Grb koji je Dragan Čović, lider HDZ-a BiH dobio na poklon za rođendan idalje je tema. Hrvatski Jutarnji list sad je razgovarao s ljudima koji su ga napravili.
“Grb koji smo izradili za Dragana Čovića je obiteljski grb. Naručitelj je rekao koje elemente na njemu želi, a naš je posao dizajnirati takav grb prema svim heraldičkim pravilima te je zaveden u registar, čime je zaštićen. To nije plemićki grb, oni su posebna kategorija i svaka plemićka obitelj ga ima. Ovo je građanski grb, kakvi postoje od samih početaka heraldike, a koje ljudi naručuju iz različitih razloga, dizajniran isključivo za određenu osobu”, objašnjava Mladen Stojić, riječki heraldičar s punih 26 godina iskustva, čija je kompanija Heraldic – art d.o.o. izradila grb za predsjednika HDZ-a koji je ponosno predstavljen na njegovom velikom rođendanskom slavlju.
Stojić nije baš sretan zbog insinuacija da je riječ o izradi plemićkoga grba i komentara po društvenim mrežama i odmah je više puta naglasio da se objavljivalo svašta, puno iskrivljenih informacija. A komentari su, prije svega, išli u smjeru ismijavanja i pokušaja fabriciranja aristokratskog porijekla od strane jednog regionalnog političkog moćnika.
Obiteljski grb, govori Stojić, ne služi ničemu sličnome, jer se, prema njegovim riječima, dobro zna koje su obitelji plemićke i koji su njihovi grbovi.
“Svako ima svoje razloge za naručivanje obiteljskoga grba. Jednom smo, na primjer, imali klijenta starije životne dobi koji je bio teško bolestan i znao je da mu se bliži kraj. On je imao želju iza sebe, svojoj obitelji, ostaviti obiteljski grb. Često su nam klijenti razni gospodarstvenici koji žele svoj obiteljski grb koji onda koriste na etiketama, u marketingu… Radili smo obiteljske grbove i kao svadbeni poklon. Dosad smo takvih građanskih grbova napravili 40-ak, ali to je samo jedan dio našeg posla. Grbove uvodimo u registar, koji smo pokrenuli na zahtjeve samih klijenata, kako bi oni bili zaštićeni od eventualne krađe i čime garantiramo da zadovoljavaju sva heraldička pravila. Grb registriraju samo oni klijenti koji to žele, a grbovnica je izvedena po uzoru na grbovnice kakve izdaju srodni registri u evropskim zemljama. Kako je registar relativno nedavno pokrenut, igrom slučaja, Čovićev je grb zaveden pod brojem jedan”, priča riječki heraldičar.
Riječki heraldičar, zbog zaštite privatnosti, ne želi razgovarati o svojim klijentima. Njihove želje, poslovi i interesi mogu se, međutim, jasno iščitati iz njihovih obiteljskih grbova – zubar koji uzgaja lješnjake, maslinar koji voli more… Tako i Čovićev grb ima dosta jasnu poruku.
Kao i svaki heraldički ispravan grb, i on je na štitu, ima kacigu, točenicu i druge elemente koji se pojavljuju na grbovima. Amblemi koji zauzimaju polja na štitu zovu se naboji, a na Čovićevu je jedan od uobičajenih naboja u heraldici, lav. On simbolizira snagu, hrabrost, plemenitost, stabilnost, a nalazi se i u grbu Jeruzalema i u grbu Habsburgovaca.
Lav može biti u različitim stavovima, lav rampant je onaj uzdignuti, a onaj koji hoda, s desnom podignutom šapom, kao na Čovićevu grbu, zove se lav pasant. Čovićev drži mač, što je također često u heraldici, a kako su na štitu još i hrvatska šahovnica i križ, može se zaključiti da je vlasnik grba zaštitnik kršćanstva i hrvatskih nacionalnih interesa. Još jedan bitan element na Čovićevu grbu je ljiljan, koji je također čest u heraldici, a ima različita simbolička značenja, no najčešće se na njega gleda kao na simbol čistoće ili Djevice Marije.
Orao je, kao i lav, jedan od najčešćih naboja u heraldici, a evropska postklasična simbolika heraldičkog orla najčešće je povezana s Rimskim Carstvom ili sa svetim Ivanom Evanđelistom. Orao može biti simbol snage, moći i pobjede, kako je gledano na njega u kontekstu Rimskog Carstva, a u kršćanstvu je simbol uskrsnuća te u širem smislu može simbolizirati i vjeru, pravednost, srčanosti, razboritost i velikodušnost.
Važno je napomenuti da simbolička značenja nisu zadana i da se mijenjaju te da u različitim kontekstima znače različite stvari, kao i da im svatko ponaosob može pridavati novo značenje. Važno je također napomenuti da je Dragan Čović napravio ono što se radi već tisuću godina. Grbove su vitezovi počeli nositi na štitu da bi se raspoznavali. Nakon 11. stoljeća ta se moda proširila po čitavoj Evropi, i na plemstvo i na građane, obrtnike, i grbova je odjednom postalo toliko da ih je bilo teško sve popamtiti i raspoznavati. Tada su se pojavili heraldičari te uspostavili prva heraldička pravila.