Američki i zapadni zvaničnici rekli su Washington Postu da bi ukrajinska kontraofanziva mogla označiti prekretnicu u ratu i povećati pritisak na Moskvu da prikupi dodatne snage ako želi zaustaviti daljnje ukrajinsko napredovanje.
Zvaničnici, koje list nije imenovao, rekli su da je brzina povlačenja zaprepastila ruske trupe i vojne komandante.
Pitanje je kako će Rusi reagirati
“Rusi su u nevolji”, rekao je jedan američki zvaničnik za Post. “Pitanje će biti kako će Rusi reagirati, ali njihove slabosti su otkrivene i nemaju velike rezerve ljudstva ili opreme.”
Komentari zvaničnika su u određenoj suprotnosti s komentarima koji dolaze iz Bijele kuće, koja je bila daleko nespremnija da pozdravi uspjeh ukrajinske pobjede u regiji Harkov u posljednjih nekoliko dana, vjerovatno iz strateških razloga.
Drugi zvaničnik rekao je za Post da se čini da ukrajinske snage pažljivo napreduju i konsoliduju svoje dobitke s ruskim snagama očigledno prepoznajući da im nedostaje oružje i ljudstvo da drže gradove i sela na sjeveroistoku koje je Ukrajina oslobodila.
Kako je Sky News pokazao u ponedjeljak, ruske snage su u bijegu napustile tenkove, oklopna vozila i municiju.
Zvaničnici su rekli da sumnjaju da će Putin, koji se do sada opirao pozivima za raspoređivanje dodatnih snaga, pribjeći ekstremnim taktikama poput upotrebe hemijskog ili nuklearnog oružja.
Ali su upozorili da, uprkos svim svojim nedostacima, Rusi i dalje imaju sposobnost da se pregrupišu i snažno uzvrate udarac.
Američki zvaničnik je za Post rekao: “Svakako da je to vojni nazadak. Ne znam da li bih to mogao nazvati velikim strateškim gubitkom u ovom trenutku”, dodajući da je prerano reći da li je zamah u potpunosti bio na Ukrajini.
S druge strane, Sky News je analizirao da li je Putin spreman upotrijebiti nuklearno oružje.
Vladimir Putin nikada ranije nije izgubio u ratu. Ni u Čečeniji, ni u Gruziji, ni u Siriji. Može li Ukrajina biti drugačija? Da, 6000 kvadratnih kilometara je samo malo na značajnoj teritoriji koju Rusija drži u Ukrajini – petini zemlje. Ali Rusija je sada na začelju, ovo je bio pobjeda, a ne ‘pregrupisavanje’, kako bi državni mediji vjerovali svojim gledaocima. Loš moral duž preopterećene linije fronta sa slabim tačkama koje je Ukrajina jasno uspjela identificirati može biti zarazan i Kremlj to mora znati.
Dakle, šta radi Vladimir Putin? Ne očekujte da će Kremlj reći mnogo više od uobičajene retorike ‘sve ide po planu’ jer bi sve više bilo priznanje nečega trulog u ovoj ‘specijalnoj vojnoj operaciji’, odnosno nedostataka u ljudstvu.
Mogao bi se odlučiti za širu mobilizaciju, umjesto da se oslanja na dobrovoljce koji će ubrzo shvatiti da ova užasno opasna borba nije vrijedna plaće. To možda neće uključivati punu mobilizaciju sa svim političkim posljedicama dovođenja ruskih mladića u cijelosti u borbu, ali bi mogla biti ciljanija mobilizacija rezervista sa specifičnim vještinama. Ipak bi im i dalje bilo potrebno vrijeme i obuka, posebno ako je njihova vojna služba bila davno, i bez pune objave rata i dalje bi mogli imati zakonsko pravo da odbiju ili barem odgode. Problem radne snage nije lako riješiti.
Zatim postoje i druge tačke pritiska koje Rusija može da iskoristi. Ciljanje na energetske mreže Ukrajine – već u igri; Zaporožje – jedan raketni udar daleko od nuklearne katastrofe; nastavljajući pritiskati Evropu putem energije, iako nedavni napredak Ukrajine čini vjerovatnijim da će Evropa nastaviti isporučivati oružje, a ne manje.
Nuklearna opcija?
Što se zastrašujuće nuklearne opcije tiče, Rusija je u određenoj mjeri pripremila retoričku osnovu. Njena nuklearna doktrina dozvoljava nuklearni napad prvog udara samo ako je stabilnost države ugrožena, ali se ova ‘specijalna vojna operacija’ stalno opisuje kao način odbrane Rusije od agresije NATO-a, da je krajnji cilj Zapada rusko uništenje, tako da nije nategnuto koristiti to opravdanje ako se Rusija odluči za taktički nuklearni napad o kojem neki od glasnijih vojnih stručnjaka na državnoj televiziji već razmišljaju.
Da li je Vladimir Putin zaista spreman da ode tako daleko, što je opcija koja se čvrsto nalazi izvan prozora Overtona, već je napeta svojim akcijama u Ukrajini?
Priča koja se često priča kao uvid u njegovu psihu je kako je kao dijete, igrajući se u dvorištu svog zajedničkog stana u Sankt Peterburgu, uspio da satjera velikog pacova u ćošak. Radije nego da se poklekne, navalio je. Ali ova priča – i njeni apokrifni zaključci – pobijaju Putinovu sposobnost da se prilagodi, njegov oportunizam, njegovu stručnost u svim hibridnim stvarima. Možda želi da njegovo nasljeđe uključuje povratak Kijeva u rusko okrilje, ali da prijeđe nuklearni Rubikon, 77 godina nakon Hirošime? Nije nemoguće, ali još uvijek slutimo da je to malo vjerovatno.
Ovih 6.000 kvadratnih kilometara oko Harkova (tačnije Izjuma i Balaklije) nisu Herson niti su bitka za Krim. Tada bi se stvari mogle promijeniti u zemlji, a ne samo na bojnom polju. Za sada, grozničavo ćaskanje na ruskim TV emisijama ne pravi revoluciju, bez obzira na želje Zapada. Ali ovo su febrilna, opasna vremena, piše Sky News.
(Raport)