Kim Kardashian je nedavno izjavila kako joj je odluka da joj djecu rodi surogat majka “najbolja koju je donijela u životu”. I mnoge druge majke odlučuju se na to iz raznih razloga, od zdravstvenih do nekih o kojima ne žele govoriti. Ashlee Earl ima 30 godina te je i sama bila surogat majka i rodila djecu jednom paru iz New Yorka. Odlučila je ispričati kako je izgledalo njeno iskustvo i reći zašto bi žene, prije nego li se upuste u ovakvo što, trebale dobro razmisliti.
“Ljudi zamišljaju da je trenutak u kojem surogat majka mora dijete predati njegovoj pravoj majci traumatičan, ispunjen suzama i konfuzijom, možda i borbom, očajem, kajanjem… Ali do ove tačke obično teško dolazi, zato što, prije nego uopće možete nositi i brinuti o djetetu devet mjeseci te ga zatim predati njegovoj mami, morate prolaziti niz psiholoških testiranja i kućnih posjeta, koja sigurno nećete ‘proći’ ukoliko ste osoba koja to na kraju krajeva ne bi mogla izdržati.
One koje to ne bi mogle izdržati se isključuju. A one koje ostaju su žene poput mene, one koje jasno razumiju da one nisu majke – da su one samo ‘kume’, one koje osiguravaju djetetu siguran rast i razvoj te ga zatim dobrovoljno predaju njegovim roditeljima koji su ga godinama silno željeli.
Neshvaćanje surogatstva kao takvog je jedan od razloga zbog kojeg sam iznimno sretna što slavne žene poput Kim Kardashian i Nicole Kidman o tome javno govore te napokon ruše tabue. Dok sam ja nosila blizance i, jasno, nisam mogla sakriti da sam surogat mama, ljudi su bili prilično zbunjeni. Mislili su da su to moje biološke bebe i da ću ih nakon rođenja jednostavno predati nekome drugome. Ili su jednostavno mislili da sam čudna.
Kad sam dobila priliku da im objasnim o čemu je riječ, neki bi shvatili, pa bi me nazivali ‘heroinom’ ili ‘anđelom’, a mnogi su sa mnom dijelili i priče o vlastitoj borbi s neplodnošću koje do tog trenutka nikome nisu ispričali. Nakon takvih priča bila bih još više uvjerena da je biti surogat majka dobra stvar. Ja sam sa svojim sinovima ostala trudna kad sam htjela ostati trudna, a kad imaš sreće da možeš zatrudnjeti i roditi toliko jednostavno, ne razumiješ patnju i bol tolikog broja žena i muškaraca koji moraju prolaziti nesnosne borbe da bi postali roditelji.
Sastala sam se s parom iz New Yorka i odmah smo kliknuli. On je silno htio imati djecu, a ona, nakon borbe s rakom, nije mogla ostati trudna
Jedina negativna stvar vezana uz Kim i Kanyea i činjenicu da su javno obznanili kako im djecu rađa surogat majka jest to što ljudi zbog toga misle kako si samo celebrityji mogu priuštiti takvo nešto. Čak se i moja mama plašila da će me neka slavna sportašica zamoliti da joj ja rodim dijete samo zato što ona ne želi ‘zeznuti’ svoje tijelo i da je to generalno jako skupo, ali ništa od toga nije tačno. Agencije rade sa zaista raznim ljudima i roditeljima (slobodnima, oženjenima, heteroseksualcima, homoseksualcima) i dolaze do financijskog plana koji odgovara upravo njima. Meni su platili 27 hiljada dolara plus ostale manje troškove kako bih nosila i rodila blizance.
I da, nositi i roditi dijete druge žene je nekonvencionalno, ali mene surogatstvo zanima već dugo i kad sam, prije dvije godine, osjetila potrebu da nosim dijete, a moj suprug Taylon je rekao da je za njega naša obitelj kompletna uz dva sina (Axtona, 5 i Ikera, 3), počela sam sve intenzivnije istraživati o tome. Čula sam mnogo pozitivnih stvari o Reproductive Possibilities agenciji i kontaktirala ih. Nakon mnogobrojnih razgovora i testiranja, složili smo se da će me primiti u svoju agenciju, iako moj suprug tada nije podupirao moju odluku. Na svu sreću, predomislio se.
Imala sam osjećaj kao da sam se priključila nekoj agenciji za dejtanje. Dogovorili su mi razgovor s jednim parom, ali nisam imala dobar osjećaj u vezi s njima, tako da smo to brzo prekinuli. No, drugi par koji sam upoznala činio se potpuno savršenim. Njihove osobnosti i vjerovanja bili su identični mojima. A muškarac je bio posebno genijalan – čak nisam mislila da takvi muškarci zaista postoje. Silno je želio dijete i obitelj. Majka je imala rak, koji je tada bio u remisiji, ali do kraja će života morati uzimati tablete i njena su jajašca potpuno propala nakon dijagnoze. Embrij je tako čekao, smrznut, čak devet godina prije nego smo se upoznali, a in vitro oplodnjom su ga zatim stavili u moju maternicu, prenosi portal “Net”.
Doznali smo da nosim blizance, a njih su se dvoje napokon mogli veseliti ljepšoj budućnosti
Nekoliko sedmica kasnije svi smo zajedno na FaceTimeu saznali da nosim blizance. Dva dječaka. U tom sam trenutku osjetila kakav dar ću ja dati tome paru i osjećala sam se odlično znajući da sam im pomogla… Ovi ljudi – koji su cijelo vrijeme tajno kupovali pelene i stvari za klince koje su spremali na tavan nadajući se da će im jednoga dana zatrebati – napokon su se mogli veseliti budućnosti. No, odlučili su mene i čitav ovaj proces sakriti od svojih roditelja, koji im nisu financijski pomogli oko toga sve do samog kraja.
