Britanski ekspert i direktor Instituta za istraživanje kriza u Oxfordu Mark Almond analizirao je posljednja dešavanja u Ukrajini u znaku žestoke protivofanzive na sjeveroistoku zemlje i moguće poteze koje će povući vlasti u Moskvi. Njegovu analizu prenosimo u cijelosti.

 

 

Piše: MARK ALMOND / Daily Mail

 

Tokom posljednjih mjeseci u mračnom i krvavom ratu koji je poveo Vladimir Putin, navikli smo na iscrpljujuću borbu između dvije strane. Ali, kao što je sam Lenjin jednom rekao: “Postoje desetljeća u kojima se ništa ne događa, a postoje sedmice u kojima se događaju desetljeća”.

 

 

Iznenadno napredovanje ukrajinskih snaga na područje pod ruskom okupacijom nije samo briljantan taktički potez, već bi se moglo pokazati odlučujućom prekretnicom u ratu.

 

 

NEZAPAMĆENO OD 1941. GODINE

 

Ukrajinsko zauzimanje dva ključna grada, Izjuma i Kupjanska, znači da je ogromno područje od 20 hiljada kvadratnih kilometara oslobođeno od ruskog osvajača. Ali, ruske snage napreduju i dalje.

 

 

Posljednji put kada su se ruske snage morale povući tako blizu Moskve bilo je 1941. godine kada su bile potisnute njemačkom ofanzivom.

 

 

Također, Rusija je izgubila na stotine oklopnih vozila i ključnih komandnih mjesta. Ovo je vojni potres, a podrhtavanje mora zatresti, barem metaforički, zidove samog Kremlja.

 

 

 

 

Dakle, šta je uzrok ovom sudbinskom zaokretu?

 

Ukrajinska senzacionalna protivofanziva ne bi bila moguća bez oružja iz prijateljskih zemalja. Britanija je izdvojila najveći dio od svih zapadnih zemalja u odnosu na svoj budžet za odbranu. A američki raketni sistem HIMARS razorio je ruske štabove, kao i magacine oružja za koje su Putinovi generali naivno i glupo vjerovali da su sigurni iz linija.

 

 

HRABRI DUH UKRAJINACA

 

Američko i britansko protivradarsko oružje također je spriječilo ruske zračne snage da igraju značajnu ulogu u sukobu. Nedavna, iako zakašnjela, odluka Njemačke da pošalje mobilne protivzračne sisteme imala je još jedan veliki utjecaj.

 

 

Ipak, možda više od svih oružja i municije, čini se da tok rata odlučujuće mijenja borbeni duh hrabrih Ukrajinaca i nizak moral Putinovih vojnika.

 

 

 

 

U svom velikom romanu Rat i Mir, Lav Tolstoj je opisao kako se bitke često dobivaju samo iz razloga što jedna strana želi pobjedu više od druge.

 

 

Ukrajinci su pokazali da su spremni umrijeti da očuvaju svoju zmelju slobodnom. No, malo je ruskih vojnika koji vide slavu u polaganju svojih života za Putinove arogantne ambicije.

 

 

NAJVEĆE STRADANJE RUSKIH VOJNIKA OD 1945. GODINE

 

Tokom “Velikog otadžbinskog rata” što je ruskih izraz za herojski otpor Hitleru tokom Drugog svjetskog rata, milione ruskih vojnika pokosili su njemački mitraljezi, tenkovi i artiljerija u ruskim stepama.

 

 

Nasuprot tome, Putin je uspio mobilizirati samo oko 750 hiljada vojnika. Od toga, zahvaljujući curenju informacija iz ruskog ministarstva finansija, znamo da su “posmrtnine” isplaćene porodicama 48 hiljada vojnika.

 

 

Ovo predstavlja najveći gubitak ruskih života od 1945. godine, a uključuje neke od najbolje obučenih i opremljenih ruskih snaga. Prema nekim brojkama, Rusija je izgubila 14 generala – što je razmjer gubitaka bez presedana u poljednjih 80 godina.

