Šta zaista Biblija kaže o Muhammedu a. s.?

Tema ovog razgovora jeste “Šta Biblija kaže o Muhammedu a. s.?”

Interesantno je to da je govornik Musliman, tačnije Ahmed Deedat. Kako to da Musliman razjašnjava proročanstva židovskih i kršćanskih pisama?

Pa kaže: Kao mlad čovjek, prije 30 godina, pohađao sam seriju religijskih predavanja kršćanske teologije koju je vodio O. Hiten u “Theatre Royal”, u Durbanu (Južna Afrika). Ovaj je svećenik objašnjavao biblijska proročanstva. Pričao je o tome kako je u kršćanskoj Bibliji predviđen uspon sovjetske Rusije i dolazak Sudnjeg dana. U jednom momentu otišao je tako daleko da je tvrdio kako Biblija spominje čak i papu. Počeo je opširno objašnjavati i uvjeravati svoju publiku kako je “Zvijer 666” spomenuta u Otkrivenju, posljednjoj knjizi Novog zavjeta, sam papa, namjesnik Krista na Zemlji. Mi Muslimani ne ulazimo u konflikte između katolika i protestanata. Usput, posljednji predstavnik “Zvijeri 666” po Bibliji je dr Henry Kissinger (Ovo se odnosi na brojčane vrijednosti slova. Po engeskoj abecedi a=6, b=12, c=18, d=24 i tako dalje svako se slovo povećava za 6 zato što je broj Zvijeri 666. Probaj za dr Kissinger). Kršćanski učitelji su dovitljivi i neumorni u dokazivanju te svoje tvrdnje.

Predavanje O. Hitena navelo me da ga upitam, ako je Biblija prorekla toliko mnogo stvari – pa čak i “papu” i “Izrael”, onda je svakako imala nešto za reći i o najvećem dobročinitelju čovječanstva, Božijem poslaniku Muhammedu a. s. (neka Božji mir počiva na njemu).

Kao mladić krenuo sam u potragu za odgovorima. Susreo sam svećenike i svećenike, pohađao predavanja i čitao sve do čega sam mogao doći vezano za biblijska proročanstva. Večeras ću vam pričati o jednom svom razgovoru sa svećenikom Holandske reformirane crkve. Pozvan sam u Transvaal (jedna od provincija u Južnoafričkoj Republci), da održim govor povodom rođendanskog slavlja Muhammeda a. s. Znajući da se u ovoj republičkoj provinciji afrički jezik koristi mnogo čak i u mojem narodu, osjećao sam potrebu za osnovnim znanjem tog jezika da bih se osjećao “kao kod kuće”. Otvorio sam telefonski imenik i počeo telefonirati crkvama u kojima se govori taj jezik. Svojim sam sagovornicima objašnjavao kako bih volio porazgovarati s njima, ali svi su me odbijali. Trinaesti je bio moj sretan broj. Odahnuo sam. Svećenik Van Heerden se složio da me primi u svom domu u subotu poslijepodne prije mog odlaska. Srdačno me dočekao na svojoj verandi. Nadao se da me prisustvo njegovog svekra – sedamdesetogodišnjeg starijeg čovjeka – neće smetati u našem razgovoru. Nije me smetalo. Nas trojica smo se smjestili u knjižnici.

Postavio sam pitanje: “Šta Biblija kaže o Muhammedu a. s.?” Bez imalo oklijevanja on je odgovorio “Ništa!” Upitao sam: “Zašto ništa? Po vašoj interpretaciji, Biblija ima tako puno stvari reći o usponu sovjetske Rusije i o Sudnjem danu, pa čak i o papi.” Odgovorio je: “Da, ali u njoj se ne govori ništa o Muhammedu!” Upitao sam ponovo “Zašto ništa? Ovaj je čovjek, Muhammed a. s., odgovoran za nastajanje višemilionske zajednice vjernika koji, po njegovim riječima, vjeruju u: 1. čudesno rođenje Isusovo, 2. da je Isus bio Mesija, 3. da je dao život mrtvima Božjom dozvolom, i da je ozdravljivao one koji su se rodili slijepi i gubavce po Božjoj volji. Sigurno Biblija ima nešto za reći o velikom vođi koji je tako dobro govorio o Isusu i njegovoj majci Mariji?”

