Autor: Raport.ba
Bidenova administracija uvela je opsežne sankcije Rusiji nakon invazije Moskve na Ukrajinu, uključujući ukidanje povlaštenih trgovačkih privilegija i zabranu uvoza ruske nafte, ukapljenog prirodnog plina i ugljena. Stoga smo bili iznenađeni kad smo čuli ove brojke od Barrassa – da je Rusija dobila gotovo milijardu dolara za proizvode od urana 2021. i da je na putu da zaradi 1,2 milijarde dolara ove godine. Uran se općenito koristi kao gorivo za proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama, piše Washington Post.
Barrasso, viši republikanac u Senatskom odboru za energiju i prirodne resurse, predstavlja Wyoming, koji ima rudnike urana koji bi imali koristi od zabrane ruskog urana. Zapravo, domaća industrija vađenja urana gotovo je stala, a proizvodnja je pala na najnižu razinu u 2019., budući da se nuklearna energija sve više oslanja na uvoz. Ta je izborna jedinica Barrassa mogla učiniti sumnjivim izvorom, iako smo otkrili da on rutinski ne izmišlja svoje brojke.
Pokazalo se da je bilo neočekivano teško doći do čvrstog odgovora. Različite vladine agencije izbacuju podatke koji se ne mogu lako zbrajati. Štaviše, uranom se ne trguje na otvorenom tržištu kao drugim proizvodima, pa kupci i prodavači privatno pregovaraju o ugovorima. Barrassov broj je teško provjeriti i čini se pomalo pretjeranim. Ali možda je upravu.
Činjenice
Čitatelji se možda sjećaju kontroverze u vezi s prodajom kanadske kompanije pod nazivom Uranium One okom Obamine administracije ruskoj državnoj kompaniji Rosatom. Državni sekretar Hillary Clinton imala je sporednu ulogu u njegovom odobrenju, ali tokom predsjedničke kampanje 2016. protivnici su lažno tvrdili da je dogovor uključivao 20 posto američke opskrbe uranom.
To nije tačno. Uranium One predstavljao je samo mali dio američke proizvodnje. Rosatom je bio mnogo više zainteresiran za vlasništvo kompanije u Kazahstanu, vodećem svjetskom proizvođaču urana. Godine 2021. Rosatom je prodao sve svoje udjele u američkoj podružnici.
Kanada je 2020. jedva zadržala svoju poziciju prvog dobavljača urana vlasnicima i operaterima američkih civilnih nuklearnih reaktora, odmah ispred Kazahstana, prema Upravi za energetske informacije. Obje su zemlje isporučivale oko 22 posto urana kupljenog iz inozemstva, dok je na trećem mjestu Rusija sa 16 posto.
To je puno veći postotak od proizvoda koji su već zabranjeni; 5 posto američkog uvoza ugljena i 8 posto naftnih derivata dolazi iz Rusije.
Kada smo prvi put proučili podatke EIA-e, shvatili smo da sugerira da je vrijednost ruskog urana 2020. godine bila samo 207 miliona dolara. (EIA je pokazala da je 2020. kupljeno 8,054 miliona funti ruskog urana po prosječnoj cijeni od 25,73 dolara.) To je mnogo manje od milijardu dolara.
Ali onda se pokazalo da EIA brojevi odražavaju ugovore za prirodni uran u lancu nuklearnog goriva koje su sklopili operateri američkih civilnih nuklearnih reaktora tokom kalendarske godine.
Drugim riječima, ovaj uran se možda već nalazi u Sjedinjenim Državama, može stići u zemlju u narednim godinama ili možda nikada neće fizički stići u Sjedinjene Države jer se materijal razmjenjuje na različitim tačkama u lancu goriva. (Ovo su “knjižni prenosi” jer vlasništvo na tržištima roba nije isto što i posjed.)
Prirodni uran često uključuje koncentrat urana poznat kao “žuti kolač”. No, brojke EIA ne uključuju značajnu količinu usluga obogaćivanja kupljenih od Rusije ili drugih subjekata sa sjedištem u Rusiji koji posluju u industriji urana, prema Morgan Butterfieldu, glasnogovorniku EIA. Prije nego što se uran može koristiti kao gorivo za nuklearnu energiju, mora se obogatiti. (Između je još jedan korak u kojem se žuti kolač pretvara u uranijev heksafluorid.)
Zatim smo se okrenuli javnoj bazi podataka trgovinske statistike koju održava Komisija za međunarodnu trgovinu (ITC).
