Nalazimo se pred ogromnim izazovima, a za sada se ne nazire ni najava mogućnosti kako riješiti probleme.

 

 

 

Rat u Ukrajini izazvao je potpuni poremećaj na energetskom tržištu, ne samo u Evropu, nego i čitavom svijetu.

 

 

 

Doveo je do preispitivanja, pa i potpunog odustajanja od projekcija i strategija razvoja, proizvodnje i potrošnje energije općenito.

 

 

 

Neki i u tim vanrednim okolnostima tome pristupaju vrlo stručno sistematično i temeljito, kao Njemačka, naprimjer.

 

 

 

Proces prilagodbe

 

 

U procesima prilagodbe i promjene zacrtanih ciljeva učestvuje više od 150 akademskih institucija, instituta i velikih kompanija.

 

 

 

No, ima i drugačijih primjera, odnosno država koje tom vrlo složenom i zahtjevnom procesu prilaze sa potpunim voluntarizmom, kakav je slučaj u Bosni i Hercegovini.

 

 

 

Prosto je nevjerovatno, zapravo zapanjujuće i nemoguće shvatiti ozbiljno mnoge rasprave i ideje koje imamo prilike susresti u bh. javnom prostoru.

 

 

 

Tome svakako doprinose mediji koji su svjesni potrebe da se ovo pitanje drži u vrhu prioriteta zanimanja društva. Međutim, nerijetko bez imalo kritičkog stava i provjere vjerodostojnosti ideja i sugestija dozvoljavaju da sve ono što se izgovori ugleda svjetlo dana.

 

 

 

Na taj način i oni učestvuju u općoj konfuziji i zamagljivanju suštine problema.

 

 

 

Problem jeste zaista ozbiljan i moguće ga je rjiešiti samo uz punu aktivnost kredibilnih i sposobnih ljudi i institucija i to onih koji mogu i moraju razgovarati i sa Evropskom unijom, jer i EU se nalazi u vrtlogu neizvjesnosti – kojim putem ići, kako i kuda krenuti.

 

 

 

Probleme ima i Evropska unija

 

 

 

Zašto to ističemo?

 

 

Zato što i sama EU ima problema sa Poljskom i Rumunijom kada su rudnici uglja u pitanju, ali i sa najnovijim procesima koji su prisutni u Njemačkoj (ukidanje vjetroparkova u korist površinskih kopova).

 

 

 

No, da bismo na najkorektniji način usmjerili pažnju na suštinu procesa u Bosni Hercegovini, iskoristit ćemo podatke kojima ćemo pokušati ukazati na složenost procesa i na ozbiljnost koja se zahtjeva od svih aktera u procesu rješavanja vrlo složenih i zahtjevnih energetskih prestrojavanja.

 

 

 

Ono što sada možemo čuti i pročitati je zaista zabrinjavajuće. Jer, sve što se iznosi mahom jednostavno ukazuje na površnost i “navijačko” ponašanje u korist pojedinih rješenja i izvora energije, iz ko zna kojih razloga.

 

 

 

Također se zagovara što skorije gašenje tradicionalnih oblika proizvodnje energije i to u što kraćim rokovima. I to opet iz nama nepoznatih zahtjeva ili prijedloga…

 

 

 

Da bismo pokazali kako je proces složen i zahtjevan koristit ćemo se zvaničnim izvještajima o bilansima proizvodnje energije u Bosni i Hercegovini i eventualnom zamjenom pojedinih kapaciteta, a posebno proizvodnje energije iz fosilnih goriva.

