“Ideološko-vrijednosni koordinatni sistem SDP-a kojeg danas suvereno kroje g. Žarko Papić, gospodin Nikšić i profesor Enver Kazaz, će mnoge iznenaditi, jednom kada SDP postane vlast. Njihove recentne prilično konfabulatorne izjave su već mnoge zaprepastile. Interesi SDP-a i velikosrpskih nacionalista u Banjoj Luci i Beogradu uglavnom se podudaraju po pitanjima spoljne politike”, ističe Šušnica.
Srđan Šušnica, kulturolog, pravnik i publicista iz Banjaluke u velikom intervjuu objavljenom u beogradskom Danasu govorio je aktuelnim temama u Bosni i Hercegovini i regionu sa posebnim osvrtom na proslavu tzv. Dana Rs i procesu formiranja vlasti.
Srđan Šušnica je vrsni poznavalac političkih i sigurnosnih pitanja, a posebno malignih spoljnih uticaja na Bosnu i Hercegovinu. Između ostalog, bavi se kulturološkim istraživanjima bosanskih i balkanskih tema, pisanjem i društvenim aktivizmom okrenutim protiv kulture zaborava, historijskog revizionizma, nacionalizma i fašizma.
Govoreći o formiranju vlasti u Bosni i Hercegovini i koaliciji Osorke, HDZ-a i SNSD-a, Šušnica je rekao da je na sceni je svojevrsna “dritanizacija” Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), ali bez litija, a da Nikšićev SDP ima ulogu koju je imala URA u Crnoj Gori.
“Nomenklatura Nikšićevog SDP-a nije građanska, već partija neoboljševičkog klijentalizma, koja se bori samo protiv SDA, a uz dlaku ide drugim bošnjačkim desničarima te srpskim, i sekundarno hercegovačko-hrvatskim nacionalistima, mada mislim da SDP nimalo nije iskren prema potonjima.
Prvo, na sceni je svojevrsna ‘dritanizacija’ Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), ali bez litija, a ovaj danas SDP ima ulogu koju je imala URA u Crnoj Gori, a ona se da sumirati u sljedeće: zavesti dio bosansko-hercegovačkih lijevo i liberalno, uglavnom prozapadno i pro-NATO orijentisanih glasača, mahom u FBiH i među izbjeglicama iz RS-a rasutih po svijetu, pričom o borbi protiv korupcije, o antifašizmu, ZAVNOBiH-u, sekularizmu, jedinstvenoj BiH, o borbi protiv nacionalnih podjela i sukoba, itd. – a onda njihove glasove isporučiti Dodiku, Čoviću, Konakoviću i drugim derivatima SDA, što za delegate u domovima naroda, što za sastav novih vlada.
To zavođenje se dešavalo na razlitim nivoima, ali najviše se zasnivalo na teškom animozitetu, pa i mržnji dijela glasača prema SDA, što nimalo ne čudi obzirom na ‘stil’ vladanja bračnog para Izetbegović.
S druge strane, značajnu ulogu u tome je igrao i friški SDP-ovac, bivši Dodikovac, Vojin Mijatović. On je ustvari nesuđeni ‘Dritan’, ali čujte nikada se ne zna u Bosni. SDP je preko njega i drugih igrala na resentiman Bošnjaka, pogotovo onih u dijaspori, prema prijeratnom zajedničkom i mirnom životu.
Čudan je taj psihološki mehanizam. Nakon rata i, mogu slobodno reći, velike izdaje koju su Bošnjaci doživjeli od svojih susjeda Srba, danas će svaka pojava Srbina koji u političkoj areni, kako g. Mijatović kaže ‘igra za Bosnu’ i maše bosanskim zastavama po Banjoj Luci, kod dobrog dijela Bošnjaka izazvati lavinu pozitivnih emocija.
Ta nostalgija i želja za povratak u izgubljeni raj je jača od racia, pa čak i očigledna preispoljnost g. Mijatovića mnogim nije bila uočljiva.
Drugo, ideološko-vrijednosni koordinatni sistem SDP-a kojeg danas suvereno kroje g. Žarko Papić, g. Nikšić i profesor Enver Kazaz, će mnoge iznenaditi, jednom kada SDP postane vlast.