 

 

Korupcija, loše održavana opreme i rašireno pijanstvo među vojnicima ometaju svaku šansu za ozbiljan napredak. Čak i ruski režimski mediji sve više postavljaju pitanja o razumnosti invazije.

 

 

U dubini svog crnog srca, Putin sigurno zna da bi mogao izgubiti ovaj rat – i to prije nego što je zamišljao.

 

 

Da li su to dobre vijesti? Da, ali ne u potpunosti!

 

 

Putin svoju kontitnuiranu poziciju duguje percepciji apsolutne moći i nepobjedivosti. Ukrajina, međutim, pokazuje da je otpor diktatoru moguć. Ruski disidenti i najmoćniji unutrašnji neprijatelji režima pomno će posmatrati situaciju, čekajući svoje vrijeme za napad.

 

 

 

 

Kada je invazija pokrenuta, hiljade ruskih interventnih policajaca prijavili su se za borbu, vjerujući da će Kijev pasti za nekoliko dana i da će “specijalna vojna operacija” postati stvar policije.

 

 

Kako su samo bili u krivu. Ukrajinski otpor likvidirao je mnoge od tih jedinica – što znači da više nisu na raspolaganju za suzbijanje nadolazećih protesta na ruskim ulicama.

 

 

PRIBLIŽAVAMO SE NAJOPASNIJEM TRENUTKU U RATU?

 

Putin se također kladio da će skok cijena energije podijeliti Zapad, nagrizajući jedinstvo NATO-a jer se javno mnijenje u Europi posebno okrenulo protiv pomoći Ukrajini. Ali on prebrzo gubi rat, a rastuće cijene goriva ne potkopavaju zapadnu solidarnost s Ukrajinom na način na koji je on zamislio.

 

 

Osim ako Moskva sada ne vidi dramatičnu promjenu ratne sreće, nije teško zamisliti da Putinovi generali i obavještajci odluče od njega napraviti žrtvenog jarca za rat – i povući preostale rasturene trupe.

 

 

On sam se nikada neće povući – ili biti penzionisan. Svrgnuti Putin bi vjerovatnije pretrpio gadan ‘pad’ ili iznenadnu smrtonosnu ‘bolest’ – poput mnogih njegovih vlastitih kritičara tokom teških godina njegova predsjedavanja.

 

 

I zato se, obrnuto, možda približavamo najopasnijem trenutku u ratu. Poučen ruskom poviješću i sramotnom kraju tolikih njenih lidera, Putin bi mogao biti spreman učiniti sve kako bi spriječio njegovo ubistvo – čak i upotrijebiti nuklearno oružje kako bi spasio vlastitu kožu.

 

 

“Taktičko” nuklearno oružje moglo bi se ispaliti na ukrajinske trupe kako bi se blokiralo napredovanje – s razornim rezultatima. Čak bi i upotreba oružja za masovno uništenje na ‘bojnom polju’ gurnula svijet preko praga koji nije prijeđen od 1945. godine.

 

 

A ako se nuklearni tabu razbije u Ukrajini, šta dalje?

 

 

Da li bi SAD uopće mogle stajati po strani? Ne bi li predsjednik Joe Biden umjesto toga morao zaprijetiti američkom intervencijom kako bi pokušao zaustaviti daljnju upotrebu nuklearnog oružja? Bi li Kina stala uz svog ruskog saveznika?

 

 

Ovo su pitanja s potencijalno jezivim odgovorima.

 

 

Onda je ova protivofenziva iznimno značajna – i moramo navijati što je Ukrajina dobila ključnu vojnu inicijativu. Rizik je, međutim, u tome što izaziva mnogo strašniji odgovor.

 

 

(Priredio: S. BEGOVIĆ)

 

(SB)

PRIBLIŽAVAMO LI SE NAJOPASNIJEM TRENUTKU U RATU: Putin bi mogao biti spreman NA STRAŠAN ODGOVOR!