Najviše interesantnih pjesama na Kočićevom zboru upućeno je ili posvećeno političarima, ali nisu manje živopisni ni stihovi erotsko – bećarske tematike.
Kočićev zbor je završen, ali se i danas prepričavaju zgode i na društvenim mrežama dijele klipovi snimljeni na zborištu, pogotovo oni sa prigodnim muzičkim sadržajem.
“Cijela Srpska Republika voli Željku i Dodika”, orilo se juče pod šatorom, u kojem su gostovali Dodikovi partijski drugovi.
Posebno oduševljenje su izazvali stihovi: “Nema kralja, nema Tita, sve se kod nas Dodik pita!”
Ali, to nije sve. I drugi su kadrovi vladajuće partije dobili svojih pet minuta zboračke slave.
“Gledam redom sve poznata lica, među njima Srđan Mazalica”, pjevali su krajiški muzičari.
Pjevali su, itekako, i o “Đajić Vladi, direktoru koji puno radi”.
“Nema niko od Đajića preči, on svoj narod i štiti i liječi! Oj doktore, naša mila diko, tebe voli malo i veliko”, odjekivalo je pod jednim od najposjećenijih šatora.
Hit zbora bila je pjesma “svaka bi fukara da ubije vuka”, pogotovo što je zgodna za svaku priliku i svakog političara, i iz pozicije i iz opozicije.
“Čuvaj mi se sine, stara majka kuka, svaka bi fukara da ubije vuka”, stihovi su sa kojima su pod šatorima dočekivani i Milorad Dodik i Draško Stanivuković i Goran Selak.
U šatoru kod Rade Božića, koji je inače predsjednik Mjesnog odbora SNSD Stričići, ovom su pjesmom dočekivali i slavili sve političare redom – kako se koji pojavio. I nisu gledali na stranačku pripadnost.
O Drašku Stanivukoviću Krajišnici još nisu ispjevali prigodnu pjesmicu, ali je za pozdrav gradonačelniku Banjaluke dobro poslužila i ona: “Romanija gora širi svoje ruke, a za Srpsku kuca srce Banjaluke.”
U šatorima su dobro dočekane i perjanice Ujedinjene Srpske Milan Petković i Siniša Vidović.
“Samo za Sinišu Vidovića i njegovo društvo” otpjevano je nekoliko krajiških pjesama u stilu “nema raja bez rodnog kraja”.
Ali, ovu popularnu numeru muzičari su znali okrenuti i na šalu, pogotovo nakon što su političari otišli za svojim poslom, a narod se raspojasao.
“Nema raja, bez luka i jaja”, pjevao je jedan od muzičara u prepunom šatoru.
Uz razne patriotske i zavičajne, bilo je, naravno, i pjesama erotske konotacije i onih u slavu rakiji.
“Pijana je, ali ne krivuda, blago kući u koju se uda”, orilo se pod šatorom, i to, gle slučajnosti, baš u trenutku kad je tuda prolazila djevoja u crnoj majici sa natpisom: “teško poslu, koji mene čeka”.
Stihovi “hajde sa mnom na Manjaču da se čudom čudiš, mrtav pijan legneš živ i zdrav se budiš”, kao i oni “ti se kupaj u moru, a ja ću u pivi, sve što volim na Manjači živi”, već su klasika zboračkog repertoara.
Ali, ove godine je publici bila posebno draga pjesma u kojoj raspojasani bećar kuka što mora “stalno milovati jednu” i to u Banjaluci poznatoj po buljuku žena.
“Šta mi vrijedi statistika stara, sedam žena na jednog bećara! Banjaluko, pitam te i gledam, gdje je meni mojih sedam”, pjevali su uglas i muzičari i publika, pa i djevojke razgaljene hladnim pivom.
Sa razglasa se često orila i jedna popularna pjesma, koja nije nimalo politički korektna, pogotovo u zemlji potpisnici Istanbulske konvencije.
“Oženiću Švabicu, bogata je baba, pa kad umre da penziju naslijedi baraba”, pjevali su kršni Krajišnici.
Ovaj “hit” Goci benda nedavno je emitovan u Jutarnjem rogramu RTS-a. Pa kad može na javnom servisu majčice Srbije, što ne bi moglo na zboru na Manjači!
(SB)