U državi u kojoj brojne firme nisu izmirivale obaveze za zaposlene, ovaj propis pogođenim stvara pravu životnu dramu.
Da bi ostvarili pravo na penziju, građani Bosne i Hercegovine koji su stekli potrebne uvjete moraju imati izmirene i sve uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje. U državi u kojoj veliki broj firmi, pa i nekadašnjih giganata, nije izmirivao obaveze za svoje zaposlene taj propis pogođenim ljudima stvara pravu životnu dramu, na čiji ishod sami ne mogu utjecati. Uz to, činjenica da zdravstvene usluge na teret zavoda nisu ni mogli koristiti ništa ne znači.
Neuplaćeni doprinos za zdravstveno osiguranje već godinu dana sprečava penzioniranje 50-ak radnika drvne industrije Konjuh iz Živinica. Nedavno su zbog toga štrajkali i glađu, prisjećajući se koliko im je taj isti doprinos zagorčavao život i ranije.
“Imala sam kolegicu… Umrla je. I to je direktna posljedica… Umrla je zato što nije mogla da se liječi. Imala je visok pritisak, nije mogla otići doktoru. Desilo se što se desilo. Mlada…”, govori Olga Hergić, bivša knjigovotkinja Konjuha.
Zakonski uslov
Iako zdravstveno osiguranje nisu mogli koristiti, sada im naknadno mora biti uplaćeno. Bez toga nema penzije. U Zavodu za penziono/mirovinsko osiguranje entiteta Federacija Bosne i Hercegovine objašnjavaju kako je uplata svih doprinosa kroz radni vijek zakonski uvjet za stjecanje penzijskih prava.
“Nije ostavljena mogućnost da se razdvaja uplata doprinosa za mirovinsko, zdravstveno i zapošljavanje. Nego se svi doprinosi moraju uplatiti kako bi se mogla ostvariti određena prava. Tako i u ovom slučaju – ako nisu izmireni doprinosi do kraja, ne možete ostvariti prava iz oblasti mirovinskog osiguranja”, ističe glasnogovornik Zavoda PIO/MIO Tomislav Kvesić.
Drugi, pak, zakoni govore da se ne može naplatiti usluga koja nije pružena. U Uredu ombdusmena za zaštitu prava potrošača kažu kako je jasno da se obaveze moraju izmirivati, ali kako, onda, mora postojati i pravo na uslugu.
“Ukoliko se inzistira na naknadnoj naplati onoga što je bila obveza, onda bi bilo logično da i pružatelj usluge osigura kvalitet i kontinuitet usluge. Dakle, načelno možemo reći da bi bilo korektno ako se očekuje uplata, moram tako reći, od obveznika da se osigura i usluga njihovim uposlenicima”, objašnjava ombdusmen za prava potrošača Dragan Doko.
Reforma sistema zdravstvene zaštite i usklađivanje zakona, bilo bi rješenje. Međutim, i postojeći sistem trebao bi osigurati veća prava krajnjim korisnicima, iz Mostara javlja novinar Al Jazeere Ivan Pavković.
„Nije problem u zakonodavstvu, već u njegovoj primjeni, govore u organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Ljudima koji trpe zbog neuplate doprinosa, prava se, kažu, krše trostruko“, dodao je.
Uskraćivanje zaštite
Već površni uvid, objašnjava Marin Bago iz organizacije Futura (pravapacijenata.ba), dovodi do takvog zaključka.
„Prvo, ako poslodavac nije uplatio doprinose, uskraćuje se zdravstvena zaštita djelatniku. To je suprotno zakonu. Drugo, taj se čovjek tretira kao dužnik, a on nije dužnik nego je pravni subjekt gdje je zaposlen. I treća stvar, naplaćuju mu se retroaktivno zdravstvene usluge koje nije mogao koristiti i to je jedan veliki apsurd“, ističe.
Bilo je čak i slučajeva gdje se zdravstvena zaštita nije mogla pružiti korisniku čak i ako se doprinosi u tom trenutku uplaćuju, ali postoje ranija dugovanja. Jedan je takav slučaj dospio do Ustavnog suda bh. entiteta Federacije BiH te je proglašen neustavnim.
No, i dalje, iako su pitanjem doprinosa vezani poduzeća i državne službe, u slučaju problema sankcionira se krajnji korisnik. Najprije uskraćenim pravom na liječenje a, onda zbog toga, u primjeru Konjuha, uskraćenim i pravom na penzioniranje.