Novembarski lokalni izbori u BiH za Ujedinjenu Srpsku naročito su zanimljivi, jer padaju na petu godišnjicu osnivanja i pokazat će gdje se nalaze na političkom nebu.

 

 

Lider stranke Nenad Stevandić zadovoljno trlja ruke, kaže da ankete pokazuju da su od trećeg do petog mjesta.

 

 

U intervjuu za Srpskainfo Stevandić tvrdi da su mu bile najteže dvije godine od trenutka kada je 2015. osnovao partiju i odlučio da sačuva klimavu većinu u Narodnoj skupštini i Vladu Željke Cvijanović, u vrijeme kada je Milorad Dodik bio predsjednik RS-a. Prvi put javno govori o zakulisnim radnjama iz tog perioda, koje su prijetile da dovedu do, kako kaže, bratoubilačkog rata.

 

 

– US je nastala kao ideja kada je SDS, zajedno sa PDP-om, boraveći na kongresu SDA, prihvatio da svoju nacionalnu politiku prilagodi tzv. modernim okolnostima, političkoj korektnosti i nečemu što više liči na Čedomira Jovanovića, a manje na Radovana Karadžića – ilustruje Stevandić.

 

 

Nastavlja da je tada preživio pravi pakao, pritiske i prijetnje njemu i porodici od prestavnika međunarodne zajednice radi rušenja aktuelne vlasti u RS-u „dok su mnoge kukavice crpile razne vrste benefita od Dodika i SNSD-a, a potpuno komotno su se ponašali“.

 

 

– Neću nikad da zaboravim prijetnje prilikom usvajanja rezolucije o NATO-u, nemoguće okolnosti kada je usvajan Zakon o radu, kada su prijetile demonstracije. Najneugodniji trenutak u životu mi je bio da izbacujem Ranku Mišić iz Skupštine, koja je htjela da bude iznad Skupštine. To su bili teški trenuci, ali smo uspjeli da opstanemo. Mada mnogi misle drugačije, mi za to nismo nagrađeni. US nije kao neke stranke koje su danas samo promijenile pločice na vratima i dobile ministre, direktore, pomoćnike, resurse. Bukvalno smo se kretali po trnju, targetirani sa svih strana – priča Stevandić.

 

 

Tvrdi da je u tom trenutku bilo logično da „čuva leđa Dodiku“, jer je SNSD pravio temelj sadašnje nacionalne politike, a SDS ga gubio i „prilagođavao se Bakiru“.

 

 

– Tako je i danas. Nema drugih političkih leđa koji mogu da iznesu nacionalnu politiku u RS-u osim Dodikovih. Nažalost. Dodik je tu usamljen, a mnogo ljudi okolo u tome vidi neku vrstu svog interesa, ne razumijevajući budućnost, razvoj ni geopolitiku – kaže Stevandić.

 

 

Možete li da budete precizniji, šta je moglo da se desi 2015?

 

 

– Bio je scenarij da se za predsjednika Vlade izglasa Mićo Mićić, što ne bi bilo ustavno, jer ga ne bi potvrdio predsjednik RS-a. S druge strane, bila bi oborena Vlada Željke Cvijanović i bili bi u velikom pravnom vakuumu, ali bi ušli u politički pakao. Uradili smo to zato što smo imali dobar osjećaj za stabilnost RS-a, a ne zato što nekoga volimo. Želim da se i dalje političke partije temelje na tome šta je dobro za Srpsku, a ne da imaju trgovačke aranžmane.

 

 

Hipotetički, šta će se desiti ako Dodik promijeni svoju vanjskopolitičku orijentaciju? Hoćete li ga podržati?

 

 

– To je pitanje i svih mojih prijatelja od Vardara do Triglava. Mislim da Dodik neće da promijeni svoju politiku, on se iskreno uživio u sve ovo. Njegovo nacionalno sazrijevanje je vezano i za iskustvene činjenice. On je vidio kako je Miteran na Jelisejskim poljima ljubio ruku Biljani Plavšić, a poslije toga je završila u zatvoru. Niko se nije od te međunarodne zajednice dugoročno održao kao njihov favorit. Ali, ja ne mogu da kažem da sam podržavao Dodika kada je on dočekivao Medlin Olbrajt. Tada sam bio na drugoj strani, na koju je bacan suzavac. Ponosim se time da svoju nacionalnu politiku nisam promijenio ni za jotu, a činjenica je da su se nacionalni koncepti SDS-a i SNSD-a potpuno promijenili.

 

 

U Zvorniku i još nekim sredinama niste podržali kandidate SNSD-a za (grado)načelnike nego US ima svoje. Plašite li se političkih posljedica takve odluke s obzirom na to da ste u koaliciji?