Njihove recentne prilično konfabulatorne izjave su već mnoge zaprepastile. Interesi SDP-a i velikosrpskih nacionalista u Banjoj Luci i Beogradu uglavnom se podudaraju po pitanjima spoljne politike.
I Dodik i SDP, ako smijem dodati i Beograd i Moskva, dijele identične stavove u pogledu pristupanja BiH NATO savezu i EU. Samo je pitanje stila izvedbe, a SDP će kao friška anti-NATO zvijezda na političkom nebu tek morati izučiti vještine eksavaže i kritike NATO-a.
Nadalje, SDP dijeli iste ili slične stavove sa Beogradom i Banjom Lukom po pitanjima Otvorenog Balkana, priznavanja Kosova, tzv. ‘crnogorskog pitanja’ kao unutrašnjeg srpskog pitanja, te pitanja neutralnosti spram rata u Ukrajini i sankcija prema Rusiji.
Zato smatram da je potpisana koalicija antiSDA-ovske opozicije u FBiH sa Dodikom, prije svega poravnjavanje SDP-a na liniji sa Beogradom, a posljedično i Moskvom. Za SDP, Čović je tu nezaobilazan više jer je on Dodikov privjesak i proteže, nego zbog vlasti u FBiH.
Treće, arhitekti dolazeće državne koalicije su osovina SDP-Konaković (Elmedin) i Vučić-Dodik, a na stolu su veliki energetski i drugi projekti za koje Vučić nudi lične udjele u poslovima i Nikšiću i Konakoviću i njihovim porodičnim i partijskim nomenklaturama po dubini.
Drugim rječima sa nekoliko velikih projekata, poput Buk Bijele, gasovodnog terminala u Zvorniku, aerodroma u Trebinju i drugih manjih, SDP i NiP partijske strukture bi mogle u budućnosti konkurisati oligopolu SDA nad budžetom, javnim radovima i infrastrukturom.
A to je put ka dugotrajnom zadržavanju na vlasti. I tu dolazimo do predmeta trgovanja koji još nije u detaljima dogovoren, a tiče se ‘sitnica’ poput državne imovine nad šumama, vodama i odbrambenom infrastrukturom i suverenitetom BiH nad granicom i graničnim pojasom, ali i pozicijama unutar sigurnosnog i odbrambenog sektora.
Niko ne zna koliko će tzv. osmorka, ili sada sedmorka, prije svega SDP-NiP ići daleko u trgovanju i sa kojim posljedicama”, rekao je Šušnica za beogradski Danas.
Šušnica je komentarisao i činjenicu da aktuelna koalicija u FBiH ima podršku Sjedinjenih Država.
“Iako američka diplomatija u BiH i regionu za sada podržava neprincipjelnu koaliciju tzv. sedmorke sa Dodikom i Čovićem, vrlo se lako može desiti sličan obrt kao u Crnoj Gori, gdje su nakon tapšanja po ramenu brzo krenula lupanja po čelu.
Washington zasigurno ne podržava disoluciju BiH, ali stav američke diplomatije spram državnog uređenja, suverenosti i mandata države BiH i njene faktičke nezavisnosti od Srbije, nije toliko definisan i čvrst kao po pitanju teritorijalnog integriteta.
Za njih BiH će ostati dejtonska sa nepromijenjenim granicama, i ovakva kakva je sada, i kao unija ili labava konfederacija dva ili tri ili četiri državna entiteta.
Mislim da je SDP svjestan ove varijacije, i uz razumjevanje Washingtona, neće se protiviti pravno-ekonomskim i političkim dogovorima sa Dodikom i Vučićem koji će de facto ili de jure mijenjati karakter države ili koji će osigurati veću intruziju i kontrolu Srbije nad kritičnom infrastrukturom BiH i FBiH.
Šta više, mislim da će i SDP i NiP aktivno učestvovati u daljoj decentralizaciji i dekoncentraciji državne vlasti, radi konsolidacije političke moći u jednom dijelu FBIH.
Procjena ovakvih kretanja odgovara i globalnim neokonzervativnim trendovima usitnjavanja, jakog etno-federalizma u zemljama u razvoju ili tzv. zemljama trećeg svijeta u pred ili post-konfliktnim dinamikama ili zaleđenim konfliktima”, smatra Šušnica.
(SB)