OVAKO SE VOLI BOSNA I HERCEGOVINA: Od ovog će vam videa zastati dah…

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!
O ti moj kameni i bijedni krsu s kozama, panjima a mrsavim konjima,
cija su leda oglodali samari,cije su noge iskrivili sjenari
kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teret tezak, sitnom blagu hranu.
O ti moj gladni susicavi raju koliba, bunjista, horoza i jare,

tebe ubijaju. Hoce da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!
I nije suma, tvoj sjajni ogrtac,bilo prvo Bozansko ruho sto vidjeh,
i nisu tvoji crni dijamanti iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke
bili prvi nakit sto me zimi kiti -volim te i placem, i placem,
ali ne nad grobom jer ti mrtva nisi,nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,
I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.
Bosno moja, moje tugovanje,
Bosno moja – tuzno robovanje!
Bosno moja – ti ropkinja nisi,dok planinom tvojom gorstak hodi,
dok u tebi zivi pjesma o slobodi,dok klokoce mandra u kotlu ijednom,
dok rijeke teku i potoci tvoji,koji u zuboru, u svom vjecnom pjevu
u doline nose pjesmu, koja bodri i – premda zalosno – ipak pjeva, pjeva,
pjeva nasu pjesmu,pjeva pjesmu Bosne,
pjeva sevdalinku.Bosno moja, moje tugovanje,…

(Enver Čolaković)

Ti imaš svoju Bosnu, a ja imam svoju. Tvoja Bosna je zemlja politike i njenih kantona, kojih nema, a moja Bosna je prirodna Bosna u svoj svojoj ljepoti.

Ti sanjaš svoju Bosnu s podjelama i sukobima, ja ne prestah sanjati svoju Bosnu satkanu od snova i nada. Tvoja Bosna je zapetljani politički čvor koji englez treba riješiti. Moja Bosna je spoj humaka, planina, čarobnih dolina, usijanog kamena i žubora potoka, u kojoj i englez i svi drugi mogu uživati kada dođu u moju Bosnu.

Tvoja Bosna je vječiti sukob, a moja Bosna je krilata molitva što zorom lebdi s minareta i razliježe se spokojnim dolinama u kojima se stapa sa zvonjavom crkvenih zvona i žubora potoka.

Ti se ne prestaješ pitati, tko si ti, i što si ti, o zemljo Bosno. A ja znam, ti si ja, o zemljo Bosno. Ti si moj vid i moje srce. Ti si moj razum, moja mašta, i moji snovi. Ti si moja glad, i žeđ. Ti si moj bol, i moja radost. Ti si moj san, i moja java. Ti si, o zemljo Bosno, ljepota u mojim očima, čežnja u mom srcu, vječnost u mom duhu. Ti si, ja, o zemljo Bosno. I da nije tebe, ni mene nebi bilo. A da nije sinova tvojih, ni tebe nebi bilo.

(Enver Čolakovic)