TAJNA NACISTIČKA VOJSKA FINANSIRANA OD STRANE AMERIKE: OVAJ DOKUMENT JE SKRIVAN ŠEST DECENIJA!

Drugi svjetski rat kroz pero pisca Leonida Maslovskog po knjizi “Ruska pravda”, u kojima autor pokazuje nedolučnu ulogu Zapada u pripremi Njemačke za rat sa SSSR-om

Tridesetih godina 20. stoljeća Rusija (SSSR) se razvijala tempom koji je u značajnoj mjeri nadilazio tempo razvoja svih ostalih zemalja svijeta. Takva situacija nije zadovoljavala SAD i određene međunarodne krugove.

Njemačka je ponovno počela pripremati rat s Rusijom, tj. Sa Sovjetskim Savezom. I opet se rukovodstvo Njemačke upecalo u postavljenu zamku i pogubilo svoj narod, boreći se za svjetsku prevlast SAD. Da, upravo tako. Nijemci su se u drugom svjetskom ratu borili za prevlast u svijetu, ne za sebe, već ni sami ne znajući, za SAD.

Od 1924. godine njemački monopolisti uz najaktivnije sudjelovanje SAD i Engleske, računajući da će iskoristiti Njemačku kao udarnu silu protiv SSSR-a, započeli su obnovu vojno-industrijskog potencijala Njemačke.

Versajski mirovni sporazum iz 1919. godine, kojim je bilo zabranjeno Njemačkoj da ima vojsku, bio je zaboravljen. Nakon što je Njemačka izgubila Prvi svjetski rat 1914-1918. godine samo “ljenjivci” nisu bacali kamenje na Nijemce.

Nijemcima su se smijali, ponižavali ih, predstavljali ih kao nepotpune ljude. Nijemcima su govorili da nisu sposobni ni za što i da samo umiju počinjati i gubiti ratove. Nijemci su se osjećali uvrijeđenima, ali su Prvi svjetski rat, koji je odnio 10 milijuna života, zaista pokrenuli i izgubili i zato su šutjeli, trpjeli, osjećajući svoju krivnju. To je trajalo 15 godina.

U Njemačkoj je 1933. godine na vlast došla fašistička stranka (osnovana 1919. godine) s Adolfom Hitlerom na čelu. Hitler je izjavio: “Nijemci, vi ste veliki narod, u vas teče plava krv.” Nakon mnogo godina poniženja i uvreda, Nijemce su nazivali velikim narodom! Nijemcima su obećali čitav svijet i skoro čitava Njemačka je krenula za Hitlerom. Na takav način su Raspirivači sukoba i osmislili rat.

Nijemci su već počeli maštati o ruskom i ukrajinskom teritoriju. U to vrijeme SAD i Engleska nastavili su s ulaganjima u njemačku vojnu industriju i SSSR-u je bilo jako teško da se natječe s Njemačkom u proizvodnji naoružanja, broju vojnika i časnika.

Drugi svjetski rat je počeo 1939. godine, kako bi SAD postigle sljedeće strateške ciljeve: međusobno uništavanje ili značajno slabljenje SSSR-a i Njemačke i potčinjavanje Europe volji SAD. Amerika je željela eliminirati dvije sile koje su joj smetale uspostaviti svjetski diktat i živjeti na račun tuđeg rada, tuđeg bogatstva. Eliminacija Njemačke i SSSR-a otvarala je put SAD za vlast nad svijetom.

Bez aktivne pomoći Njemačke od strane SAD i Engleske Drugi svjetski rat nije mogao buknuti, jer Njemačka nije bila u stanju naoružati vojsku najsuvremenijim naoružanjem tog vremena. SAD i Engleska su stvorili uvjete za početak rata za uništavanje SSSR-a.

Liberalna ideologija kojoj je najveća vrijednost novac (u socijalističkoj ideologiji najveća vrijednost je čovjek), dovela je Nijemce i jedan broj drugih naroda Europe do toga da je zločinaštvo postao norma njihovog ponašanja.

Tajni dokumenti otkrivaju da su poslije Drugog svjetskog rata, bivši članovi Nacističke stranke formirali tajnu vojsku kako bi zemlju zaštitili od Sovjeta ..

Ovaj nezakonit projekt izazvao je veliki skandal. Skoro šest ddesetljeća “321. strana “bila je neprimjećena u arhivi Njemačke obavještajne agencija (BND), ali sada je sadržaj dokumenata otkriven i otvara novo poglavlje u poslijeratnoj povijesti Njemačke.

Dokumenti otkrivaju postojanje grupe od 2000 veterana nacističke ere, koji su se odlučili spojiti i napraviti tajnu poslijeratnu vojsku.
Oni su bez dozvole Njemačke vlade i bez znanja parlamenta počeli se pripremati za stvaranje ove misteriozne grupe. Cilj je bio da se Njemačka obrani od mogućih napada s istoka u prvim fazama Hladnog rata. Bili su protiv komunista i željeli su da budu spremni ukoliko izbiti građanski rat.

Povjesničar Agilof Keselfing je sasvim slucaevi našao ove dokumanta dok je radio na istraživanju rane povijesti. Njemački kancelar, Konrad Adenauer, nije znao za postojanje ove grupe do 1951. godine.

Dokumenti svjedoče da je tajna vojska brojala oko 40.000 članova. Albert šneci je bio vodeća figura u ovom projektu.

Rođen je 1911. godine i služio je u Drugom svjetskom ratu. Šneci je organizirao okupljanja veterana 25. divizije u kojoj je i on sam bio. Oni su na ovim proslavama često debatirali o tome što treba učiniti ukoliko Rusija pokuša napasti Njemačku.

Tako je i došlo do ideje za stvaranje tajne vojske. Zapadna Njemačka je bila bez vojske u to vrijeme poslije rata, a Amerikanci su svoju povukli iz Europe 1945.

Kasnih pedesetih ova vojska je počela na nekin način postajati stvarna. Šneci je regrutirao moćne poslovne ljude, trgovce, veterane, tužitelje, odvjetnike, tehničke znanstvenike i dobio je velike novčane donacije.

Anton Groser, bivši general je vodio brigu o naoružanju. Oni su svi bili protiv komunista i potaknuti željom za avanturom “nisu željeli biti u dosadnim uredima”. Većina članova je bila iz južne Njemačke.

Šneci lista je brojila oko 10.000 imena i on je bio uvjeren da će mu se svi pridruže koja pozove. On je kako su ga opisali bio energičan i samouvjeren. Uspostvio je dobre odnose s Ligom mladih Nijemaca i sa specijaliziranom organizacijom Tehnički servis, kako bi se pripremila Njemačku za napade Sovjeta.

Ove dvije skupine su finanaCirali Amerikanci, članovi su bili uglavnom bivši Naci časnici. Međutim zbog svojih ekstremnih desničarskih stavova bile su zabranjene od strane vlade.

Šneci se obratio i njemačkoj tajnoj službi da mu pomogne financijski. Gelen organizacija, koja je preteča Njemačke obavještajne agencije, pomogla mu je, ali mu nije davala previše novca jer ga je željela kontrolirati. O postojanju tajne organizacije saznao je i kancelar Konrad Adenauer, međutim on nije raspustio ilegalnu grupu jer mu je trebala.

Cijela priča se raspala 1955. kada je oformljena njemačka regularna vojska. U tom je trenutku šneci organizacija je postala višak. Šneci je raspustio, ali je poslije postao vrhovni zapovjednik njemačkih oružanih snaga.

(Blic.rs, Sputniknevs.com)