 

 

– Ne plašimo se zato što se rast i rad US ne zasniva na tome šta ćemo dobiti i koji su funkcioneri naši. Kada bismo po tome gledali, mi bismo trebali najmanje da napredujemo, a napredujemo najviše. Koalicioni sporazum prema US je ispunjen samo 60 odsto, a ima nekih koji imaju 120 odsto, ali ne mogu da rastu zato što nemaju nikakvu ideologiju, osim funkcionerskog pozicioniranja. Tamo gdje nemamo svog kandidata, u nekim mjestima nismo ni podržali kandidata SNSD-a, nego ćemo to prepustiti građanima. Negdje ćemo podržati nezavisne kandidate. Jedini smo koji su se časno dogovorili da ne podržimo kandidate SDS-a i PDP-a, dok se nekima, izgleda, oprostilo da negdje idu zajedno sa SDS-om i PDP-om. Moram da kažem da imamo zahtjeve nekih naših opštinskih odbora da povučemo potpis s koalicionog sporazuma zbog iznenadnih nekorektnih poteza naših partnera. Ipak, smatramo da smo politički najkorektniji partner, a naš rast je mnogo veći od onih koji imaju mnogo više od nas. Da samo navedemo da među više od 420 članova upravnih i nadzornih odbora u RS-u nema nijednog člana iz US.

 

 

Ko je dobio više?

 

 

– Stari koalicioni partneri. Međutim, mi smo ipak glas budućnosti, razuma, pameti. Nismo retrogradna partija tipa partije koju vode gospodin Čubrilović, gospođa Spomenka i gospodin Spomenko, koji nemaju nikakve veze s nekom vizijom, budućnosti, razvojem. Ne znam ko bi u njima mogao da vidi neku vrstu budućnosti ili način na koji je formirana ta partija, da to ima neke veze sa 21. vijekom. Međutim, drugima u koaliciji ne zabijamo klipove u točkove, ali trpimo zabijanje klipova u naše točkove. Samo što US ima mnogo jače točkove. Lično sam progutao mnogo žaba, ali sam ih progutao odmah u istoj sekundi i nastavio da radim. Znam šta čeka US u narednih pet godina, ali i šta čeka razne političke ljenčuge i trutove.

 

 

Da li biste nakon izbora u nekim opštinama ušli u koaliciju sa strankama opozicije s republičkog nivoa?

 

 

– Ujedinjena Srpska je rijetko časna stranka na političkom nebu. Ako nešto kažemo, to je tako. Pitajte bilo koga u SNSD-u. Poslije prošlih izbora bio sam jedini koga nisu zvali za pregovore za Savjet ministara BiH, bez SNSD-a. Svi drugi su imali tajnih pregovora. Znate zašto? Zato što znaju da mi ono što kažemo, tako i uradimo. Nismo trgovačka ekipa, mi smo ozbiljna politička partija koja ima nacionalni program, razvojnu komponentu i mnogo mladih ljudi. Poslije izbora, predsjednik US nije postao ministar ni generalni direktor ničega, a mogao je da bira, kao i svi drugi. Dogovorili smo se da predsjednik vodi partiju, pravi ideologiju, kontakte, međunarodnu poziciju stranke, a da svi drugi dobiju šasnu. Da se pokaže da partija nije posvećana predsjedniku. Ljudi iz US nisu kancelarijski funkcioneri koji gledaju gdje će šta da namjeste.

 

 

Kakav je trenutno rejting US? Neki su govorili da ste drugi, treći u RS-u. Nije li to preoptimistično?

 

 

– Nikada nismo bili drugi u RS-u, ali na raznim anketama smo od petog do trećeg mjesta. Jako smo zadovoljni. Generalno, naš plan je da više nikada ne dođemo u poziciju da razmišljamo o cenzusu. Zašto? Ide veoma teško vrijeme i izbori u SAD-u će, vjerovatno, donijeti novu politiku i prema nama. Ona će da bude malo lošija ako pobijedi Tramp, a mnogo lošija ako pobijede demokrati. U RS-u su potrebni ozbiljni ljudi, to nije samo naš slogan. Potrebne su ozbiljne političke partije, ne one koje su parazitskog tipa i koje će se sakrivati iza velikih leđa Milorada Dodika. Trebaju nam ljudi koji će linijski nositi razvoj, kontakt sa EU, unutrašnju stabilnost i koji će u kriznim vremenima moći da se isprse, kao što smo mi 2015. spriječili bratoubilački rat i sukobe. Ponavljam, te dvije godine čuvanja političke stabilnosti i skupštinske većine su bile na leđima Stevandića, Banjca, Dunjića, a za to nismo dobili ministarska ni direktorska mjesta.

 

 

To je primjećeno svuda. Naš poslanički klub jedini je potpisao sporazum sa poslaničkim klubom SNS-a iz Srbije. Mnogi naši članovi su bili i na barikadama na Kosovu. Pomažemo i braću u Crnoj Gori. Već 23. avgusta će biti velika litija koju će organizovati dvije eparhije, iz Crne Gore i Srpske, i koje će se sresti na granici. Znate da sam to iznio kao ideju na sastanku s gospodom Kneževićem, Milačićem i Mandićem. Ali, mnogo je bolje da to rade eparhije nego stranke.

