…za razliku od Stanivukovića, Tomašević nije uopšte nacionalista i time je potpuno otišao izvan stare hrvatske politike i po formi i po nacionalističkom sadržaju.
Obojica su glasni, na protestima su u prvim redovima, neumorno su obilazili sve dijelove grada, oko sebe su okupili mlade ljude i aktiviste, sa građanima održavaju prisan kontakt, a kada su ušli u parlament sjednice više nisu trajale nekoliko sati, već nekoliko dana.
Ako niste do sada pogodili, riječ je o gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću i vjerovatno budućem gradonačelniku Zagreba, Tomislavu Tomaševiću, koji je pobjednik prvog kruga trke za šefa hrvatske prestonice sa osvojenih 45,08 odsto glasova.
Tomašević je u Zagrebu napravio iznenađenje, isto kao i Stanivuković u Banjaluci, jer su uspjeli da sruše vlast koja je prethodno 20 godina vedrila i oblačila u ova dva najveća grada Hrvatske i Srpske.
Šta je zajedničko ovoj dvojici mladih političara?
I Tomašević, kao i Stanivuković su sušta suprotnost svojih prethodnika, a kampanju vode svaki dan i to već godinama, za razliku od svojih političkih protivnika koji kampanju vode tek pred izbore.
Obojica su svoju političku karijeru počela kao odbornici u Gradskoj skupštini Zagreba, odnosno Banjaluke gdje su bili rekorderi po broju javljanja i žestokih okršaja sa političkim protivnicima u sali i van nje.
Nakon gradskog, obojica su postali narodni poslanici u republičkim parlamentima odakle ih građani pamte kao žestoke kritičare režima i najglasnije parlamentarce.
U političkoj kampanji su se bazirali na svakodnevne životne probleme građana, kao što su jeftinije komunalne usluge, a u fokusu su im bile i bolnice, škole, vrtići, prevoz, a naročito mladi koji su im i bili ciljna grupa.
Obojica su izbjegavali da dijele građane na ove ili one, a teme koje se tiču nacionalizma su zaobilazili.
Njihovi politički protivnici ih nisu smatrali ozbiljnom prijetnjom, a u kampanjama i van nje su ih nazivali izdajnicima, stranim plaćenicima, soroševcima. Tomaševića su često nazivali i jugonostalgičarem, a ljude okupljene oko njega komunistima i udbašima.
Pobjeda Tomaševića ostavila je bez riječi nacionaliste i simpatizere tradicionalnih stranaka u Hrvatskoj, posebno HDZ i SDP, pa su se na društvenim mrežama pojavili brojni uvrjedljivi komentari na njegov račun.
– I eto šta doživljavamo! Rađa se novi Zagreb pun pederluka, jugoslavenstva, genderizma, ateizma i kretenizma! Živjeli, jugoslavenski, soroševski, gejevski, istambulski, bezverski, kretenski Zagrepčani – jedan je od negativnih komentara.
Slični komentari pojavili su se i na račun Banjalučana nakon pobjede Stanivukovića. Ostaće upamćen i govor lidera najveće stranke u Srpskoj – SNSD, Milorada Dodika koji je zaprijetio osvetom Banjalučanima, a Stanivukovićevi politički protivnici nisu propustili da kažu kako su građani “zavedeni” jer su birali rijaliti politiku i “miljenika Sarajeva i stranih ambasada”.
Analitičari ističu da uprkos etiketama izdajnika i stranih plaćenika, Banjalučani i Zagrepčani svojim izborom pokazaju da ih te priče očito najmanje zanimaju.
Politički analitičar iz Zagreba Žarko Puhovski za Srpskainfo ističe da je sličnost između pobjede Tomaševića i Stanivukovića vidljiva golim okom.
On kaže da to samo pokazuje da su se pojavili novi, svježi ljudi, s novim političkim metodama.
Puhovski ističe da, za razliku od Stanivukovića, Tomašević nije uopšte nacionalista i time je potpuno otišao izvan stare hrvatske politike i po formi i po nacionalističkom sadržaju.
– Građani su pokazali da su nezadovoljni politikama postojećih stranaka. To je dovelo do toga da tradicionalne stranke, u ovom slučaju HDZ i SDP, loše prođu. Zagrepčani su kaznili stranke koje godinama dobijaju izbore – zaključuje Puhovski.