Starac je odgovorio. “Sine moj, čitao sam Bibliju posljednjih 50 godina, i da je u njoj spomenut Muhammed a. s., znao bih to.”

Nastavio sam: “Prema vama, zar nema stotine proročanstava koja se tiču dolaska Isusa u Starom zavjetu.” Svećenik je odgovorio: “Ne stotine, već hiljade!”

Odgovorio sam: “Neću raspravljati o ‘hiljadu jednom proročanstvu’ u starom Zavjetu zato što je cijeli muslimanski svijet prihvatio Isusa i bez biblijskih proročanstava. Mi Muslimani smo prihvatili Isusa pošto ga je spominjao sam Muhammed a.s., i danas u svijetu postoji 900 miliona Muhammedovih sljedbenika koji vole, poštuju i vjeruju u Isusa Krista kao velikog Božjeg Poslanika bez potrebe da ih kršćani u to uvjeravaju. Možete li mi reći u kojem se proročanstvu spominje Isus imenom. Termin ‘Mesija’, preveden kao Krist, nije ime nego titula. Postoji li ijedno Proročanstvo gdje se kaže da će Mesijino ime biti Isus, i da će njegova majka biti Marija, da će mu ‘otac’ biti Josip, da će se roditi pod kraljem Herodom itd. itd? Ne! Takvo što ne postoji! Kako ste onda došli do zaključka da se to ‘hiljadu i jedno’ proročanstvo odnosi na Isusa?”

Svećenik je odgovorio: “Vidite, proročanstva su riječi – slike nečega što će se dogoditi u budućnosti. Kad to nešto prođe, vidimo u proročanstvima ispunjenje toga što je predskazano u prošlosti”

Rekao sam: “Ono što činite je dedukcija, razumijevanje, zbrajanje dva i dva. Ako je to ono što činite u slučaju Isusa, zašto te iste kriterije ne bi uzeli u obzir u slučaju Muhammeda a. s.?” Svećenik se složio sa mojim prijedlogom.

Po sjećanju sam citirao Bibliju na afričkom: “Poslanika ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim.” (Peta knjiga Mojsijeva: poglavlje 18, stih 18)

Nakon što sam citirao Bibliju upitao sam ga: ”Na koga se odnosi ovo proročanstvo?” Bez imalo oklijevanja, odgovorio je: “Na ISUSA!” Upitao sam: “Zašto Isusa?… Njegovo ime se nigdje ne spominje.” Svećenik je odgovorio: “Pošto su proročanstva opisi nečega što će se desiti u budućnosti, zaključili smo da se te riječi odnose na njega. Vidite, najvažnije riječi ovog proročanstva su – KAO ŠTO SI TI – poput Mojsija, a Isus je bio poput Mojsija.” Upitao sam: “Kako je to Isus bio poput Mojsija?” Njegov je odgovor bio: “Kao prvo, Mojsije je bio Židov kao i Isus, drugo: Mojsije je bio prorok kao što je to bio i Isus, prema tome Isus je poput Mojsija i upravo je to Bog rekao Mojsiju – KAO ŠTO SI TI. ”

“Možete li se sjetiti još sličnosti osim ovo dvoje?”, upitao sam. Svećenik je odgovorio da ne može. Odgovorio sam: “Ako su samo ova dva kriterija za otkrivanje proroka iz navedenih stihova, po tom kriteriju bilo koji od ovih osoba može biti poput Mojsija: – Solomon, Izaija, Danijel, Hošea, Ivan Krstitelj…zato što su svi bili Židovi i Proroci. Zašto ove kriterije ne primijenimo na bilo koje od navedenih poslanika, a ne samo na Isusa?” Svećenik nije imao odgovora. Nastavio sam: “Vidite, moj je zaključak da Isus uopće nije sličan Mojsiju, a ako sam u krivu, molim Vas, ispravite me.”

