Januara 2016. godine, MUP RS procesuirao je svoje specijalce nakon prijetnje Slaviše Krunića da će dići pripadnike “Sektora” i pohapsiti bitange. Novac nikad nije pronađen, jer se nalazio u vikendici organizatora razbojništva – ministra Dragana Lukača. Pljačka je izvedena s ciljem poslovnog uništenja Krunića, šta je i dovršeno njegovom brutalnom likvidacijom.
Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ
Slaviša Krunić nije doživio konačnu presudu Vrhovnog suda RS-a kojom su potvrđene presude na deset i po godina zatvora Vladanu Maliću, Goranu Parašu i Aleksandru Popoviću, te Olegu Bandi na osam i po godina. Zato ljudi trebaju znati da je upravo Krunić razotkrio krivično djelo i počinioce, a potom i MUP RS prinudio na lišenje slobode i procesuiranje bar tih direktnih počinilaca “filmske” pljačke iz septembra 2015. godine.
Kada je otkrio istinu Krunić je započeo pritisak na vrh policije i tražio zakonito reagovanje. Tadašnjem komandantu SAJ-a Draganu Ribiću je rekao: “Znam da imate ljude ubačene u moju firmu, ali znajte da i ja imam svoje ljude kod vas!”. I zaprijetio je da će dići pripadnike “Sektora”, te pohapsiti sve počinioce – uključujući i Ribićeve specijalce.
Na jednoj strani vrh policije strahovao je od Krunićevih prijetnji, dok na drugoj strani nije bilo lako privoliti specijalce na čuvanje tajni o stvarnoj pozadini pljačke. Posebno jer nisu uspjeli domoći se miliona maraka, koliki je bio njihov udio od “tipovanih” tri miliona. Djelimično je u pitanju njihova greška (nisu uzeli sve kofere), a jednim dijelom i zasluga vještog zaštitara (odugovlačenje).
Znači, po informacijama koje su motivisale specijalce na ovaj krimen u blindiranom vozilu trebalo je biti preko tri miliona maraka. I dogovor je bio da se plijen podijeli tako da trećina pripadne njima, a dva miliona ministru Draganu Lukaču i “višem nivou”. Po planu novac je ostavljen u vikendici ministra, ali na njihovu opštu žalost glavnina plijena nije oteta.
Postojao je poseban razlog zbog kog je napadnuta baš ta pošiljka, a po informacijama sa kojima su baratali organizatori i počinioci najveći dio transportovanog novca bio je upravo Krunićev. Po dobro upućenim izvorima: Krunić je skupio nekih tri miliona i planirao ih iskoristiti radi saniranja nakupljenih problema poslovanja. Nije mogao dobiti kredit za premoštavanje potreba, pa se morao snalaziti sa onim šta je uspio skupiti – kako kažu “za crne dane”.
Pozadinski cilj pljačke bio je uzdrmati Krunićeve firme “umanjenjem” tih prijeko potrebnih tri miliona, a onda i do konačne poslovne propasti. Iza tog plana stajali su ministar Dragan Lukač i moćnici kakvima ćemo se baviti u narednim objavama, kada dođemo do pozadine same likvidacije. Tada Krunić shvata ko i kako mu “radi o glavi”, pa i njegove reakcije idu do prijetnji dizanja svojih momaka i otvorene konfrontacije sa mafijaškim režimom.
Unutar krivičnog postupka očigledno je “prošla” priča kako su specijalci slučajno prošli pored vikendice ministra Lukača ili “zalutali” na tom prostoru. Stvarna istina jeste da su novac ostavili u vikendici organizatora i nalogodavca Dragana Lukača, te da su se vozila, oružja i drugih dokaza kotarisali u blizini iste. Sve po unaprijed skovanom planu.
Možda im povjerujemo kako su “slučajno” uspjeli pobjeći iz policijskog obruča oko ministrove vikendice?! Nismo djeca! Baš kao što istragom i suđenjem nije razjašnjeno ko je kamionom blokirao autoput i tako spriječio prolaženje vozila. Ima u ovom razbojništvu još mnogo aktera kakve je moguće identifikovati i procesuirati, ali ništa od toga dok glavni osumnjičeni sjedi u fotelji ministra policije.
