aparthejd!
Godinu i po poslije Sattler ima nove fokuse djelovanja. Izboriti se sa maskiranjem antievropskih i diskriminatorskih verzija u izbornom zakonu BiH, kako bi pomogao Draganu Čoviću da vječno vlada, je osnovna preostala misija Johanna Sattlera
Piše: R.Belko
Proces pristupanja EU podrazumijeva transformaciju društva tako da ono postane stabilno, pravedno i sigurno za sve. To je ono što je bitno i zbog čega ću se nastaviti zalagati i vraćati se reformama sve dok zajedno ne uspijemo promijeniti stvari na bolje za sve u zemlji. Sve dok Bosna i Hercegovina ne postane spremna za EU. Definitivno vrijedi truda! – Johann Sattler (3. juna 2020. godine).
Uvodna rečenica ovog teksta je zapravo obećanje i zaključna rečenica Twitter teksta koji je prije godinu i pol kazao šef Delegacije i specijalni predstavnik Evropske unije u BiH Sattler ulazeći na političku binu Bosne i Hercegovine kao neko ko predstavlja modernu i uređenu Evropsku uniju u haotičnoj, divljoj, razorenoj uniji ratnika i luđaka što se zove Bosnom i Hercegovinom.
Pričao je tada Sattler i o običnim, životnim problemima građana BiH, trudnicama koje ostaju bez posla, očeva koji ne mogu na porodiljsko. Možda je tada, na početku mandata i imao kuveta zboriti o ljudima i pravima. No, ubrzo, sada već zorno vidljivo, se spustio na primitivne levele političkog podzemlja naše države, koje se kreira još od prvih postratnih godina.
Niti je ikada donesen identičan zakonski okvir u BiH o trudnicama i njihovim pravima niti se mnogo toga iz Sattlerovog obećanja s kraja junskog teksta 2020. godine obistinilo. Osim jednog, njega samog. Sattler je od nade i zamajca za BiH na evropskom putu ubrzo ‘provaljen’ kao još jedan u nizu iz plejade volšebnih, koji još samo mogu popunjavati prostor nemaštovitim urednicima televizijskih dnevnika. Sve ostalo svelo se na trgovinu i neke više nivoe.
Danas, 16 i više mjeseci poslije Sattler je samo pijun u raljama plaćeničkih diplomatskih struktura koje Bosni i Hercegovini ne žele trudnice koje rađaju djecu, koje ne žele bh. djecu, osim kao porobljeno radno roblje. Danas je Sattler sve samo ne ono što je bio kada je govorio da vrijedi truda reformisati Bosnu i Hercegovinu.
Jer, današnji Johann Sattler zastupa stavove sljedbenika najgorih oblika zločina, u međunarodnom pravu definisanog kao udruženi zločinački poduhvat. Taj evropski Sattler danas zdušno, kao onomad trudnice, podržava balkanske provodioce aparthejda i diskriminacije svih oblika i nivoa, do onog najmonstruoznijeg. Danas bi taj Sattler da štiti pravo na rušilačku politiku onih koji su rušili Stari most, ubili Ahmiće, umjesto Srba u Aluminij uvodili pse, na Heliodromu odlučivali o životu i smrti.
Na kraju, podjednako bitno, današnji Sattler je osnovni zamajac još samo onima koji su zgromili hrvatsko političko biće unutar BiH a i dalje se vode kao njegovi stožerni prvaci i predvodnici.
Nije dakle od starog Sattlera ostala ni sjenka. Ili nije bilo starog Sattlera već je sve bila jedna ljuštura, vizija i prikaza onog što nas očekuje nakon novih geopolitičkih pomjeranja. Šta ako je Sattler bio samo omot onih okvira geopolitičke slike koja nas čeka nakon COVID-a i njegovog konačnog nestanka.
Godinu i po poslije Sattler ima nove fokuse djelovanja. Izboriti se sa maskiranjem antievropskih i diskriminatorskih verzija u izbornom zakonu BiH, kako bi pomogao Draganu Čoviću da vječno vlada, je osnovna preostala misija Johanna Sattlera. Ovaj put osokoljen činjenicom da Sarajevo nije na radaru Brisela, Sattler se više nego iti jedan međunarodni diplomata ukrcao pod kišobran miloševićevskog načina propagiranja dušobrižništva za bh. Hrvate – ugrožena katolička bratija treba pomoć svekatoličke Evrope da se spasi iz muslimanskih ralja. Otprilike na taj način se Austrijanac s adresom na Skenderiji trudi isposlovati Čovićev izborni zakon.
Nigdje više čovjeka i njegovih prava u djelovanju šefa evropske delegacije, nigdje više ni priče o BiH u EU, Mišljenju, kandidaturi, reformama, pravima, presudama Evropskog suda za ljudska prava od Zornića, preko Sejdić i Finci, do činjenice da nam treba moderan izborni sistem a ne političko – institucionalna aparatura po kojoj će robovlasnici vladati samo zbog načina na koji se determinišu ili mole Bogu.
I možda je Sattler prevrtljiv, možda zaboravan, a možda potkupljiv, ali on je samo pojedinac. Odavno je Evropska unija položila demokratska koplja pred fašistoidnim naletima aparthejda, segregacije, diskriminacije i ko zna kakvih sve još ne šizofrenih načina uređenja biranja vlasti.
Dodamo li tome rastuće tenzije, srpsko-hrvatski nacionalizam na starim agresijskim talasima, zajedničku balkansko – evropsku mržnju spram muslimana, daleko goru od puke islamofobije, jasno je da trusno područje oko Sarajeva u narednom vremenu očekuju novi politički potresi.
Pitanje je jedino šta će biti uspije li neko aktivirati vulkan na Trebeviću. A mogli smo imati Sattler generaciju samo da je Sattler održao obećanje da će reformisati zakone o trudnicama i trudničkom odsustvu. Ko zna kakvih se tu diplomata, političara, inženjera moglo roditi.
Ali neće, jer i Sattlerova i evropska politika odavno je je jalova na ovom balkanskom parčetu zemlje. A dobro plaćena!
(DEPO PORTAL/dg)