Iako američki vojnici na terenu možda neće biti potrebni, mjere odvraćanja u obliku američkih projektila srednjeg dometa i naposljetku nuklearnog oružja ostat će ključne.

 

 

 

Suočena sa zahtjevima Sjedinjenih Američkih Država da osigura vojnu snagu za provedbu budućeg mirovnog sporazuma sa Ukrajinom, Evropa se našla u škripcu.

 

 

Stručnjaci kažu za agenciju Reuters kako bi slanje evropskih mirovnih snaga u Ukrajinu moglo rastegnuti i oslabiti vlastitu odbranu Sjevernoatlantske alijanse (NATO), te da bi misiji ipak bila potrebna američka podrša da bi uspjela.

 

 

Iako američki vojnici na terenu možda neće biti potrebni, mjere odvraćanja u obliku američkih projektila srednjeg dometa i naposljetku nuklearnog oružja ostat će ključne.

 

 

“Nisam siguran da će bilo koja sigurnosna garancija biti 100 posto vjerodostojna protiv agresivnog i nacionalističkog (ruskog predsjednika Vladimira) Putina osim ako na neki način ne uključuje Amerikance”, rekao je Mark Lyall Grant, britanski savjetnik za nacionalnu sigurnost tokom dijela Trumpovog prvog mandata.

 

 

Bez američkih trupa na terenu

 

 

Evropski zvaničnici također kažu kako bi sama garancija SAD-a zaštitila evropske mirovne snage i odvratila Rusiju od bilo kakvog budućeg napada na Ukrajinu.

 

 

Prošle je sedmice američki predsjednik Donald Trump šokirao Evropljane organiziranjem bilateralnih mirovnih pregovora s Rusijom, koji su pokrenuti u utorak u Rijadu, dok je ministar odbrane SAD-a Pete Hegseth poručio saveznicima da “svaka sigurnosna garancija mora biti podržana sposobnim evropskim i neevropskim trupama”.

 

 

Jasno je rekao da američke trupe neće biti poslane u Ukrajinu.

 

 

Na vanrednom sastanku u Parizu u ponedjeljak, evropski čelnici ostali su podijeljeni oko ideje raspoređivanja mirovnih snaga u Ukrajinu, plana o kojem su neke evropske države počele raspravljati prošle godine na inicijativu Francuske.

 

 

Takve bi snage povećale rizik od direktnog sukoba s Rusijom i rastegnute evropske vojske, čije su zalihe oružja iscrpljene donacijama Ukrajini i koja je navikla uveliko se oslanjati na američku podršku za velike misije.

 

 

U ponedjeljak je britanski premijer Keir Starmer rekao da je voljan poslati trupe u Ukrajinu, ali bi također trebao postojati američki “backstop”.

 

 

Pitanje slabljenja NATO-a

 

 

Stručnjaci upozoravaju da bi raspoređivanje velikih evropskih snaga u Ukrajini moglo oslabiti odbranu NATO-a protiv šire i rastuće prijetnje Rusije jer bi zaustavljanje sukoba omogućilo njenoj ratnoj ekonomiji da brzo obnovi vojne zalihe.

 

 

Neki također sumnjaju bi li evropske države, koje se bore s jačanjem spremnosti nakon desetljeća relativnog mira od završetka Hladnog rata, mogle brzo prikupiti dovoljno borbeno spremnih trupa, naročito ako bi se od njih tražilo da osiguraju više od 2.000 kilometara kontaktne linije s Rusijom i saveznicom Moskve Bjelorusijom.

 

 

Claudia Major, analitičarka njemačkog think tanka SWP, rekla je da je okupljanje takvih mirovnih snaga za Evropljane jedva izvodljivo samostalno. Procjene potrebne snage kreću se od 40.000 do 150.000, uz ukrajinske snage, rekla je ona u ponedjeljak njemačkoj televiziji ARD.

 

 

Poređenja radi, NATO-ove mirovne snage na Kosovu počele su s 48.000 vojnika 1999. godine, osiguravajući teritoriju od 11.000 kvadratnih kilometara, pokazuje studija čiji je koautorica Major, dok je Ukrajina gotovo 55 puta veća.

 

 

“Evropljani trenutno nemaju tu masu osim ako oslabe vlastitu odbranu ili planiranu odbranu Baltika, na primjer, što je očito kontroverzno”, istakla je njemačka analitičarka. “U isto vrijeme, nedostaju im ključne sposobnosti u područjima izviđanja, protuzračne odbrane ili ciljanja, koje samo SAD ima u dovoljnoj mjeri.”

 

 

Rusija protiv NATO mirotvoraca

 

 

Michael Kofman, viši saradnik u Carnegie Endowmentu, rekao je da bi raspoređivanje tri brigade, jedinica od oko 3.000 do 5.000 vojnika, u bilo kojem trenutku moglo biti dovoljno za osiguranje četiri do pet sektora fronta gdje su bile koncentrirane borbe.

 

 

Uobičajene rotacije za odmor i obuku utrostručile bi broj potreban na možda 50.000 “bez poništavanja svih postojećih zahtjeva regionalnog odbrambenog plana”, objavio je na X.

 

 

“Ali snage trebaju imati bataljone blizu fronta, a ne da se motaju po zapadnoj Ukrajini i izvode obuku”, upozorio je, dodajući da bi takve jedinice morale biti mobilne. “Veće je pitanje što bi ta sila trebala učiniti i kako bi odvraćala?”

 

 

Također je upitao koje bi vojne akcije mogle biti potaknute bilo kakvim ruskim kršenjem primirja: “Ako je to potezna žica (za minu), na što se povezuje?”

 

 

Neki stručnjaci zagovaraju da se ukrajinskim snagama prepusti osiguranje kontaktne linije, a da se sredstva odvraćanja zadrže vani.

 

 

Hegseth nije izričito naveo da mirovne trupe moraju biti stacionirane unutar Ukrajine, ali je jasno dao do znanja da one neće biti obuhvaćene klauzulom o međusobnoj odbrani NATO-a, člankom 5.

 

 

Međutim, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je u utorak novinarima u Rijadu da je prisutnost bilo kakvih trupa iz država članica NATO-a unutar Ukrajine neprihvatljiva za Rusiju, bez obzira na zastavu koju nose.

 

 

No, pružanje mjera odvraćanja izvan Ukrajine moglo bi predstavljati drugačiju dilemu za Evropljane, kojima nedostaje oružje srednjeg dometa koje bi moglo pogoditi ruske mete iz daljine u znak odmazde za kršenje prekida vatre.

 

 

Niti imaju veliki američki nuklearni arsenal koji pruža konačno sredstvo odvraćanja od nuklearno naoružane Rusije.

 

(Al Jazera)

PRED VELIKIM ISPITOM: Teško bi snage Evrope garantirale mir u Ukrajini bez SAD-a