Djeca već od treće godine prepoznaju moć novca. Upijaju radnje roditelja i svjesni su da novac izlazi iz bankomata i ulazi u novčanik roditelja, no ne znaju kako se tamo stvorio ni koliko brzo nestaje. Ako ga i nisu prije percipirali kao nešto važno, na roditeljsko “ne možemo to kupiti jer smo potrošili novac”, shvaćaju da ima važnu ulogu u našim životima.Marina Ralašić, predsjednica Štedopisa, Instituta za financijsko obrazovanje, smatra da se s djecom o novcu treba razgovarati već od najranije dobi.
Usaditi navike
S djecom odlazimo u obiteljski šoping, u kazalište, na ljetovanja… a za sve to treba novac. Djeca o novcu znaju mnogo više nego što mislimo, iako ne razumiju kako to funkcionira u stvarnim životnim okolnostima. Ako s djecom razgovaramo o novcu već od rane dobi, na njima primjeren način, naučit ćemo ih da razumiju kontekst unutar kojega se odvijaju novčane transakcije. Tako će usvojiti i odgovorno ponašanje i navike koje će im pomoći u donošenju financijskih odluka u budućnosti – napominje M. Ralašić. Djeca su jako uporna kad nešto žele, pa Marina Ralašić savjetuje da umjesto odgovora: “Nemam novca”, kažemo: “Trebate čuvati novac za stvari koje su nam doista potrebne”.
Razumna zabrana
Uz smireno ‘ne’ objasnite im zašto ne mogu dobiti čokoladicu svaki put kad ste u dućanu ili najnoviji model mobitela koji se reklamira na televiziji. Time ćete ih naučiti da razlikuju želje i potrebe, ali i pojmove kao što su nedostatak novca, štednja i racionalno raspolaganje kućnim budžetom – navodi M. Ralašić kao prvu i najvažniju lekciju osobnih financija.
Stručnjakinja objašnjava da bez obzira na materijalno stanje pojedine obitelji, roditelji ne bi trebali udovoljiti svim dječjim zahtjevima, kako ne bi postali robovi potrošačkog društva. Jer kad dijete krene u školu, lakše će se nositi s pritiskom vršnjaka i marketinga. Neki roditelji izbjegavaju s djecom razgovarati o novcu jer misle da će ih time opteretiti, piše Jutarnji
Kako dati novac
Ako ste, primjerice, primijetili da vaše dijete nepažljivo rukuje novim i skupim računalom, umjesto da ljutito kažete: ‘Pazi s tim računalom, cijelu plaću smo dali za njega!’ mogli biste reći: ‘Trebaš čuvati stvari koje su ti potrebne, jer ako razbiješ računalo, teže ćeš istraživati na internetu i pisati zadaću. A znaš koliko ti je važan dobar uspjeh za upis u srednju školu!’ Time ga podsjećate da je računalo njegova potreba, a ne puka želja – savjetuje Marina Ralašić. Kad je riječ o džeparcu, njegova je svrha da se djeca nauče samostalno raspolagati novcem.
Za djecu mlađu od 10 godina primjeren je tjedni džeparac, a za starije mjesečni. Novac se nikad ne smije davati kao nagrada, jer to je potkupljivanje, a ne nagrada. Davanje novca za dobre ocjene i učenje djeci stvara pogrešnu percepciju smisla i svrhe učenja. Djecu, također, treba naučiti štednji jer se to uči od malena. Za početak, tu su kasice prasice. No, umjesto njih, mogu se napraviti tri staklenke s naljepnicama ‘darivanje’, ‘štednja’ i, primjerice, ‘nova igračka’ te u njih raspoređivati novac prema dogovorenom planu.
Najveći dio džeparca (75%) može potrošiti za novu igračku, knjigu, odlazak u kino ili sl. To je također jako važna lekcija: naučite ih kako se štedi i kako se novac raspoređuje – zaključuje Marina Ralašić.
(Hayat/Foto: Ilustracija)