 

 

 

Godišnji bilans – pitanja i lutanja

 

 

U Bosni i Hercegovini se proizvede ukupno električne energije iz svih izvora koji nam stoje na raspolaganju, a koji su prikazani u tekstu koji slijedi (GWh, podaci iz 2021. godine):

 

 

 

Bruto proizvodnja: 18.536 GWh

Termoelektrane, TE-TO: 10.872 GWh

Hidroelektrane: 6.796 GWh

CHP Industrijske energane i ostali: 868 GWh

Neto proizvodnja: 17.343 GWh

Termoelektrane, TE-TO: 9.821 GWh

Hidroelektrane: 6.755 GWh

Industrijske energane i ostali: 767 GWh

Uvoz: 3.259 GWh

Izvoz: 8.014 GWh

Potrošnja u energetskom sektoru: 318

Podaci o strukturi proizvedene energije iz obnovljivih izvora (GWh)
U hidroelektranama se proizvede 6.313,99 GWh

Male hidroelektrane: 433,41 GWh

Vjetroelektrane: 381,81 GWh

Solarne elektrane: 73,89 GWh

Elektrane na biogas i biomasu: 11.34 GWh

Ukupno proizvedena količina energije iz obnovljivih izvora energije iznosi 7.214,44 GWh.

Pri tome se iz hidroelektrana proizvede 6313, 99 GWh ili 87,50%.

Količina proizvedene energije u hidroelektranama u odnosu na ukupnu količinu energije iznosi 36.4%. U odnosu na proizvedenu količinu energije u TE-TO elektranama iznosi 64,3%.

U odnosu na proizvedenu količinu energije iz TE-TO iznosi 41,6 %.

 

 

 

Nedostajuća energija

 

 

To znači da bismo, ako ugasimo termoelektrane, morali nadoknaditi nedostajuću energiju povećanjem proizvodnje energije za jedan i po puta iz hidroelektrana.

 

 

 

Da li je to moguće, u kom roku i koliko bi nas to koštalo i koje bi to ekološke efekte prouzročilo?

 

 

To još nismo čuli niti čuli niti pročitali. Ako pak želimo da proizvodimo energiju iz solarnih i vjetroelektrana to znači da trebamo povećati proizvodnju za 15 puta.

 

 

 

Da li je to moguće, u kojem roku bismo to morali uraditi i koliko bi to koštalo i kakav kvalitet energije bismo imali?

 

 

Kako nadoknaditi nedostajuću energiju?

 

 

Ako pak želimo ili moramo proizvesti razliku potrebne energije iz malih hidroelektrana sa sadašnjih 433,41 GWh na nedostajućih 9.821 GWh morali bismo povećati kapacitetet za 23 puta.

 

 

 

To znači da bismo trebali dodatno izgraditi više 3.000 mini hidroelektrana (?!), što bi bilo katastrofa za prirodu koja je ionako dobrano narušena.

 

 

 

Uz sve to i pitanja o kvalitetu i urednosti snabdijevanja takvom zamjenskom energijom?

 

 

Dakle, generalno možemo reći da se postavlja pitanje – da li je to moguće , da li smo spremni za to i koliko bi koštalo, gdje i kada izgraditi sve to skupa?

 

 

Čudno je da u svim iznešenim idejama niko nije pomenuo nuklearnu energiju koja je čisti oblik obnovljive energije.

 

 

 

Ako može Francuska da proizvodi oko 75% potrebne energije iz obnovljivih izvora (nuklearna energija) zašto to ne bismo pokušali i mi. Da, ali opet se postavlja pitanje – šta, kada, kako i koliko?

 

 

Javna elaboracija

 

 

Ova pitanja i javna elaboracija različitih tranzicijskih energetskih scenarija se ne prezentira, niti se ovo pitanje dovoljno kvalitetno problematizira.

 

 

 

Zagovarači rješenja na bazi spremnika energije iz obnovljivih izvora također ne preciziraju koji od više tehnoloških rješenja bi bio izvodiv, primjenjiv eventualno u napuštenim rudnicima ili u nekim drugim kavernama, kojim rudnicima, sa kojim fluidom?

