OVO JE NJEGOVA PRIČA: Hrvat koji je poklonio MILIONE EURA prijateljima i otišao da živi u ŠUMI – VIDEO - Sarajevograd.CLICK

Hrvat Nikola Borić (39), jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera otišao je u šumu iznad slavonskog sela Kokočak i počeo je graditi svoj dom. On, živi kao pustinjak, ne želi internet, struju, vodu.

Selo Kokočak u Parku prirode Papuk, gotovo i nema na karti. U Kokočak je do do skora živjelo tek petero ljudi. I onda, na čuđenje svih, u šumu iznad sela došao je i počeo graditi svoj dom

Dodatno čuđenje izazvao je najavom da ne namjerava uvodi ni struju, te da mu ne trebaju ni voda ni internet ni televizija ni radio niti drugi ljudi. Ipak, najviše je sve iznenadio kad je rekao da je sve materijalno što je do tada imao u životu podijelio prijateljima. Sebi je ostavio tek toliko da kupi zemljište na kojem će izgraditi brvnaru od prirodnih materijala i “uživati u svom duševnom miru”.

– Moja filozofija se svodi na život u skladu s prirodom, bez ikakvog otpada, ne proizvoditi nikakvo smeće, pomoći lokalnoj zajednici i sebi naći mir. To sam sve pronašao u ovom selu i moj dolazak ovdje, koliko god to vama zvučalo i izgledalo radikalno, nije bila odluka koju sam donio preko noći. Novac me nikada nije previše zanimao, iako se lijepio za mene, iu njemu nije nikakav problem. Jednostavno, htio bih se sad malo više posvetiti prirodi i promijeniti kompletan način života. Želim biti čoban – priča Nikola, koji je osvojio niz zlatnih medalja na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama.

Prije tri godine, kad je u potrazi za duševnim mirom nabasao na neki oglas i tragom njega došao u Kokočak, Nikola je već na prvi pogled znao da će to mjesto biti njegov raj. Kaže, obišao je cijeli svijet, svuda je sa svojim vrhunskim atletičarima dočekivan kao kralj i imao najbolji je mogući smještaj, ali – nigdje nije doživio da može piti vodu iz potoka, na primjer.

Pregledavajući parcelu koja se nudila za prodaju, između stabala je raširio mrežu za spavanje i na njoj spavao danima. Znao je da će se tamo vratiti. Po povratku u Tursku, u kojoj je tada bio glavni trener atletičarske reprezentacije te zemlje, svom poslovnom partneru je poklonio tvrtku vrijednu milijun eura i rekao da ga to više ne zanima.

– Meni materijalne stvari ništa ne predstavljaju u životu. Za mene je život u Kokočak postao dosad moj najveći životni izazov. Nemam nikakvih planova, sve mi je svejedno, sad mi može pasti na pamet da upalim automobil i odem na Sjeverni pol. Znam da za sutra jedino moram pripremim drva, jer sam ostao bez njih, i to je sve – tvrdi Nikola, kroz smijeh.

U poslu u kojem se bavio Nikola Borić je dostigao vrh. Kaže, u atletici se “popeo na Mont Everest, iznad toga nema ništa, a svi ponovni usponi nisu mu bili više zanimljivi”.

– Volim, obožavam svoj trenerski posao, ali, jednostavno, izgubio sam motivaciju da radim i sve te uspjehe ponavljam – priča Nikola.
Od “tekovina civilizacije” Nikola je u Kokočak ponio samo Ladu Nivu, bez koje je nemoguće doći do njegove brvnare, poluraspadajući mobitel, kojeg uskoro planira “baci u potok” i motornu pilu, kojom je raskrčio šumu. Dok nije izgradio kolibu, spavao je na balama sijena pored velikog bureta koje je pretvorio u peć.

– Kad je pao snijeg, sedam dana se nisam spuštao u naselje. Prijatelji su pokušavali me dobiju na mobitel, ali baterije su mi otišle. Kad su konačno u panici došli do mene, našli su me kako sjedim u kratkim rukavima pored tople bačve u brvnari. Samo sam se nasmijao i začudio se zašto su se uplašili – priča Nikola.

U divljinu nije ponio nikakvu knjigu i kaže da “uživa što mu je glava prazna”.

– Ništa mi ne nedostaje io ničemu ne razmišljam – kaže Nikola.

Društvo mu pravi tek udomljena maca koju zove jednostavno – Maca.

– Sve ovdje je moje, zemlja, drvo, hrastove grede sam dobio s jedne kuće stare 120 godina, cigle od susjeda, televizor nemam, radio nemam, internet nemam, mobitel punim kod susjeda i prvi put sam istinski sretan – rekao je Nikola.