Alternativna povijest je postala vrlo popularna s pojavom interneta. Može se reći da je teorija “Srbi prije Srba” danas kod nas prisutnija od službene povijesti. A kako je u Rusiji?
Sibirski povjesničar Nikolaj Novogradov, dugogodišnji istraživač porijekla starih Slavena, ima neobičnu teoriju. On smatra da su euroazijski narodi naselili čitavu planetu, da su imali zajedničku prapostojbinu, čiju okosnicu su činili Slaveni.
“Sergej Lesnoj u svojoj knjizi ‘Povijest Rusa u neiskrivljenu obliku’ tvrdi da se prvo pominjanje Slavenorusa u pisanom obliku odnosi na 477. godinu, kada je pored grada Salzburga ruski knez Odoakar, zajedno s drugim plemenima, protiv volje božje, bacio s bedema Svetog Maksima sa njegovih 50 drugova, a provinciju Norikov opustošio ognjem i mačem.
Kamena ploča s isklesanim natpisom o tom događaju sačuvana je do danas u katakombama pored Salzburga.
Kasnije, 583. godine, Slaveni se spominju i za vrijeme bizantskog cara Mavrikij, koji je zarobio trojicu slovenskih momaka. Oni su bili bez oružja, ali sa guslama, i bili su poslati avarskom hanu s pismom u kojem se navodi:
‘Ne možemo ti poslati pomoć za rat s Bizantom jer živimo predaleko’ “, priča Novogradov.
Nikolaj Novgorodov – sibirski povjesničar iz Tomska, autor nekoliko desetaka znanstveno-popularnih članaka na temu najstarije povijesti Sibira i knjiga “Sibirska prapostojbina. Traganje za Hiperboreji “,” Sibirski pohod Aleksandra Makedonskog “i mnogih drugih.
Povjesničar podsjeća na dva bizantska izvora – Teofilakta Simokatu, koji navodi da je put ove trojice Slavena trajao 15 mjeseci, i Teofana, čiji letopis navodi 18 mjeseci.
Ako su izaslanici išli izravno, bez skretanja, uzimajući u obzir prosjek dnevnog pješačenja od 20 kilometara i odmora po 5 dana u mjesecu, oni nisu mogli prijeći manje od 7.500 kilometara.
“Dobiva se da su oni došli s poluotoka Čeljuskina. Po njihovim tvrdnjama, oni su živjeli na obali oceana koji su zvali Zapadnim. Zapadni ocean je u srednjem vijeku bio arapski naziv za Karsko more “, objašnjava povjesničar.
I ruski lingvista Vladimir Safronov je u knjizi “indoevropskom prapostojbina” pisao da se “srodnost suvremenih i starih indoeuropskih jezika, starih gotovo 4.000 godina, koji su jedni od drugih udaljeni više tisuća kilometara, i povijest pismenosti mogu objasniti samo time da su svi indoeuropski jezici nastali iz jednog prajezika, iz čega proizlazi da je postojala i jedinstvena indoevropska prapostojbina, gdje su živjeli Indoevropljani još prije njihovog raspada “.
Lingvisti nisu mogli složiti gdje se točno nalazila ta jedinstvena prapostojbina, pa su ovo pitanje u svoje ruke uzeli etnografi.
“Analizirajući drevne sumerske mitove o Dilmunu, antičke mitove o Hiperboreji, indoarijevske vede, avrestijsku zemljopisnu poemu, germanske sage o Skandzi, slovenske bajke o Kraj-zemlji, etnografi su došli do zaključka da se prapostojbina nalazila u Zapolarju.
Primjerice, u grčkim mitovima i radovima antičkih povjesničara i geografa tvrdi se da se Hiperboreja nalazila na prilično uskom pojasu zemlje između Ripejskih planina i skitskog oceana.
Nekad su ovaj dio oceana nazivali Kodanskim zaljevom. Herard Merkator u 16. stoljeću Skitski ocean naziva Karsko morem. On se oslanjao na radove Plinija, Pomponija Melija, Klaudija Ptolomeja. Upravo odavde su se preseljavali narodi “, kaže ruski istraživač.
Kada je došlo do seobe naroda, teško je reći. Seobe su bile stalne, otprilike svakih 200-300 godina kad bi se stanovništvo previše uvećalo.
“Na jugu Sibira, narodi su se naseljavali u šumskoj zoni, jer je odatle počinjala stepa koja je zahtijevala potpuno drugačiji način života – skitački. U šumskoj zoni su svi narodi, uključujući Slavene, imali idealne uvjete za život.