 

 

Koliko bi to koštalo i kada bi to bilo izvedivo i koja bi se energija u kojoj količini mogla spremiti, imajući u vidu da su ovo najskuplja i najsofisticiranija tehnološka rješenja koja sebi mogu priuštiti najbogatija razvijena društva?

 

 

Spaljivanje krutog otpada

 

 

U svojim eskapadama mnogi su govorili o obnovljivim izvorima energije.

 

 

 

Interesantno je da niko nije spomenuo spalionice otpada, kao jedno od rješenja koje može u sklopu energetskog miksa dati svoj udio u proizvodnji toliko neophodnih količina električne enrgije.

 

 

 

Procijenjene količine otpada u Bosni Hercegovini su na više od milijardu tona, što u svakom slučaju otvara perspektivu i izgradnji spalionica.

 

 

 

Svakodnevno se susrećemo sa informacijama da su pojedina odlagališta u velikim gradovima u BiH ugrožena količinama otpada koje dostižu krajnje granice za projektovane vrijednosti uređenih sanitarnih deponija.

 

 

 

Deponije pri kraju kapaciteta

 

 

Posebno se to vidi u slučaju Mostara i Sarajeva.

 

 

 

Dok mi i ne pominjemo ovu mogućnost, u ovom trenutku više od 80 miliona građana EU dobijaju struju, a 15 miliona građana grijanje iz postrojenja u kojima se gradski otpad transformira u energiju.

 

 

 

U našem neposrednom okruženju već imamo instalirane kapacitete za spaljivanja otpada.

 

 

 

U Sloveniji je jedno postrojenje u Celju. Preostala tri se planiraju izgraditi u Ljubljani, Mariboru i Kočevju.

 

 

 

U Zagrebu također intenzivno razmišljaju da krenu u proces izgradnje toplane na spaljivanje otpada.

 

 

 

Impozantan iskorak

 

 

Statistike pokazuju da bi se u ovim procesima količina otpada smanjila za 65%. Za toliko bi se smanjio i pritisak na okolinu, što predstavlja impozantan iskorak u procesu zaštite čovjekove okoline.

 

 

 

Veliki gradovi, poput austrijskog Beča proizvode energiju za 60.000 kućanstava, i danskog Kopenhagena, gdje obezbjeđuju energiju za 160.000 domaćinstava. Dakle, imaju vrlo velike kapacitete spalionica i planiraju daljnja proširenja.

 

 

 

U Njemačkoj je najviše kapaciteta za spaljivanje otpada i u kojoj je instalirano više od 100 spalionica.

 

 

 

Vrlo je interesantno da se pomenute spalionice nalaze u gradovima i da ne predstavljaju nikakvu opasnost za stanovništvo, kao što to pokušavaju reći kod nas.

 

 

 

Đonlagić: Stanovništvo nema povjerenja u institucije države
Ono što je problem (vjerovatno) jeste da stanovništvo nema povjerenja u institucije države obzirom da su do sada bezbroj puta izigrani.

 

 

 

Tako, na primjer, u Tuzlanskom kantonu je poodavno propao kredit MMF (Međunarodni monetarni fond) kojim je trebala biti izgrađena sanitarna deponija.

 

 

Lokalno stanovništvo nije dalo saglasnost. Na taj način su spriječili relizaciju ove investicije (čuveni efekt “nimby”- ne u mom dvorištu).

 

 

 

Ovaj proces nije uspio, a istovremeno se u Cementari u Lukavcu i Šiše džam fabrici stakla, također u Lukavcu (prema pisanju portala iz Lukavca) spaljuju ogromne količine riskantnog otpada, sanitarnog, iz bolnica i otpada iz prerade kože iz Visokog i niko lokalnu zajednicu ne pita da li je to u redu ili nije.

 

 

 

Nije poznato ni koje su količine polutanata koji opterećuju okoliš.

 

 

Iz svega proizilazi da je situacija vrlo složena i izazovna i da uzrokuje zaista ogromne nedoumice i bojazan pred vremenom koje je ispred nas.

