnosno polazna točka, u europskim institucijama o željama i namjerama albanskog naroda.
S druge strane, EU je više nego poslana ovoj ideji, a mnogi članovi ne vide ništa loše za to. Štoviše, kroz neke analize koje se pojavljuju u albanskim medijima, možemo zaključiti da je Kosovo samostalno poduprla tu ideju kako bi ostvarila tu ideju.
Ako tome dodamo i da su neke ozbiljne službe poput policije Crne gore počele prave zajedničke centre s Kosovom i Albanijom onda ne bi bilo pretjerano iznenađenje da se ulaskom regije u EU, izrodi nova-stara “velika Albanija”.
(Sputnik)