Iz prednjih navoda može se pretpostaviti kakvi ulozi su bili u nadjačavanju Krunića i kriminalizovanog vrha policije. Po tome što su direktni počinioci pohapšeni i procesuirani vidimo čija snaga “argumenata” je bila jača. Elem, nastupa ono šta nazivamo “selektivnom pravdom” proizašlom iz unutrašnjih dogovora između počinilaca i kriminalizovanog pravosuđa.
Darko Ćulum, današnji direktor SIPA, bio je ključni pregovarač i izvođač kasnije “pravosudne predstave”. Malić, Paraš i Popović prihvataju da sve uzmu na sebe, ali za unaprijed dogovorene kazne. I sa Specijalnim tužilaštvom RS, pod tužilačkom bitangom Miodragom Bajićem, potpisuju sporazume o krivici. Po tim sporazumima Malić je trebao “dobiti” osam godina zatvora, Paraš i Popović po šest, a Banda pet godina robije. Normalno, uz obećanje da će im kazne biti skraćene.
Problem nastaje kad sud odbija takav sporazum, pa kreće suđenje kakvo je iznjedrilo kazne navedene na početku teksta. Trebalo je takve nove dogovore dodatno financirati, tako da otetih preko 600 000 maraka čak nije bilo dovoljno za uklapanje svih dilova. To da će osuđeni vratiti opljačkani novac, kako im stoji obaveza u presudi, moguće je – ali nije precizirano u kom vijeku.
Znači, sistemsko uništavanje Slaviše Krunića započeto je mnogo prije likvidacije, kakva je u stvari “dokaz” veličine njegove borbe sa kriminalizovanim režimom. Na sve druge i prethodne napade imao je adekvatne odgovore, pa sve do primoravanja na hapšenja u sopstvenim redovima i izricanja kazni preko onih unaprijed “prihvatljivih”. Ostaje činjenica da ga nisu mogli pobjediti bez onakve brutalne likvidacije i to možemo tumačiti kao dokaz njegove svojevrsne pobjede.
Ma koliko Dodikov režim trudio se ostaviti usisak neprikosnovene moći nisu se usudili iskušavati Krunićevu prijetnju da će “dići momke”. Posebice jer je znao i ko su direktni počinioci i kako je krivično djelo počinjeno, pa sve do raspolaganja konkretnim dokazima. Na sve to valjalo je računati sa njegovom odlučnošću i stručnim znanjem razvijanim od četiri zaštitara do najjače sigurnosne kompanije u zemlji.
Sa druge strane Slaviša Krunić određena dešavanja nije znao, ili ih bar nije adekvatno pokrio, a šta ga je u konačnici koštalo života. Ovim dolazimo do stvari kakve nije lako “prelomiti” i objelodaniti, bar onima koji u sebi imaju zrno ljudskosti. Opet, Slaviša je zaslužio da bar istinu o njegovom stradanju ne svedemo na kokošare pouput ubijenog Kovačevića, Đukanovića ili Balda. U pitanju su tek pijuni mnogo nižeg kriminalnog ranga od osuđenih specijalaca, a nova “pravosudna predstava” je bljutavija od prethodne.
Nastaviće se…
(Prenosimo s autorovog bloga)
Related posts:
Tatini sinovi pod zaštitom policije i tužilaštva KS autima gaze građane Sarajeva!
OTKRIVAMO EKSLKUZIVNO: Kako je mučki likvidiran general HVO-a Vlado Šantić!
Dr. Pašagić – žrtva sistema: Hoće li nam Sebija Izetbegović objasniti kako je “zalutao” na Podhrastove
VIŠKOVIĆU – JAVNO: Službenim vozilima vlade prevoze drogu i ubijaju ljude?! “Vrsni stručnjak Zlatko Miletić znao je gdje treba udariti”
Da li ćemo u 2016. izgubiti između 50 i 100 hiljada radnih mjesta?
Vodostaj Drine u porastu: Poplavljen kamp Moto kluba u Goraždu!
KRVAVA NOĆ U SARAJEVU: Ovo su stradali mladići u sinoćnjoj pucnjavi (FOTO)
„KOLIKO KOŠTA JEDAN ŽIVOT“: Danas je godišnjica smrt Dženana Memića, u Sarajevu se sprema nešto veliko…
Gdje god su me putevi vodili, uvijek sam bio Bosanac, nikada Srbin… A uvijek su me u tor gurali, kao i onog 1. marta ‘92.
Zašto vjerujem Batku? A i Davoru? Neću da budem žrtva distorzije prosudbe! Vi, kojima su pomogli, pomozite im!
Powered by YARPP.
