U iole normalnim državama policijske ministre i direktore smjenjuju i na najmanju indiciju umiješanosti u kriminal.
Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ
Kod nas je moguće da teški zločinci poput Darka Ćuluma čak napreduju na direktorskim pozicijama. Njegovim izborom na čelo SIPA možemo postaviti vrlo jednostavna pitanja: Hoće li nam policija djecu ubijati po kućama ili ih trebamo dovoditi u stanice? Ili, da pomognemo “radu policije” tako što ćemo sami ubijati djecu?
Javnosti je saopšteno da je Darko Ćulum, nakon izvršenih operativnih provjera, postao i formalni kandidat za direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH – SIPA. Kakve “provjere” su inspektori te policijske agencije izvršili za svog budućeg direktora živo me zanima u odnosu na konkretne krivične predmete.
Jesu li provjerili predmet Republičkog javnog tužilaštva RS broj T12 1 KTK0000686 18 i naziva “Želimir Lepir i drugi”? Ti “drugi” nose svima znana prezimena: Vrećo, Ćulum, Lukač, Ilić i Ivanić. Znanja radi upravo tog Dalibora Ivanića projektuju kao Ćulumovog nasljednika.
Očekujem da republički tužilac Goran Glamočanin kaže: da li je donio formalnu naredbu o sprovođenju istrage protiv Darka Ćuluma?! I to zato što je teškim zloupotrebama službenog položaja pokušao ubistvo Davida Dragičevića lažno prijaviti kao zadesno utopljenje.
Odgovornost Darka Ćuluma ne temeljimo samo na lažima sa pres-konferencije Darka Ilića, nego primarno na prethodno održanom sastanku. Ilić je javnosti saopštio ono šta mu je direktor Ćulum naredio na sastanku, a niti je smio takav sastanak održati, niti takvu naredbu izdati.
Davor Dragičević i ja smo prijavom zakovali dvije neoborive pravne pozicije. Prvo, dali smo čvrst “osnov sumnje” da je David Dragičević ubijen, odnosno, pobili smo tvrdnje o zadesu. Drugo, utvrdili smo “osnov sumnje” da su Ćulum, Lukač, Ilić, Lepir i Vrećo počinili krivična djela za koja ih teretimo.
Pojam “osnov sumnje” apostrofiram jer je u pitanju pravni status kada tužilac mora donijeti naredbu o sprovođenju istrage. U koliko Goran Glamočanin nije pokrenuo istragu biće procesuiran poput Lepira i Vreće, za ista krivična djela i primjenom identičnih pravnih principa. No, poznavajući ga sklon sam tome da naredba ipak postoji.
U daljem valja znati da još uvijek čekam odgovor Gordane Tadić oko statusa prijave zločina protiv čovječnosti na štetu “PRAVDE ZA DAVIDA”. U stvari dovoljno sam čekao direktan odgovor, pa ću isti potražiti od Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a. Uglavnom i u tom predmetu razjasniću postoji li formalna naredba o sprovođenju istrage protiv Darka Ćuluma i ostatka zločinačkog udruženja.
Samo sa pozicije štetnih posljedica možemo raspravljati postoji li počinjenje krivičnog djela “zločin protiv čovječnosti”, dok su ostala obilježja tog krimena neupitna. Nepobitno je počinjen protivpravan sistematski i široki napad državno-represivnog aparata Republike Srpske nad ciljnom grupom civilnog stanovništva “PRAVDE ZA DAVIDA” zarad produkovanja nestanka zajednice. Baš kao što je i Ćulumova krivična odgovornost nepobitna.
Dakle, to što je Ćulum prošao “provjeru” inspektora SIPA u biti je samo pokazatelj pravnih i društvenih anomalija sa kakvima smo suočeni. Ponavljam, na najmanji oblik sumnje umiješanosti moćnika državno-represivnog aparata u kriminal u normalnim državama slijedi privremeno eliminisanje takvih sa pozicija mogućih daljih zloupotreba.
Samo kod nas je moguće da direktor policije ovako teško zloupotrebljava policiju za progon građana koji su samo izrazili sumnju u istinitost njegovih navoda povodom jednog teškog zločina i zatražili da institucije djeluju zakonito i pravilno.
