Zbog Haaške presude generalu Praljku i ostalima, ovih se dana u fokusu ponovno našao bivši predsjednik Stipe Mesić, čija se uloga u tome procesu propitkuje po svim medijima, a žustro se u njemu raspravlja i među građanima. Da je Mesić bio tajni haški svjedok, gostujući u Otvorenom ustvrdio je povjesničar Ivo Lučić, a sami bivši predsjednik javno je zatražio zaštitu budući da mu ispred kuće hodaju nepoznati ljudi s oružjem.
Daleko od toga da propitkivanje Mesićeve uloge u procesu koji je uzdrmao javnost nije poželjno. Štoviše, o političarima i njihovim potezima uvijek treba civilizirano debatirati. No, zanimljivo je kako se o Mesiću uvijek raspravlja iz ideološke dimenzije, dok se u drugi plan stavljaju afere koje je za sobom ostavio. O njima se rijetko, ili gotovo nikada ne progovara, a bilo ih je toliko da bi mu prosječan političar uistinu mogao zavidjeti.
Prva ozbiljna afera koja je načela mit o Mesiću jest Afera Patria, koja ne samo da je otvorila pitanje političke vjerodostojnosti bivšeg predsjednika, već je s njega skinula pozlatu koju si je osigurao zahvaljujući podršci brojnih, kako se to kod nas voli reći, ”svojih” medija. Zahvaljujući tim i takvim medijima, hrvatska javnosti nikada nije doznala tko je i kako financirao prvu Mesićevu izbornu pobjedu, ne tako davne 2000. godine.
Nakon što je kraju priveo drugi mandat, bivši novinar i blizak mu prijatelj Andrej Maksimović Maks potvrdio je javno kako je osobno nosio novac koji je za Mesićevu kampanju donirao Hrvoje Petrač, a koji je u to doba već bio pod istragom Državnog odvjetništva.
Mesić je te prozivke demantirao tvrdeći da s Petračem nema nikakve veze. Ipak, iz nekih medijskih pisanja dalo bi se postaviti pitanje je li možda Stipe lagao ili samo nije govorio istinu? Naime, po medijima se pisalo kako postoje svjedoci koji su u Bosanskoj ulici u Zagrebu viđali Mesića, Petrača i Zagorca.
Hrabri pojedinci s vremena na vrijeme u medijima su govorili kako je Mesića financiralo albansko podzemlje, a koliko istine u tome ima, dakako, morale bi utvrditi uspavane hrvatske institucije. A iste te institucije mogle bi se primjerice pozabaviti i Mesićevim vezama s Fikretom Abdićem, čiji brat mu je prema kazivanju Jure Klarića, također financijer. Javno i ozbiljno Stipu Mesića povezivalo se s aferama u INA-i. Sumnjalo se tako u njegovu moguću povezanost s međunarodnim krijumčarenjem nafte preko ove kompanije, i to zbog njegovih političko prijateljskih veza s Moamerom Gadafijem, Basharom Assadom te Saddamom Huseinom.
“Piramida kriminala u INA-i vodi prema Pantovčaku”, svojedobno je kazivala zviždačica iz te kompanije Vesna Balenović. Mesić se spominjao i u slučaju Geotehnika pa se tako kazivalo da su Mesić, Željko Dobranović i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović u tajnosti vodili naplatu dugova ovoj tvrtki, koje su imale države poput Sudana i Iraka. Mesićeva uloga u toj aferi, kao i u mnogim drugima nikada nije do kraja razriješena. Spominjala se, dakako, vrlo diskretno i njegova veza s Dosjeom Villach, odnosno tajnim računima u Villachu, na koje su novac za potrebe Hrvatske uplaćivali iseljenici. Iseljenik Radovan Smokvina ozbiljno se pozabavio tim slučajem pa se tako govorkalo kako je Mesić time vratio neke usluge prijatelju Hrvoju Šariniću koji je zbog iste te afere bio pod istragom.
Afera koja se nije uspjela zataškati jest kupnja luksuznog stana pri kraju drugoga mandata. Mesić je naime kupio dva luksuzna stana u Zagrebu, od 156 kvadrata vrijedna 260 tisuća eura. Otkuda mu novac za tu nekretninu, pitanje je koje se u javnosti nametnulo, a on se potom pravdao kako mu je novac za stan donirao prijatelj. Javnost doduše nikada nije saznala o kojem se točno velikodušnom prijatelju radi. No, prema pisanju portala tjedno.hr, Mesićevi pomagači u financijskom transferu prilikom kupnje nekretnine su kontroverzni hercegovački kraljevi mesa, Lijanovići.
Njihovo prijateljstvo također nije slučajno jer je bivši predsjednik mesnoj industriji Lijanović omogućio ekspanziju na arapsko tržište, gdje je ova tvrtka prodavala svoje proizvode. Sve to realizirano je uz Mesićevo posredovanje. Za kontakte u arapskim zemljama iskoristio je prijateljstvo s libijskim diktatorom Gadafijem.
Da bi se Lijanovići odužili bivšem predsjedniku za poslovnu ekspanziju, odlučili su pokriti njegove investicije vezane uz kupnju stana. Dodajmo da se kao jedan od financijera Mesićeve kampanje spominje i kontroverzni velikogorički tajkun Željko Žužić. Unatoč respektabilnom popisu afera, Stipe Mesić spada u skupinu onih kojima se institucije nikada nisu ozbiljno pozabavile.
Izvor:dnevno.hr