Nikad niko nije odgovarao za nemar koji će nekoga odvesti u smrt! Sada se sve svaljuje na servisera, govore žene oboljele od raka, nazivajući stanje na Onkologiji – zločinom.Lidija Pisker je magistrirala ljudska prava na zajedničkom programu univerziteta u Sarajevu i u Bolonji. Piše, neovisna je istraživačica u Evropskoj fondaciji za trening i ni slutila nije da će ovih dana upravo ona pokrenuti najvažniju bitku za ljudsko pravo, pravo na život sopstvene majke, piše Edina Kamenica za portal Oslobođenje.
Mama i njena cimerka
Svi koji i niste znali, od juče vjerovatno znate – moja mama je jedna od pacijentica na Onkološkom odjeljenju KCUS-a. Jedna od onih kojima je rečeno da će, zbog pokvarenih aparata za zračenje, dobiti otpusnice i morati se same snalaziti kako doći do Tuzle ili Mostara (koji jedini imaju aparate za vanjsko zračenje). Jedna od onih koje su, boreći se za svoje živote, odbile prihvatiti otpusna pisma -, napisala je juče Lidija na FB-u.
Nama objašnjava da je ona, saznavši da je i njenoj majci i drugim pacijenticama na Onkološkom odjeljenju Kliničkog centra rečeno da će dobiti otpusnice, odlučila pozvati novinare.
Moja mama je na Koševu više od mjesec. Za to vrijeme se jedan od dva aparata za vanjsko zračenje pokvario. Imala je sreću da je aparat na kojem je bila ‘programirana’ bio u funkciji do prošle sedmice, pa je stigla obaviti više od pola terapije. Ali, iako su došle isti dan i imale istu propisanu terapiju, mamina cimerka je primila samo osam terapija, jer je njen aparat pokvaren već dvije sedmice -, ističe Lidija, a njena majka Zdena Šarić-Pisker nam kaže da se juče na Klinici pacijentkinjama niko nije ni zvanično ni nezvanično obratio.
Zdena Šarić-Pisker u carstvu u kojem je umjesto kista glavna pegla
Ja sam snažnog duha, ali ovo me je sasjeklo. Rasula sam se. Kako doći do Tuzle ili Mostara, kao da tamo nema listi čekanja -, govori Zdena, koja se inače bavi posebnom tehnikom slikanja, peglom.
Male kurseve iz tog slikarstva je i za pacijentice i za osoblje držala ovih dana na Onkološkoj klinici. Vedrila je lica.
Kredit i refundacija
Nije mi danas ni do toga -, kaže Šarić-Pisker, a Zeničanka Remzija Mehanović, iza koje je uspješno prebrođena bitka protiv karcinoma, bila je vrlo pogođena prizorom pacijentica koje protestuju, među kojima je bila i Zdena, njena prijateljica.
Znajući šta je sve prošla i kroz šta ja i danas prolazim, stvarno sam se loše osjećala. Meni su rekli, pronađi pare za lijek, refundirat ćemo. Podigli smo kredit, ali nikako da dođem na listu za refundaciju -, govori Remzija.
Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja Renesansa koje okuplja žene izliječene od raka dojke, situaciju s pokvarenim aparatima naziva zločinom.
Svih 18 godina otkako sam u toj priči, niko ne odgovara što nema lijekova, što aparati ne rade ili ih nema ili nisu baždareni, dok istovremeno milijarda i 700 miliona KM godišnje prolazi bh. zdravstvenim tokovima -, kaže Spomenka.
(Hayat/Foto: Oslobođenje)