“Kao PRVO, Isus nije poput Mojsija, zato što je prema vama ‘ISUS BOG’, ali Mojsije to nije. Da li je to istina?” Odgovorio je: “Da.” Nastavio sam: “Prema tome, Isus nije poput Mojsija. DRUGO, prema vama, ISUS JE UMRO RADI GRIJEHA SVIJETA, ali Mojsije nije morao umrijeti radi grijeha svijeta, zar ne?” Ponovo je rekao: “Da.” Rekao sam: “Prema tome, Isus nije poput Mojsija! TREĆE, prema vama, ISUS JE IŠAO U PAKAO NA TRI DANA, ali Mojsije tamo nije trebao ići, nije li tako?” Slabašno je odgovorio: “Da.” Zaključio sam: “Prema tome, Isus nije poput Mojsija. Ali svećeniče, ovo nisu čvrsti zaključci, stvarne činjenice, ovo su samo vjerovanja oko kojih maleni razbijaju glavu. Idemo raspravljati nešto sasvim jednostavno, oko kojih se ni najmanji neće previše naprezati.” Svećenik je bio zadovoljan ovim prijedlogom.

1. “Mojsije je imao oca i majku. Muhammed isto tako. Ali Isus je imao samo majku, nije imao ljudskog oca. Je li tako?” Složio se. Nastavio sam: “Prema tome Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. je poput Mojsija!” “Mojsije i Muhamed a. s. su stvoreni na normalan način, fizičkim činom žene i muškarca, ali Isus je stvoren čudom. Tako u Mateju 1:18 “I još dok se nisu bili sastali (Marija i Josip), nađe se da je ona trudna”. I sveti Luka govori o čudesnom začeću: “…kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući Anđeo reče: duh sveti doći će na tebe, i sila Najvišega osjeniće te; za to i ono što će se roditi biće sveti, i nazvat će se sin Božji. Luka 1.35. Quran potvrđuje čudesno začeće; “ona (Marija) reče: “Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?” – “Eto tako”, – reče (anđeo Gabriela) -, “Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: Budi! – i ono bude.” (9) (Quran 3:47)

Bogu nije potrebno posijati sjeme u čovjeku ili životinji. On što zamisli, to učini. To je muslimansko gledanje na čudesno začeće Isusovo.

(Kad sam usporedio Quransku i Biblijsku verziju Isusovog začeća predsjedniku Bible Society u našem najvećem gradu i kad sam ga upitao koju bi verziju on volio prenijeti svojoj kćeri, odgovorio je: “Quransku” Ukratko, rekao sam svećeniku: “Da li je istina da je Isus začet čudesno, dok su Mojsije i Muhammed a. s. začeti normalnim putem?” Ponosno je odgovorio: “Da!” Ja sam odgovorio: “Prema tome, Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. je. A Bog kaže Mojsiju u 18.18 – POPUT TEBE, a Muhammed a. s. je poput Mojsija.”

2. “Mojsije i Muhammed a. s. su se oženili i imali su djecu, ali Isus je ostao samac cijelog svog života. Nije li tako?” Svećenik je to potvrdio. “Prema tome, Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. je.”