Lako je zaboraviti koliko stresa i briga uzrokuje podizanje djeteta, pa me obuzelo to neko iznenadno oduševljenje ovim iskustvom s obzirom da nisam morala razmišljati o budućnosti. Prije rođenja moje djece bila sam nervozna oko toga hoću li im dati dobro ime te sam se neprestano nervirala oko skupljanja dovoljne količine potrepština za njih. Ovoga sam puta mogla zaista uživati u trudnoći. Mogla sam ležati, odmarati i biti lijena bez da nervozno iščekujem svaku sljedeću fazu. I prava sam sretnica jer su njih dvoje bili zaista divni. Neki parovi surogat majkama ne dopuštaju da farbaju kosu, lakiraju nokte – ali moji su bili i više nego zadovoljni mojim tada već ionako zdravim načinom života i nisu mi ništa zabranjivali. Nije bilo pravila ili regulacija. Jedino sam u svoju prehranu dodala prenatalne vitamine.
Redovito smo se čuli SMS porukama ili putem Facebooka, ja bih im slala fotografije i obavještavala ih kad bi se blizanci pomaknuli, FaceTimeala sam im svaki odlazak liječniku kako bi imali osjećaj da su i oni ondje, a onda sam ja nakon 25 sedmica letjela iz Utah u New York kako bi zapravo i mogli biti na pregledu sa mnom.
Bilo mi je dosta teško objasniti trudnički trbuh svojim sinovima
Najteže mi je bilo objasniti trudnički trbuh svojim klincima i pojasniti im da to u trbuhu nisu njihova braća, već djeca koja će nakon rođenja preseliti u New York. Najveće olakšanje mi je bilo kad sam saznala da nosim dva dječaka. Već sam imala dva sina tako da će mi biti mnogo lakše predati ih njihovim roditeljima nego da je bila riječ o djevojčicama. Oduvijek sam htjela kćer…
Na dan poroda sam se družila s budućim roditeljima sve dok me liječnici nisu odvezli u operacijsku salu na carski rez. Samo je jedna osoba mogla biti u sali sa mnom, pa sam odlučila da to mora biti moj suprug. Iako sam se zbog te odluke osjećala pomalo krivom. No, trebala sam ga, a njih su dvoje čitav porod promatrali kroz staklo i bili su prve osobe koje su dječake primile u naručje. Nakon dva dana odveli su ih kući, a ja sam ostala u bolnici još neko vrijeme kako bih se oporavila.
Pripremala sam se na to da ću se morati oprostiti od njih čitavu trudnoću, tako da nisam bila previše tužna niti sam plakala kad se to zaista i dogodilo. Jedna prijateljica koja je također surogat majka mi je rekla da na to gledam kao na produljeno babysittanje djece i da je neizbježno to da ću ih morati vratiti njihovoj obitelji. Oduvijek sam jasno znala da ovo ne radim zbog sebe, već zbog nekog drugog… No, moja sestra, koja je cijelo vrijeme bila sa mnom i brinula o našim blizancima, bila je vrlo emotivna i sve je to teško podnijela.
Želim dati savjet svim ženama koje razmišljaju o ovome – u svakom trenutku morate biti svjesne mogućih posljedica i procesa koji vas čeka
Mlijeko mi je stiglo nekoliko dana nakon što sam rodila, ali na svu sreću, boljelo me i bilo je neugodno svega nekoliko dana. Roditelji nisu htjeli moje mlijeko pa sam ga ispumpavala, a nakon nekoliko sedmica ponovno sam bila potpuno suha. No, dojenje je bilo ono nešto što mi je zaista nedostajalo.
Bila bih veoma tužna kad bi me jednog dana odlučili u potpunosti isključiti iz vlastitih života – jer sam s agencijom jasno dogovorila da je moj vrlo važan zahtjev taj da ostanem u kontaktu s roditeljima kojima rađam dijete te da mi moraju slati njihove fotografije do njihova 18. rođendana. Ipak, mislim da to neće baš trajati…
Zasad mi redovito šalju fotografije. I divno mi je vidjeti da su njihova dva sina mažena i pažena. Iako sam sigurna da ćemo se s vremenom udaljiti, vjerujem da ću ja uvijek osjećati tu neku emocionalnu povezanost s njima…
I voljela bih dati jedan jedini savjet svim ženama koje razmišljaju o tome da nekome postanu surogat majke – prvo jako, jako dobro razmislite o tome i budite sigurne da prije toga same imate sretnu i kompletnu obitelj. Stvari mogu poći po krivu tijekom trudnoće ili poroda, stoga budite zaista sigurne da više ne želite imati vlastitu djecu. Jer, ne postoji nikakva garancija. Morate biti psihički i fizički spremne na sve što vam ovaj proces može donijeti. No, ja ne žalim ni za jednom jedinom sekundom. I opet bih sve ponovila. Ovo je putovanje s vremena na vrijeme bilo užasno stresno, brinuli smo o tome hoće li sve dobro završiti, ali kad sam na kraju dana vidjela taj par s njihovom djecom, jedino što sam mogla osjetiti je radost”, ispričala je Ashlee za Glamour.
( Hayat )