 

 

Zbog čega ste podržali opoziciju u Crnoj Gori? Je li to neka vrsta miješanja u izbore druge države?

 

 

– Pazili smo da to ne bude opterećenje za naše kolege u Crnoj Gori. To sam učinio kao poslanik koji je sarađivao s poslanicima. S druge strane, ako je porodica moje supruge u Crnoj Gori, ako smo mi tamo ktitori nekih crkava i manastira, imamo pravo da štitim svoju imovinu. Jer, moja pravoslavna crkva je finansirana i mojim novcem u Crnoj Gori i imam pravo da se borim za demokratiju i ljudska prava, zaštitu vlasništva koje ima SPC.

 

 

Kako komentarišete pobjedu Aleksandra Vučića u Srbiji? Za jedne je to čista, demokratska pobjeda, a za druge uvod u totalnu diktaturu.

 

 

– Mislim da je opozicioni blok radio po principu “ako ne možemo da pobijedimo, onda će Vučić biti diktator”. Kada su shvatili da ne mogu da pobijede, bojkot je bio dobar način da ga proglase diktatorom. To je zamjena teza. Opozicija se svuda, kada izgubi izbore, organizuje pa poslije pobijedi. Nije normalno da opozicija misli da je ovo 5. oktobar. Ako nemate većinu, ne želite da budete u parlamentu. Pa, tamo su i većina i manjina. Potrebna je evolucija, razvoj, a ne revolucija i uličarski rat s policijom. Zato smo i u RS-u na istom fonu. Ako nešto ne valja, a naravno da u RS-u nije sve sjajno, neće se to popraviti nekom revolucijom.

 

 

U Srbiji je stvar mnogo bolja što se tiče privrede, vojnog jačanja, međunarodne pozicije, a demonstracije su bile žešće nego u RS-u. Zato što je to bio geopolitički projekt da Srbija mora da se povinuje Zapadu. Vrlo vješto to gospodin Vučić radi, mnogi to ne razumiju. Najteži je sukob s vlastitim mentalitetom, koji je prepreka budućnosti. Možda nekom smeta Vučićev način na koji se medijski eksponira, ali o tome se za 15-20 godina neće suditi, nego o nekome ko je podigao ekonomsku, vojno vratio državu, politički je pozicionirao u Evropi.

 

 

Ako već povlačimo parelelu, mislite li da će i opozicija u RS-u na izborima proći kao ona u Srbiji?

 

 

– Opozicija u Republici Srpskoj ima mnogo bolje uslove nego u Srbiji. Ako su dvije televizije provladine, imate ih 50 koje su protiv Dodika, imate milion portala. To znači da je naša opozicija deset puta nesposobnija. Opozicioni lideri u RS imaju toliko šanse da proguraju projekte, da pokažu da su bolji, ali nije napravljena nikakva struktura. Ne mogu da kažem da u Banjaluci nema aktivizma Draška Stanivukovića, ali to se zasniva na ambiciji jednog čovjeka, a ne na ideologiji i partijskoj strukturi koja treba da donese promjene. Taj dio opozicija nije dobro razumjela.

 

 

Kao član parlamentarne komisije za nadzor nad radom OSA-e BiH, da li ste za to da Osman Mehmedagić ponovo bude direktor Obavještajne agencije?

 

 

– Nisam, ali ja o tome, nažalost, ne mogu sam da odlučujem. Kada god otkrijem neku katastrofalnu stvar o Osmanagiću, odmah mi on vrati pretko tzv. nezavisnih novinara i blogera, koji pišu gadosti o meni. To se ne bavi ozbiljnim poslom, nego političkim prepucavanjima i dominacijom SDA u bezbjednosnom sektoru. Mislio sam da ćemo mi iz RS moći mnogo više, ali ću vam reći šta nam je zalog za budućnost i US će taj projekat da ponudi SNSD kao najjačoj partiji. Mi u budućnosti u BiH na izborima 2022. nećemo nigdje stići ako ne budemo imali četiri delegata u Domu naroda BiH, deset poslanika u Predstavničkom domu BiH i člana predsjedništva BiH sa dvotrećinskom većinom u NSRS, koji isto misle. Sada nam fali jedan u Predstavničkom domu radi raznih kalkulacija, da bi se mogli vratiti na vlast ili zadržati neki direktori agencija iz SDS i PDP. Bitka za tog jednog je bitka svih bitaka. Na idućim izborima RS mora da ima deset ljudi u Prestavničkom domu koji isto misle, plus ovo ostalo. Taj projekat će se zvati 10-4-1. To je formula da se RS ne boji ničega u BiH. Fali nam samo jedan zato što nismo imali razumijevanje kod Mektića, Šarovića, Borenovića. Tog jednog ćemo napraviti.

 

 

Valjda on zavisi od rezultata izbora?

 

 

– Zato kažem da Ujedinjena Srpska već gleda te izbore 2022. Tako će biti mirna Bosna.

STEVANDIĆ POKOPAO SNSD: “RS-u ne trebaju PARAZITI koji se kriju iza Dodikovih velikih…