Protekle sedmice održala se „Point“ konferencija – Politička odgovornost i nove tehnologije. Mene su najviše zanimala izlaganja posvećena reformama u Gruziji, u sklopu sesije Gruzija: Nekada najkorumpiranija, sada najreformiranija.
Prvi govornik, Irakli Porchkhidze sa Gruzijskog instituta za strateške studije (inače bivši Zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost u kabinetu Predsjednika i Zamjenik ministra za reintegracije u gruzijskoj vladi), govorio je o receptu za uspjeh reformskog procesa u svojoj zemlji, ali se isti može primjeniti u bilo kojoj zemlji kojoj su potrebne strukturne reforme.
Da naglasim, čovjek je apsolutni autoritet na tom polju, s obzirom da je bio član predsjedničkog kabineta i vlade koja je regionalni lider (bivše sovjetske republike) u reformi javne uprave, uspostavi kvalitetnih servisa za građane i borbi protiv korupcije, odnosno ponosni član tranzicijske elite Gruzije.
Irakli je govorio o preduslovima za uspješnu reformu, odnosno pristupu koji je za to neophodan. Ono što Irakli iz gruzijskog iskustva izdvaja kao osnovni preduslov za uspješne reforme jeste postojanje tranzicijskih elita. Naime, on političke elite jasno dijeli na transakcijske i tranzicijske. Ove prve su zainteresirane za zadržavanje nepromijenjenog stanja, statusa quo, u kojem se neometano mogu vršiti transakcije na relaciji država (političke elite) – klijenti političkih elita, a za vrijeme njihove vladavine korupcija izjeda sve segmente društva. Tranzicijske elite su, s druge strane, one koje su posvećene reformi ustaljenog i već trulog sistema i potpunoj društvenoj tranziciji.
Nakon što se osigura prvi uslov, osiguran je i drugi, a to je holistički ili cjelovit pristup reformama – posvećenost potpunoj, a ne parcijalnoj promjeni sistema. Logično, truli sistem trune kao cjelina, ne sektorski, što znači da iz sistema treba izbaciti svu trulež, kako ista ne bi ponovno zatrovala one „reformirane“ dijelove.
Treći uslov je vizija. „Ukoliko nemate viziju reforme na najvišem nivou, reforma na nižim nivoima će se izgubiti“. Šta to u biti znači? Vjera liderstva u reforme je ključna za uspjeh reforme, odnosno, ukoliko posljednji u hijerarhijskom administrativnom lancu ne vidi da je osoba iznad njega posvećena reformama, on svakako neće vjerovati u nju, pa je neće ni provoditi. Isto tako, svaki nadređeni ima dužnost da primjerom i disciplinom od direktno podređenih zahtjeva posvećenost reformama. To važi za svaku osobu u administrativnom nizu, u oba smjera.
Četvrti uslov za provođenje adekvatnih reformi kada je u pitanju reforma javne uprave i borba protiv korupcije su jednostavna i jasna pravila. „Ako postoji prostor da administrativni službenik zloupotrebi sistem, budite sigurni da će se to desiti, možda ne danas ili za godinu, ali će se na kraju svakako desiti“. Dakle, ako želite jednostavnu i odgovornu javnu upravu i javne službenike, pravila moraju biti jednostavna i jasna.
I na kraju, da bi reforme zaista bile efikasne, reforme moraju biti opipljive onima koji usluge konzumiraju i čiji životi ovise o tim reformama – građanima. Bolje usluge građanima su ključ, a pod tim se podrazumjeva brza, kvalitetna i pristupačna javna usluga, adekvatna zaštita građana i privrede, te vidljiva unapređenja u kvalitetu javnog zdravstva i školstva, te transparentnost u upravljanju resursima.
Za uspješnu reformu su neophodne i pristojne plate službenicima u administraciji, sigurnosnim službama i pravosudnim organima, jer se time eliminiše uzrok korupcije.
Povjerio mi je Irakli u naknadnom razgovoru, da je odvajanje sjemena i kukolja sjajan recept. Potpuno pomlađivanje je bio princip u Gruziji. Rekao mi je da su gruzijske reformske vlasti započele nemilosrdnu borbu sa korupcijom u institucijama, naročito u njihovom vrhu i desetkovale sve strukture koje se podrazumjevaju pod sistemom prisile. Čistke su krenule od tužilaštava i sudova, do policije koja je potpuno restruktuirana. Svi visoki činovi penzionisani i otpušteni, onima kojima se korupcija mogla dokazati, sudski gonjeni, a veliki broj policijskih službenika jednostavno otpušten. Vlasti su zatim ustanovile jasne kriterije za službu i dovele svježu krv, koju nije imao ko da zatruje. Tako se, kaže on bez komentara o nedemokratskoj prirodi takvih čistki, borilo protiv „zarobljavanja države“. Shvatam da je jednom Gruzijcu to lako opravdati – prema istraživanjima, 99% Gruzijaca kaže da ne daje mito i da im se u kontaktu sa „državom“ mito ne traži. Ipak, ne mogu da se otmem razmišljanju, šta da su te čistke otišle u krivom smjeru?
Iako sam već ranije bio upoznat sa reformama u Gruziji i svjestan da korupcija u toj zemlji i dalje postoji u određenoj mjeri, barem na nekim višim nivoima, ostao sam u blagom šoku, jer sam tokom njegovog izlaganja i tokom našeg razgovora razmišljao o našoj poziciji i aplicirao ovaj recept na naš politički sistem.
Ima li BiH uopšte potrebne sastojke za uspješnu reformu?
(Reforma.ba)