 

 

 

Energetski miks

 

 

Nije upitno da je energetski miks rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Nije sporno da u procesu približavanju EU integracijama moramo poštovati standard te iste EU.

 

 

 

Ali, i EU mora respektirati činjenicu da je proizvodnja i prerada uglja činjenica koja je omogućila postojanje i razvoj naše zemlje te da se o onima koji su svoje živote utkali u temelje rudarske proizvodnje i izgradnji naše zemlje mora ozbiljno voditi računa.

 

 

 

Sve upućuje da u procjenama i prijedlozima, kao i rješenjima, moramo biti ozbiljniji, temeljitiji i stručniji i voditi se znanjem, a ne vjerovanjem da se razumijemo u problematiku koja nije nimalo jednostavna.

 

 

 

Jasno je da se nalazimo pred ogromnim izazovima i za sada se ne nazire ni najava mogućnosti kako i na koji način riješiti ove probleme.

 

 

 

Samo je ukazano da se moraju zatvarati rudnici, a ne i kako kvalitetno nadoknaditi nedostatak na taj način proizvedene energije. To zaista u ovom trenutku predstavlja razarajući scenario za našu energetsku neovisnost i tjera nas u energetsko ropstvo.

 

 

 

U psihologiji je jako dobro poznat fenomen kada pojedinci ili društvo lutaju, govore o onome što ne poznaju dovoljno, ali žele da se eksponiraju pa i da vladaju.

 

 

 

Efekt koji može imati katastrofalne posljedice

 

 

Zašto se ponašamo ovako i zašto ovoliko imamo različitih i neutemeljenih procjena i prijedloga.

 

 

 

Za objašnjenje može da nam posluži poznati efekt o kome se kod nas malo ili nikako ne govori, a to je Dunning –Kruger efekt.

 

 

 

Jedno od objašnjenja leži u nedostatku sposobnosti samoprocjene i “razumijevanja vlastitog razumijevanja”.

 

 

 

Ljudi s nižim stepenom sposobnosti često nisu u mogućnosti prepoznati vlastite greške ili nedostatke, stvarajući iluziju vlastite stručnosti. Također, nedostatak iskustva u određenom području može rezultirati nedostatkom tačaka za usporedbu s drugima. To dodatno potiče precjenjivanje vlastitih sposobnosti.

 

 

 

“Znam da ne znam”, govorio je veliki grčki filozof Sokrat.

 

 

 

Većina nas zna ovu poslovicu, ali znamo li da ne znamo?

 

 

Dok je samopouzdanje nepobitno dobra stvar, pretjerano samopouzdanje je poznati uzrok grešaka, propasti, pa čak i katastrofa.

 

 

 

Šta nam predstoji?

 

 

Zbog pretjeranog samopouzdanja propali su mnogi poslovi, izgubljeni mnogi ratovi. Zbog njega je došlo i do dešavanja poput eksplozije Černobila ili nedavne propasti podmornice Titan.

 

 

 

Psiholozi upozoravaju da ovaj efekt može imati ozbiljne posljedice, posebno kada su u pitanju donošenje odluka i rješavanje problema.

 

 

 

Osobe koje su žrtve Dunning-Kruger efekta često ignoriraju savjete stručnjaka ili ne prihvaćaju konstruktivnu kritiku, što može dovesti do loših odluka ili neuspjeha u postizanju ciljeva.

 

 

 

Šta nam predstoji?

 

 

“Zasukati rukave” mobilizirati struku, organizirati se i što prije, ako ne sada i odmah, te započeti sa upravljanjem procesom energetske tranzicije i izgradnje održivog sistema i očuvanja energetske neovisnosti temeljenim na nauci i dobrim praksama.

 

(Autor je ekspert u oblasti eneregetike)

Problem o kojem niko ne govori, a koji bi nas mogao pogoditi: BiH ide u energetsko ropstvo