3. “Mojsije i Muhammed a. s. su bili prihvaćeni od svog naroda kao proroci za vrijeme svog života. Bez sumnje, Židovi su zadali Mojsiju beskrajne glavobolje, ali kao nacija, prihvatili su ga kao Božjeg poslanika. Arapi su, također, Muhammedu a. s.učinili život nemogućim. Jako je propatio od njihove ruke. Nakon 13 godina naukovanja u Mekki, morao je emigrirati iz mjesta svog rođenja. Ali prije smrti, Arapi su ga prihvatili kao Božjeg poslanika. Ali prema Bibliji: “K svojim dođe, i svoji ga ne primiše.” (Ivan 1:11). Pa i danas, nakon dvije hiljade godina, njegov narod – Židovi – još uvijek ga odbacuju. Nije li tako?” Svećenik je odgovorio: “Da.” Rekao sam: “Prema tome Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. jest!”

4. “Mojsije i Muhammed a. s.bili su poslanici i kraljevi. Poslanik je osoba koja prima Božje poruke za Uputu ljudima i tu uputu prenosi Božjim stvorenjima onako kako je primio, bez dodavanja ili oduzimanja. Kralj je osoba koja posjeduje moć da presuđuje o životu i smrti ljudi kojima vlada. Nevažno je da li ta osoba nosi krunu ili mu se obraćaju kao kralju ili monarhu: ono što je bitno je da ta osoba ima moć ta vas osudi na smrt – on je kralj. Mojsije je imao takvu moć. Sjećate li se Izraelca koji je skupljao drva na Subotu, a Mojsije je ga kamenovao na smrt (Brojevi – 15,13). Također ima i drugih primjera takve Mojsijeve moći. Muhammed a. s. je, također, imao takvu moć. U Bibliji postoje osobe kojima je data samo moć proricanja, ali oni nisu bili u mogućnosti provesti svoja proricanja i Upute u djelo. Poneke su od tih osoba bile nemoćne pred tvrdoglvaom ruljom koja nije prihvaćala njihove poruke, a oni su bili proroci: Lot, Jona, Daniel, Ezra i Ivan Krstitelj. Oni su mogli samo prenijeti poruku, ali nisu je mogli provesti u djelo. Sveti Prorok Isus također je spadao u tu kategoriju. Kršćansko naukovanje to jasno potvrđuje: kad su Isusa doveli pred Poncija Pilata, Isus je jasno odgovorio na lažne optužbe: “CARSTVO MOJE NIJE OD OVOGA SVIJETA; KAD BI BILO DO OVOGA SVIJETA CARSTVO MOJE, ONDA BI SLUGE MOJE BRANILE DA NE BIH BIO PREDAN ŽIDOVIMA; ALI CARSTVO MOJE NIJE ODAVDE”. (Ivan 18:36) Ovo je uvjerilo Pilata (poganina) da mu Isus nije prijetnja za njegovu vlast. Isus govori samo o duhovnom kraljevstvu; drugim riječima on tvrdi da je poslanik. Da li je to istina.?” Svećenik odgovorava: “Da.” Ja kažem: “Prema tome Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. je.”

5. “Mojsije i Muhammed a. s. su donijeli nove zakone i nove propise svome narodu. Mojsije ne samo da je dao 10 zapovijedi, nego je donio veoma opširan zakon o ceremonijama kao vodič svom narodu. Muhammed a. s. dolazi među barbare, koji su se ženili svojim pomajkama, koji su svoje kćeri zakapale žive, pijanicama, preljubnicima, idolopoklonicima i kockarima. Gibbon opisuje Arape prije dolaska Islama kao osobe koje se nisu mogle razlikovati od životinja; to su bili životinje u ljudskom obliku.

Iz tog barbarstva, Muhammed a. s. ih je podigao i pretvorio u “svjetlo znanja”. “ZA ARAPE JE TO BILO ROĐENJE IZ TAME U SVJETLO. ARABIJA JE PRVI PUT OŽIVJELA. SIROMAŠNI PASTIRI, NEPRIMIJEĆENI U SVOJIM PUSTINJAMA JOŠ OD POČETKA SVIJETA. VIDI, NEPRIMIJEĆENI SU POSTALI SVJETSKI PRIZNATI, MALI SU IZRASLI VELIKI. U JEDNOM STOLJEĆU ARABIJA SE PROTEZALA OD GRANADE NA JEDNOJ STRANI DO DELHIA NA DRUGOJ, SJEVNUVŠI ODVAŽNOŠĆU, I SJAJEM GENIJA, ARABIJA SJAJI VELIKIM DIJELOM SVIJETA…” (Citat iz knjige Tomasa Carlyslea). Činjenica je da je Muhammed a. s. dao ljudima Zakon i Red koji nisu imali ranije.