Cijeli svijet je svjedočio policijskoj brutalnosti protiv građana koji su mirno i dostojanstveno, pa čak i na bazi zajamčenih prava, izražavali mišljenje. Jesu li Ćulum ili Lukač ikada dokazali one silne javne izjave o obojenim revolucijama, plaćenicima, rušiteljima, teroristima, ekstremistima…??? Ma nisu ni pokušali dokazivati jer znaju kako su u pitanju laži u funkciji zataškavanja sopstvenog kriminala.
Koliko ovdašnja javnost uopšte shvata suštinu događanja u zadnjih godinu i po. David Dragičević je javno protestvovao protiv sistemskog zataškavanja zločina nad Nikolom Đurovićem i Jovanom Arbutinom, a u širem smislu i vezano za druge nevine žrtve. Tražio je istinu, pravdu i rad institucija kako to nalažu zakoni i pravila struke.
Onda su isti zločinci oteli tog mladića, šest dana ga brutalno mučili, ubili i bacili u kanalizaciju. Ponavljam, u pitanju su jedni te isti zločinci, sa neizbježnim Darkom Ćulumom, a samo se imena žrtava mijenjaju. Zato je Banja Luka onako eksplodirala otporom!
Jedan dječak ukazivao nam je na stravične zločine od kakvih smo godinama okretali glavu, a onda je i sam postao žrtva monstruoznog orgijanja. To je kod ljudi probudilo savjest, pa čak i grižnju savjesti, to je postala naša “crvena linija”.
Kad su isti taj Ćulum i bratija iskoristili repertoar zastrašivanja, progona i satanizovanja žrtava krenuli su onakvom brutalnom silom na sopstveni narod. Zamislite, idiot kakav jeste Igor Radojičić je organizovao proslavljanje terora od kakvog se svakom normalnom čovjeku smučilo, pa još i izvaljivao kako smo mi upropastili opšte veselje.
Bio sam na licu mjesta i plasirao informaciju kako jedino možemo govoriti o “policijskim koncertima”. Samo policija oko bine, a niti jednog građanina. Čak su i umjetnici redom javno saopštili kako u datim prilikama ne bi nastupali. To su mučne situacije kakve Banjalučani nikad neće zaboraviti.
Iz te i takve spoznaje dolazi naša ogorčenost idejom da zločinac Darko Ćulum može napredovati u karijeri i zaposjesti tako važnu funkciju. Nikada mi u Republici Srpskoj nismo očekivali da specijalna jedinica SIPA dođe i spriječi teror nad ljudima. Možemo li sad sumnjati da će i pripadnici državne policije uključiti se u represiju nad nama? Šta drugo od Ćuluma možemo očekivati?!
No, ne pišem ove tekstove u kakvoj namjeri sprečavanja Ćulumovog ustoličenja. Niti imam zabluda da mogu proizvesti tako nešto, niti se uopšte bavim odlukom komisije. Meni je i više nego dovoljno to što tvrde da je Ćulum prošao “provjere” i postao formalni kandidat. Ovim je sve rečeno.
Datu situaciju isključivo posmatram kroz član 17. Rimskog statuta, baš kao i predhodno pomenuto (ne)reagovanje Tužilaštva BiH. Kome ovog trenutka nije jasno o čemu govorim shvatiće vrlo brzo i na osnovu konkretnih dešavanja. Da je “PRAVDA ZA DAVIDA” naivna zajednica davno bi nas slomili, a vjerujte da ćemo iz ove bitke izaći kao pobjednici.
Naš Staljingrad na Vrbasu vrlo brzo postaće prostor interesovanja cijelog svijeta, a opet zbog naše originalne i inovativne borbe. Vjerujte da će naše ideje biti korištene diljem svijeta, a naprosto jer donose rezultate, jer su primjenjive svuda gdje režim koristi nezakonitu silu nad narodom.
Normalno, tek u konačnici spektra akcija biće jasno kakav model smo osmislili, a tada više neće biti potrebno za tajenjem ideja. Sa druge strane u pitanju je poprilično kompleksna materija. No, realizacija zamisli ide po planu i programu i to je najvažnije.
(Prenosimo s autorovog bloga)