Godine 1992. Ministarstvo trgovine obustavilo je istragu o tome je li Rusija snižavala cijenu američkog domaćeg urana, a u zamjenu je Rusija pristala ograničiti svoju prodaju na dogovorene razine. Dogovor je nekoliko puta produžen, posljednji put 2020. za vrijeme Trumpove administracije. Novi sporazum, koji se nastavlja do 2040. godine, omogućio je Rusiji da poveća prodaju u početnim godinama novog sporazuma, do 24 posto potražnje za obogaćivanjem, prije nego što smanji gornju granicu na 15 posto počevši od 2028.
Obavijest Saveznog registra sadržavala je brojeve trgovačkih kodova, poznate kao brojevi statističkog izvješćivanja Harmoniziranog tarifnog rasporeda (HTS), za različite vrste i oblike urana, uključujući obogaćeni uran. Tako smo unijeli sve kodove u javnu bazu podataka ITC-a. U potrazi je pronađeno ukupno 645.489.213 dolara uvoza urana iz Rusije za 2021. godinu, odnosno 550.388 kilograma. Činilo se da je to niže od 596.682 kilograma dopuštenih produženjem antidampinškog sporazuma.
U 2016. godini, pokazuje baza podataka ITC-a, Sjedinjene Države uvezle su 1,033 milijarde dolara urana, ili 570.783 kilograma. Ali tada je vrijednost uvoza naglo pala kako je pala američka potražnja. U 2020., na primjer, izvezeno je oko 568 miliona dolara ruskog urana, odnosno 452.947 kilograma.
Ali ni ova brojka nije nužno potpuna. U istrazi o trgovini uranom s Rusijom iz 2017., Komisija za međunarodnu trgovinu razmotrila je mnoge od istih izvora podataka koje smo konzultirali i zaključila da se „trgovina prirodnim uranom ne može jednostavno dodati trgovini obogaćenim uranom kako bi se dobila smislena statistika, osim eventualno po vrijednosti.”
Također smo kontaktirali članove Ad Hoc Utilities Group (AHUG), trgovačke grupe kompanija za nuklearnu energiju, kako bismo vidjeli hoće li otkriti koliko ove godine planiraju platiti Rusiji za proizvode od urana. Većina je odbila odgovoriti, ali Suzanne Hosn, glasnogovornica kompanije Pacific Gas and Electric Company, rekla je da kompanija za sada ima većinu potrebnog goriva. “Procjenjujemo opcije za malu količinu goriva koja nam je potrebna s obzirom na trenutnu međunarodnu situaciju”, rekla je.
Dakle, kako Barrasso dolazi do gotovo milijardu dolara za uvoz ruskih proizvoda od urana 2021. i 1,2 milijarde dolara ove godine?
Brian Faughnan, glasnogovornik manjinskog osoblja Energetskog odbora, dao je snimku zaslona web stranice koja prikazuje prodaju u SAD-u za Rosatomovu podružnicu Techsnabexport, općenito poznatu kao TENEX, koja izvozi proizvode nuklearnog gorivnog ciklusa. Web stranica je u međuvremenu izbrisana i čini se da ne postoji nijedna arhivirana stranica.
Na web-stranici je navedeno da je TENEX 2020. ostvario prodaju od 784 miliona dolara u “Americi” i da je 99 posto te prodaje bilo u proizvodima od urana. Dakle, to bi bilo oko 775 miliona dolara, više od 568 miliona dolara prikazanih u bazi podataka ITC-a za prodaju obogaćenog urana iz Rusije te godine.
Vjerovatno su brojke o prodaji TENEX-a kombinirale prodaju obogaćenog i prirodnog urana – nešto što se navodno nije moglo izvući iz vladinih podataka. Vjerovatno je to samo slučajnost, ali ako kombinirate 207 miliona dolara u EIA računovodstvu prodaje prirodnog urana 2020. i 568 miliona dolara u bazi podataka ITC-a za prodaju ostalih proizvoda od urana 2020., na kraju ćete dobiti tačno 775 miliona dolara.
Fletcher Newton, predsjednik TENEX-USA, odbio je komentirati, rekavši da su informacije povjerljive.
Faughnan je rekao da su se brojevi na web stranici za 2020. koristili za procjenu ruske prodaje urana 2021. godine. Rusija je isporučila 16 posto urana 2020., prema EIA-i, te joj je bilo dopušteno isporučiti do 24 posto u 2021., tako da bi to bilo 50 posto. postotak povećanja, rekao je. Tako je TENEX prodaja povećana za 50 posto, što je rezultiralo izračunom od 1,2 milijarde dolara u 2021.