Malo južnije je trava gorjela od sunca. Tamo su krajem svibnja već išli u planine i tražili zelenu travu, dok su u šumskoj zoni, kao na Obu i Tomi, kosili travu čak i brončanim kosama.
Ako se pripremi sijeno za zimu, to je moglo trajati čitave godine – mlijeko, maslac, vrhnje, kajmak. Za djecu je to bila najbolja hrana, i Ruskinje su rađale po osamnaestoro djece “, kaže Novogradov.
Zbog tako velikog nataliteta bile su česte seobe naroda – na zapad su otišli kimerijci, Skiti, Sarmati, Huni, Pečenezi, polovcu itd, dok su “u šumskoj stepi ostali Sloveni koji osnivaju sibirskom Rusiju ili Sibirsko Slovetsvo. Taj period se odnosi na 8. stoljeće prije Krista, a 400 godina kasnije došlo je do podjele Slavena “.
“Srbi i Hrvati su imali svoj grad u Sibiru koji se zvao Serponov – srpska novi grad. Znači, postojao je i stari srpski grad. Srpske novi je na srednjovjekovnim kartama prikazan u južnom dijelu Zapadnog Sibira “, objašnjava povjesničar.
Što se tiče moći Zapadnosibirska Rusije, povjesničar navodi samo jednu malu zanimljivost.
“Aleksandar Makedonski nikad nije bio u Hindustanu, već ovdje, što se može i zaključiti iz promatranja učenih Grka koji su pratili vojsku Makedonskog.
Oni su mjerili visinu drveća, duljinu njegove sjene u podne, dobivali tangens kuta sunca iznad horizonta (0,353) i po kutu sunca (19,5 stupnjeva) sudili o geografskoj širini lokaliteta.
Diodor je naveo jedno takvo mjerenje koje je pokazalo da u Indiji sunce ne može spustiti na takvu visinu iznad horizonta, čak ni na krajnjem sjeveru usred zime.
Devetnaest i po stupnjeva se može dobiti samo zimi na zemljopisnoj širini 47,5 stupnjeva, što je južna granica Sibira. Još jedno promatranje čini Ptolomej.
On ukazuje na to da su se carski oltari, koje je Aleksandar Veliki postavio u čast završetka Istočnog pohoda, nalazili na rijeci Tanais u blizini grada Tangaisa, u kom je najduži ljetni dan trajao 17 sati i 10 minuta, a koji se nalazio na zemljopisnoj širini Od 57 stupnjeva.
Naš grad Toms nalazi se na rijeci Tani, širine 56,6 stupnjeva “, dodaje on.
Ono što je Alexander vidio u Sibiru bio je vrlo iznenađujući.
“Vidio je veliki grad ispred njega – trideset četvornih kilometara. Nije bio drevni grčki pol 10 000 ljudi, već ogroman grad okružen kanalom. U njemu su bili ogromni veličanstveni hramovi.
Stalna rodoslovlja cara broji 153 imena i traje 6 042 godine. Nije bilo u Indiji. Bio je ovdje u Sibiru. Pismenost je razvijena, s breznim sirom kao općenito dostupnim materijalom za pisanje.
Aleksandar Makedonski je ovdje vodio četiri rata sa Slavenima i jedva su uspjeli pobjeći, izgubivši tri četvrtine vojske od 135.000 ljudi “, uvjerava Novogradov.
Na kraju, ruski povjesničar uvjerava da je povijest najfalsifikovanija nauka, a da su povijest Rusije i Slavena najviše pokušavali revidiraju.
Zašto?
On podsjeća na riječi Friedricha Engelsa iz knjige “Revolucija i kontrarevolucija” iz 1852. godine, koji je tvrdio:
“Slovenski narodi Europe jesu siromašne nacije koje su izumrle i suđeno da budu uništene. Taj je proces duboko progresivan. Primitivne Slovene koji ništa nisu pridonijeli svjetskoj baštini progutat napredna civilizacija njemačke rase.
Svaki pokušaj oživljavanja Slavena koji dolazi iz azijske Rusije je neetičan i anti-povijesni. ”
“Tijekom čitavog srednjeg vijeka to je radio i Vatikan, koji sve do danas skriva u svojim tajnim arhivama ogroman broj izvora i artefakata. Ostaje nam da se nadamo u poznatu starozavetnu maksimu: ‘Sve tajne jednog dana postaju javne’ “, zaključuje Novogrdov.
(Sputnik)