“Što se tiče Isusa, kad su Židovi pomislili da bi mogao biti varalica s ciljem da izopači njihova učenja, Isus je podnio bol kako bi ih uvjerio da nije došao s novom vjerom – nema novih zakona i novih propisa. Citiram njegove riječi: “Ne mislite da sam ja došao pokvariti zakon ili proroke; nisam došao pokvariti, nego ispuniti.” (Matej 5:17 i 18) Drugim riječima nije došao sa novim zakonima i propisima već je došao ispuniti stare zakone. To je stavio na znanje Židovima – osim ako nije pokušao blefirati Židove da ga prihvate kao čovjeka od Boga i okolišanjem ih navesti u novu religiju. NE! Ovaj Božji poslanik nikad ne bi to pokušao! Sam je ispunjavao sve zakone.

Slušao je naredbe Mojsijeve, i poštovao je Sabath. Nikad nijedan Živod nije uperio prst u njega i rekao: zašto ne postiš? Ili zašto ne pereš ruke prije nego slomiš kruh?, a to su bile lažne optužbe protiv njegovih učenika, ali nikad protiv Isusa. To je bilo stoga što je on kao dobar Židov poštovao zakone proroka koji su mu prethodili. Ukratko, nije stvorio novu vjeru i nije donio nove zakone kao što su to učinili Mojsije i Muhammed a. s. Nije li to istina?”, upitao sam svećenika koji se s tim složio. A ja sam ponovo odgovorio: “Prema tome, Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. jest.”

6. “I Mojsije i Muhammed a. s. su umrli normalnom smrću, ali prema kršćanstvu Isus je brutalno ubijen na križu, zar ne?” “Tako je”, složio se svećenik. “Prema tome, Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. jest”, ponovio sam.

7. “Mojsije i Muhammed a. s. leže sahranjeni u zemlji, ali Isus je u raju. Nije li tako?” Svećenik se složio. Rekao sam: “Prema tome, Isus nije poput Mojsija, ali Muhammed a. s. jest.”

Kako se svećenik bespomoćno slagao sa svakim navodom, rekao sam, “Do sada sam dokazao samo jedan dio proročanstva – dokazivanje fraze “poput tebe”- poput Mojsija. Proročanstvo je mnogo više od te jedne fraze “Poslanika ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti…”. Naglasak je na riječima – između braće njihove. Mojsije i njegovi ljudi, Židovi su ovdje označeni kao nacija, a njihov su bratski narod, nedvojbeno, Arapi. Vidite, Biblija govori o Abrahamu kao ‘Božjem prijatelju’. Abraham je imao dvije žene – Saru i Hagaru. Hagara je rodila Abrahamu sina – njegovog PRVOROĐENCA – Išmaela. (Vidi Stvaranje 17:25) Do svoje 13. godine on je bio JEDINI Abrahamov sin, a tada je Bog sklopio savez s Abrahamom. Bog je podario Abrahamu još jednog sina (po Sari) – Isaka. Ako su Išmael i Isak Abrahamovi sinovi, onda su braća. Tako su djeca jednoga, braća djeci drugoga. Biblija potvrđuje u Stvaranju 16,12 i 25,18. Djeca Isaka su braća Išmaelove djece. Muhammed a. s. je po toj liniji brat Židovima pošto potječe od Išmaelove loze. Upravo tako kaže i Biblija. Tako proročanstvo kaže da će dolazeći prorok biti poput Mojsija, da NEĆE potjecati od “djece Izraelove”, nego od njihove braće. A Muhammed a. s. je od njihove braće!