Čini se da je ova matematika malo nejasna. EIA brojke se usredotočuju na prirodni uran, a ne na obogaćeni uran. Štaviše, 2020. godine ruski uvoz obogaćenog urana bio je ograničen na čak 20 posto, ili čak više, a ne na 16 posto. Dakle, brojke su jabuke i naranče. Prema snimci zaslona, ”Amerika” čini 36 posto ukupnog prihoda TENEX-a u 2020. od 2,1 milijardu dolara. Nema smisla da se prihodi u SAD-u toliko povećavaju kada kvota ide samo s 20 posto na 24 posto.
Štaviše, druga američka kompanija, Centrus Energy, prodaje rusko nuklearno gorivo i mogla bi činiti jednu trećinu ruske trgovine obogaćenim uranom.
Zbunjujuće, u Wall Street Journalu, Barrasso je napisao da je ruski uvoz urana bio “gotovo milijardu dolara” 2021. Zatim je dan kasnije na Foxu rekao da je uvoz iznosio 100 miliona dolara mjesečno 2022., ili 1,2 milijarde dolara. No, prema logici koju je predstavio Faughnan, prodaja ruskog urana u 2022. trebala bi pasti jer antidampinški sporazum ograničava uvoz na 20 posto, što je smanjenje s 24 posto u 2021. Faughnan nije odgovorio na e-poruke u kojima se tražilo objašnjenje ovog odstupanja.
Primijetili smo da je na saslušanju Senatskog energetskog odbora 31. marta, kojem je Barrasso prisustvovao, Scott Melbye, predsjednik Američkih proizvođača urana, posvjedočio da “više od milijardu dolara godišnje za kupnju nuklearnog goriva teče iz Sjedinjenih Država u Rosatom”. Rekao je za The Fact Checker da bi broj za ono što je nazvao “krvavi uran” mogao iznositi čak 1,3 milijarde dolara. Rekao je da je to također izračunato pod pretpostavkom da je Rusija 2021. dosegla cilj izvoza od 24 posto. No, priznao je da “ovo nije precizna procjena”.
Budući da dokument TENEX pokazuje da je njegova prodaja u 2020. bila oko 36 posto veća od službenih podataka o trgovini, možda bi bolji pristup bio povećanje trgovačkih brojeva 2021. za sličan postotak. To daje procjenu od 880 miliona dolara u 2021. To je puno manje od 1,2 milijarde dolara, ali relativno blizu brojke od “gotovo milijardu dolara” koju je Barrasso koristio u svom članku u Wall Street Journalu.
Još jedan komplicirajući faktor, koji su primijetili i Faughnan i Melbye, jest da velik dio urana iz Kazahstana putuje kroz Rusiju prije nego što se izveze u Sjedinjene Države. Godine 2020. Rusija je proizvela 38 posto svjetske ponude uran heksafluorida, veći dio od urana iz Kazahstana. Rusija također ima 43 posto globalnog kapaciteta za obogaćivanje.
Postoje i drugi razlozi da se prema brojkama odnosimo s određenim skepticizmom. Jessica Sondgeroth, novinarka Nuclear Intelligence Weekly, rekla je da američka komunalna poduzeća često mijenjaju pretvoreni uran za usluge obogaćivanja koje pruža TENEX. Prije nedavnog produženja antidampinškog sporazuma, ako je zamijenjeni pretvoreni uran obogaćen u Evropi, tada je bio označen kao evropski proizvod. Sada se tretira kao “porijeklom iz Rusije, čak i ako nikada nije boravio u Rusiji, jednostavno zato što je dio te transakcije s Rosatomovim TENEX-om”, rekla je. “To postavlja veće ograničenje na ruski uvoz u 2021. u odnosu na 2020.”
Pinokijev test
Otkrili smo da je ovo fascinantno istraživanje, ali nadamo se da čitatelji neće misliti da smo im sumnjivu priču, piše Washington Post.
Barrassove brojke su vjerovatno pretjerane, posebice tvrdnja o mjesečnoj prodaji u iznosu od 100 miliona dolara, a njegova matematika nema previše smisla. Ali shvatiti stvarni broj je vrlo komplicirano. Reći da je Rusija zaradila “gotovo milijardu dolara” na prodaji urana Sjedinjenim Državama 2021. vjerovatno je dovoljno za rad vlade. To je svakako nevjerovatna brojka koju vrijedi spomenuti, s obzirom na mnoge druge sankcije Rusiji.
S obzirom na poteškoće u donošenju čvrstog zaključka, ovo ćemo ostaviti bez ocjene.