SLUČAJ VIADUCT POTRESA BiH: Igre političke trgovine i populizma na račun države, dok rješenje postoji i ključ je u rukama Vijeća ministara

Apsurdne su pravno i finansijski nepisme izjave kako država treba platiti dug, pa da onda za nadoknadu tuži entitet Republiku Srpsku, kako treba uzeti novac od zgrade za UIO, kako je Centralna banka akcionarsko društvo, pa od nje treba uzeti novac!? Tužno je da u “poplavi” ideja ne preovladaju sistemski prijedlozi

Slučaj Viaduct je slučaj koji govori da problem Bosne i Hercegovine nije u prvom redu kako se ko zove i koje je nacionalnosti, već da je najveći problem Bosne i Hercegovine to što nema pravde, odgovornosti, racionalnosti i efikasnosti.

Slučaj Viadukt prisutan je duže vrijeme (2016 g. tužba, 2017 g. sporazum o međusobnim pravima i obavezama između Vijeća ministara i Vlade Republike Srpske, presuda Tribunala 18. 04. 2022. godine, Arbitražna odluka 01. 05.2024. godine), pa je neshvatljivo, a i zabrinjavajuće, da se u ovom slučaju nije počelo ranije djelovati, piše Stav.ba.

Sada, nažalost, možemo zaključiti da prave aktivnosti nije bilo od Vijeća ministara i entiteta Republika Srpska, a izgleda ni od Tužilaštva. Normalno, a i logično, je bilo da kad se pojavio problem Viaduct, da je Vjeće ministara sačinilo i u parlamentarnu proceduru uputilo izmjene Zakona o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda ili da je sačinilo prijedlog novog zakona, kojim bi se ovakvi slučajevi decidno i jasno uredili, tako da se blagovremeno zna ko je odgovoran, ko i kako se izvršavaju ovakve obaveze.

Poziv tužilaštvima da djeluju

S druge strane očito je da je entitet Republika Srpska imala neprimjerene i neadekvatne aktivnosti koje su dovele do tužbenog postupka, ali i neadekvatne aktivnosti u iznalaženju i predlaganju rješenja kako da plati obavezu. Pored gubljenja spora i obaveze plaćanja glavnice neodgovorno se svaki dan proizvodi veća šteta i novi trošak kamata, a što je školski primjer nesavjesnog poslovanja i poziv tužilaštvima da djeluju.

S obzirom na to da dug dostiže 120 miliona maraka, javne izjave “da su Slovenci bili zainteresirani da se cijeli slučaj riješi mirnim putem i da im se isplati do 3,5 miliona eura”, da neplaćanje duga ugrožava rad drugih državnih institucija (BHANSA-e, Centralne banke…), da svaki dan neplaćanje duga proizvodi veću štetu, to jasan znak i poziv da je neophodno hitno djelovanje i tužilaštva.

Apsurdne su pravno i finansijski nepisme izjave kako država treba platiti dug, pa da onda za nadoknadu tuži entitet Republika Srpska, kako treba uzeti novac od zgrade za UIO, kako je Centralna banka akcionarsko društvo, pa od nje treba uzeti novac!? Tužno je da u “poplavi” ideja ne preovladaju sistemski prijedlozi koji će dovesti do rješenja, koja će se zasnivati na načelima pravde, poštenja, odgovornosti i rješenja koja će biti pravilo i standard ponašanja za sve slučajeve.

Vijeće ministara i institucije Bosne i Hercegovine treba da zasjedaju i rade neprekidno, da ovaj problem riješe pravedno i brzo kako bi se zaustavilo nastajanje veće štete i da svako plaća svoje račune, jer će to dovesti do veće odgovornosti, racionalnijeg i transparentnijeg korištenja javnih sredstava.

Neizmirene međunarodne obaveze

S obzirom na to da ovakvi slučajevi nisu decidno obrađeni u našoj pravnoj regulativi, ali ako se zna da su Vijeće ministara i Vlada Republike Srpske ranije zaključili sporazum o međusobnim pravima i obavezama u vezi s ovim arbitražnim postupkom, kojim se Vlada RS-a obavezala da bezuvjetno ispuni svoje obaveze plaćanja prema presudi donesenoj u arbitražnom postupku u ime BiH, Vijeće ministara treba da hitno obaveže Upravu za indirektno oporezivanje da se sva neraspoređena sredstva na jedinstvenom računu rasporede, i da prije prijenosa sredstava sa jedinstvenog računa koja pripadaju entitetu RS, dug po sudskoj presudi direktno uplati Viaductu. Ili, da ova sredstva doznači Ministarstvu finansija i trezora, da ono izvrši transfer Viaductu.

Ovo je zasnovano na Zakonu o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda (Sl. Glasnik BIH br. 55/04, 34/07 i 91/17). Naime, prema članu 5. Zakona o uplatama na jedinstveni račun, Uprava za indirektno oporezivanje je odgovorna za doznačavanje prikupljenih prihoda korisnicima prihoda, a prema članu 11. stav 3. Zakona, dio prihoda koji je obračunat za entitet se isplaćuje tom entitetu nakon što entitet podmiri sve svoje obaveze u pogledu finansiranja međunarodnih obaveza.

Ako se to ne uradi, logično se postavlja pitanje – da li se i kako suprotno članu 11. stav 3. Zakona vriši doznaka sredstva entitetu kad ima neizmirenih međunarodnih obaveza? Nadajmo se da će Vijeće ministara 22. aprila, za kada je zakazana sjednica, donijeti ispravnu i pravičnu odluku.

(Stav.ba)