Severinin menadžer Tomislav Petrović poslao je danas redakciji 24 sata otvoreno pismo u kojem je optužio Milana Popovića da Severini želi u potpunosti oduzeti pravo da viđa malog Aleksandra.Drugi krivac po njemu je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kojem je Severina prijavila da je Centar za socijalnu skrb Maksimir u sukobu interesa, jer je Popovićeva odvjetnica njihova djelatnica, prenosiVečernji.
Pismo donosimo u cijelosti:
“Prije svega, želim reći da se ovdje pod krinkom ravnopravnog roditeljstva radi o pokušaju oduzimanja djeteta majci, i to bi trebalo svima biti jasno. Dokaz tomu je i tužba Milana Popovića koju je podigao u Srbiji i u kojoj traži da se Severini oduzme skrbništvo. Za one koji nisu upućeni, to znači da joj se u potpunosti oduzme pravo da uopće viđa dijete.
Nasreću, on je taj spor pravomoćno izgubio. Međutim, nedavno je tražio reviziju tog spora što dokazuje da ne odustaje od te namjere. Vjetar u leđa mu je sigurno dala ova privremena mjera kojom se djetetu zabranjuje da viđa majku više od 200 dana godišnje pa pretpostavljam da je zaključio da se sve može kad se ima malo više para i vremena te ako si uporan. Dakle, otac djeteta koji se zalaže za ravnopravno roditeljstvo djetetu zapravo želi oduzeti majku.
Ravnopravno roditeljstvo se u njegovu slučaju svodi na manipulaciju javnosti kako bi pridobio simpatije određenog dijela javnosti za svoje prikrivene namjere. Severina je svjesna da djetetu treba otac i zato ga je zvala da dolazi viđati dijete u duljem periodu njegova života, kad to otac nije htio. Stoga, izjave koje se plasiraju u javnost da mu ona brani da viđa sina imaju za svrhu diskreditiranje nje kao majke, a to traje otkad ga je Severina ostavila. Isto tako, izjave koje otac i njegova odvjetnica daju u javnost, da Severina u tih 200 dana može vidjeti svoje dijete i čuti se s njim telefonski kad to odgovara djetetu i njoj, nisu istinite.
Naime, privremena mjera ne sadržava mogućnost dogovora roditelja. Sve što je izvan odluke sutkinje Verice Nikić znači kršenje sudske odluke, a time i mogućnost kaznenog progona protiv roditelja. Mjera je u najmanju ruku kriminalna i neprovediva u stvarnom, realnom životu. Po dosuđenoj mjeri, ako se dijete, ne dao bog, razboli i završi u bolnici, roditelji ga ne smiju posjetiti ako taj termin nije onaj u kojemu je određeno da viđaju dijete.
Floskula koju plasira Popovićeva odvjetnica da je sud dao takvu mjeru kako bi se roditelje prisililo da se dogovore je u najmanju ruku maloumna. Pa da se mogu dogovoriti, ne bi se sudili. Zato sudovi i postoje, ali se od njih i od institucija sistema traži da rade po zakonu, a to ovdje nije slučaj. Za nastalu situaciju su, smatram, prije svega krive institucije sistema koje su omogućile da se takva odluka donese.
Moram spomenuti i kriminalnu preporuku Centra za socijalnu skrb Maksimir, čije su djelatnice, Jasna Jurčević, Ana Pavlović i Ivanka Popić, predložile da se dijete, koje pet godina sretno živi kod majke, odvoji od majke punih 200 dana u godini i da mu se ograniči kontakt s njom. Opravdanu sumnju u osvetu daje i mišljenje istog centra dano dva mjeseca ranije prema kojemu će otac dijete viđati svaki drugi vikend i dva dana u tjednu kad nema vikend. Što se dogodilo u ta dva mjeseca nakon što je dijete s majkom sretno živjelo punih pet godina?”
(Hayat/Foto: Arhiv)