Proročanstvo dalje kaže: “…i metnuću riječi svoje u usta njegova…”. Što to znači? Vidite, kad sam upitao svećenika da otvori Bibliju i da čita iz nje (18.18), da li bi to bilo da mu ja stavljam riječi u usta. Odgovorio je da ne. “Ali”, nastavio sam, “da sam vas učio govoriti na jeziku sličnom arapskom o kojem vi nemate nikakvoga znanja, i da sam vas pitao da pročitate ili ponovite za mnom kao npr.:
1. Reci: “On je Allah – Jedan!
2. Allah je Utočište svakom!
3. Nije rodio i rođen nije,
4. i niko Mu ravan nije!”
(Quran 112:1-4) pročitao sam mu na arapskom da li bi to bilo stavljanje tih nikad čutih riječi u vaša usta?” Svećenik se složio s tim. Na isti su način riječi Qurana izrečena Muhammedu a. s.

Povijest nam kaže da je Muhamed imao oko 40 godina. Bio je u špilji nekih 3 milje sjeverno od Mekke. To je bila 27. noć muslimanskog mjeseca ramazana. U špilji mu arkanđeo Gabrijel zapovijeda: “IQRA” što znači ČITAJ! OBJAVI! RECITIRAJ! Muhamed je bio užasnut i u svojem strahu je rekao kako NE ZNA. Anđeo mu zapovijeda drugi put s istim rezultatom. Treći put Anđeo progovara, a Muhammed a. s. PONAVLJA za njim! I ponavlja riječi kako su mu kazane, stavljene u usta.
1. Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,*
2. stvara čovjeka od ugruška!
3. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
4. koji poučava peru,
5. koji čovjeka poučava onome što ne zna. (Quran 96:1-5)
Ovo su prvi ajeti objavljeni Muhammedu a. s.,a sada se nalaze na početku 96. poglavlja Qurana.

Odmah nakon toga, Anđeo odlazi, a Muhammed a. s. žuri kući. Užasnut, sav u znoju, moli svoju voljenu ženu Khadiju “da ga pokrije”. Legao je, a ona se starala o njemu. Kad je došao k sebi, objasnio joj je što je vidio i čuo. Ona ga je uvjerila u svoju vjeru u njega i kako je uvjerena da Bog neće dozvoliti da mu se nešto loše desi. Jesu li ovo ispovjedi varalice? Bi li varalica priznao da, nakon što mu je Božji anđeo objavio Poruku Uzvišenoga, prestravljen, sav u znoju, potrčao kući svojim ženama? Svaki kritičar može vidjeti da je ovo bila reakcija i ispovijed jednog poštenog, ozbiljnog čovjeka, čovjeka Istine – AL-AMIN – Iskren, Pošten, Istinit. Sljedeće 23 godine riječi su “stavljane u njegova usta” i on ih je prenosio. One su ostavile trajan otisak u njegovu srcu i umu: i kako se Quran objavljivao, bilježio se na lišću od palme, na kožama i u srcima vjernika. Prije njegova odlaska ove su riječi po njegovim uputama stavljenje u red u kojem nalazimo današnji Quran.

Riječi su zapravo, stavljane u njegova usta, baš kako je to predskazano u biblijskom proročanstvu: “I stavit ću svoje riječi u njegova usta”. (18:18)

Muhammedovo a. s. iskustvo u špilji Hira, kasnije poznato kao Jabal-un Noor – Planina Svjetla, i njegova reakcija tom prvom otkrivenju je ostvarenje još jednog Biblijskog proročanstva. U knjizi Izaije, poglavlje 29, stih 12, čitamo: “Ili da dadu KNJIGU (al-Kitaab, al-Quran “Čitanje”, “Recitiranje” onom koj ne zna čitati) (Izaija 29.12)