Umjesto da bude oprezan dok se američko društvo nalazi u stanju duboke polarizacije, Vučić se opet “istrčao”, jer je, kako je sam za sebe rekao, “pametan”
Potrebna je visoka doza opreza prema izjašnjavanju i vezivanju za određenu politiku kada su u pitanju izbori u ključnim makrosilama. To je nešto što je posebno potrebno kada se vidi da američki izbori, zbog anahronosti izbornog sistema i sve veće polarizacije, dovode do konflikata u kojima je i sam taj izbor neizvestan, kaže za Direktno.rs, politički analitičar Zoran Stojiljković.
Svjetski mediji su u junu ove godine izvjestili da je Aleksandar Vučić jedan od rijetkih evropskih lidera koji je uputio otvorenu podršku Donaldu Trampu, dok se suočavao sa masovnim protestima i neredima izazvanih smrću Afroamerikanca George Floyd. I dok je cijeli svijet osuđivao brutalnu upotrebu sile protiv demonstranata, koji su izražavali protest protiv rasizma, Vučić je podržao Donalda Trumpa. Išao je toliko daleko da je čak i odluku fudbalskog kluba “Los Angeles Galaxi”, da otpusti srpskog fudbalera Aleksandra Kataija, zbog rasističkih izjava njegove žene o demonstrantima, nazvao hajkom i harangom protiv Trampa, piše Direktno.rs.
Umjesto da bude oprezan dok se američko društvo nalazi u stanju duboke polarizacije, Vučić je opet “istrčao”, jer je, kako je sam za sebe rekao, “pametan”.
– Visokopolarizovana situacija je nešto što je pratilo čitav Trampov mandat, a verujem da će to biti i nadalje, a to bi trebalo da znači visoku dozu opreza i nekomentarisanja situacije u tom pogledu – konstatuje Stojiljković.
Vučić je kao i 2016. godine, kada je pružio otvorenu podršku Hilari Clinton, opet zaigrao na jednu kartu i time 7 miliona ljudi u Srbiji postavio kao taoce svoje politike i samovolje. Bez ikakvog spoljnopolitičkog plana, ozbiljnog diplomatskog tima koji bi se pozabavio višedecenijskim problemom Kosova, Vučić se u septembru uputio put Vašingtona kako bi bez ičije saglasnosti doprineo kampanji Donalda Trumpa. Da Vučić nije imao namjeru da ozbiljno pristupi riješenju kosovskog pitanja, ne samo da svjedoči i sastav delegacije (Marko Đurić, Marko Čadež, Siniša Mali), već i sadržina samog sporazuma, koja je odgovarala spoljnopolitičkim ciljevima administracije Donalda Trumpa (proglašenje Hezbolaha terorističkom organizacijom, otvaranje ambasade u Jerusalimu, diverzifikacija energetskog snabdijevanja, otklon od kineskih telekomunikacionih kompanija…).
– Očito da je poseta Vašingtonu i razgovori sa predstavnicima kosovskih Albanaca, pre bio neka vrsta poteza za internu upotrebu kampanje Trampa i njegovih saradnika, nego što je imala neki praktični smisao – kaže Stojiljković.
U međuvremenu su najbliži Vučićevi saradnici pozivali Srbe u SAD da glasaju za Trampa, organizovani su razni mitinzi podrške Trampu, dok je uporedo tekla kampanja protiv Bidena, koji je označavan kao jedan od najvećih srpskih neprijatelja. Međutim, naš sagovornik smatra da gafovi Aleksandra Vučića, ne bi trebalo da imaju direktne veze sa potezima Joe Biden, ukoliko zaista i bude izabran za predsjednika.
– Nikad to tako ne ide daleko. Očito da su u pravu oni analitičari koji govore da te vrste direktne veze nema. Nešto što stavlja ili ne stavlja Srbiju na listu važnih pitanja je kontekst. Ono što se da očekivati to je jačanje nekakve saradnje ukoliko Bajden pobedi. To će ojačati američko-evropsko partnerstvo u rešavanju ovih pitanja i može značiti dodatnu vrstu pritiska da se dođe do nekog sporazuma o sveopštoj normalizaciji odnosa Srbije i Kosova – smatra Zoran Stojiljković.
Ostaje da se vidi kakav će odnos prema vlastima u Srbiji zauzeti nova administracija u Vašingtonu, ali ono što je sigurno je da neće biti zaboravljene izjave i potezi Vučićevog režima, zbog čega ćemo svi trpjeti, ali suštinskih izmjena politike prema Srbiji kao državi neće biti.
(SB)