Neposredno nakon što se uvjerio da je lider svih Hrvata i njegova trajna inspiracija i zvijezda vodilja kroz mračni lokalni politički pejzaž hrabro i nepokolebljivo otpilio američkog veleposlanika, novinar Jozo Pavković, šef (bosansko)hercegovačkog izdanja „Večernjeg lista“, okuražio se do neprepoznatljivosti…
Neposredno nakon što je dobio čvrsta jamstva da je bivši američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Michael Murphy sjeo u zrakoplov i potom napustio ovdašnji zračni prostor, Dragan Čović je sazvao sarajevske novinare na tradicionalnu kavu. (U informaciju o Murphijevom odlasku nije imao razloga sumnjati, ta nije bez veze doživotno instalirao rođenog zeta Dragana Primorca na čelo zrakoplovno-prometne državne kompanije BHANSA). Odlučio je lider HDZ napokon sasuti u brk trajno odsutnom američkom veleposlaniku sva njegova nepočinstva i promašaje počinjene tijekom trogodišnje vladavine, osobito crimen nad crimenima: insistiranje na uvođenju u vlast sarajevske političke Trojke.
„DAJTE SANKCIJE, HOĆU LOM“
„Pogriješili smo pod pritiskom prijatelja iz međunarodnih insitucija. To smo jednom uradili i nikad više“, kazao je sa vidnim olakšanjem novinarskoj čeljadi Čović. Pa se osvrnuo na ulogu „prijatelja svih prijatelja“, ambasadora SAD. „Upoznao sam ga prije 15-ak godina i tad smo imali korektan odnos. Tada je njegova uloga bila drugačija. Došao je u BiH i preuzeo jednu drugu ulogu. Shvatio sam da ide potpuno krivim putem, mogao sam zbog toga nastradati. Rekao sam (mu), dajte sankcije ako sam ih zaslužio“.
Netom odletjeli američki ambasador, priznao je Čović prošlog petka, „nas je ‘jako motivirao’ da pravimo vlast sa Trojkom, kao što je motivirao Bošnjake da glasaju za Južnu interkonekciju“. Dodao je da on na to „više nikada neće pristati“.
Neposredno nakon što se uvjerio da je lider svih Hrvata i njegova trajna inspiracija i zvijezda vodilja kroz mračni lokalni politički pejzaž hrabro i nepokolebljivo otpilio američkog veleposlanika, novinar Jozo Pavković, šef (bosansko)hercegovačkog izdanja „Večernjeg lista“, okuražio se do neprepoznatljivosti. I on je iz kožne futrole isukao ubojiti laptop-šestoper i isjekao mrkog dušmanina Michaela Murphyja, kao u epskim narodnim umotvorinama, „na tri polovine“.
„PEČATIRANJE“ MURPHYJA
Pozivajući se na Čovićevu goru polovinu, Milorada Dodika koji je prethodno optužio Američku ambasadu i njenog šefa Murphyja da su usmjeravali skoro pola milijarde američkih dolara prema nevladinom sektoru uglavnom pod kontrolom političkog Sarajeva, Pavković je sasvim suglasan da „bi bilo naivno vjerovati da se to događalo bez znanja i odobrenja Veleposlanstva u Sarajevu.“ Projekti koji su podržavani od USAID-a (uz blagoslove Ambasade SAD), tvrdi on, „nerijetko su ciljali neposlušne političare i politike, uglavnom među Hrvatima i Srbima“. Pavković time objašnjava što „srpska i hrvatska javnost u BiH blagonaklono gleda na Trumpovu odluku da preispita USAID-ov rad“. Ako vam se učinila stanovita (inače, latentna i nepopravljiva) nepismenost autora i nemar lektora jer pravopis preporuča da se napiše kako dvije javnosti „gledaju“, potpuno ste u krivu: hrvatska i srpska javnost za Pavkovića (i njegovo političko Božanstvo lidera HDZ-a) jeste jedna-ista javnost, pa stoga u tekstu stoji jednina: javnost „gleda“.
Bivši ambasador Michael Murphy je za kolumnistu „Večernjeg lista“ „u protekle tri godine bio gospodar poltičkih procesa u BiH“. Dapače, „mnogi tvrde da u tom razdoblju nijedna značajna politička odluka nije donesena bez izravnih naredbi ili barem odobrenja veleposlanika Murphyja“.
Ne bi Pavković baš do kraja iscipelario Murphyja, jer veli da „svako uplitanje nije loše“, kao i da on ne misli „da je američki diplomat imao loše namjere“, međutim, autor opetuje da je „Murphy realno bio više od veleposlanika u Sarajevu“, pa je sukladno njegovoj (sve)moći „njegovim fizičkim i političkim odlaskom iz BiH nastupio svojevrsni vakuum, koji, čini se, najviše pogađa bošnjačku politiku“.
„Hvala Vam, gospodine Pavkoviću na lijepim riječima, hvala Večernjem listu“, izjavio je Michael Murphy. Kada? Prije nepunih godinu i pol, u maju 2023. Gdje? U Mostaru. Kojim povodom? Na dodjeljivanju nagrade „Večernjakov pečat“ za Osobu godine. Za šta je „Večernjak“ dodijelio nagradu američkom veleposlaniku? Zato što je zajedno za ostalom dvojicom laureata, visokim predstavnikom Christianom Schmidtom i šefom Evropske unije u BiH Johannom Sattlerom „sa BiH nastojao skinuti luđačku košulju i obući je u evropsko odijelo“. I dalje, zato što se „kao međunarodni diplomata prometnuo u lobistu za BiH“. Ko je svim navedenim kićenim komplimentima i laudama počastio ambasadora Michaela Murphyja? Direktor „Večernjakovog pečata“, čovjek i kolumnista Jozo Pavković.
QUO VADIS, USAIDA?
Podsjeća li vas ova otužna političko-medijska groteska na nešto slično, već viđeno?
„Veoma rano sam upozoravao na nastojanja Michaela Murphyja da putem kriminalne organizacije koja se zove USAID, da se radi o jednoj kriminalnoj hobotnici koja je usmjerena ka tome da dohaka Republici Srspkoj“, izjavio je Milorad Dodik. Kazao je to nekako istovremeno sa Čovićevim ukazanjem pred novinarima tokom kojeg se herojski nabacivao blatom na odlazećeg američkog ambasadora.
Koliko košta rika Dodika? pic.twitter.com/dkDWw3TCrJ
— ALEXA (@alexaalexandar1) February 16, 2025
„USAID je tokom proteklih godina dao ozbiljan novac za podršku u Republici Srpskoj, ostajemo posvećeni saradnji sa USAID-om“ – i ovo je, također, Dodikova tvrdnja izrečena koju godinu ranije, baš nekako u vrijeme kada je Jozo Pavković u glamuroznom ozračju „pečatirao“ američkog ambasadora Michaela Murphyja.
Valjda je sad jasno zašto mudri Pavković u ovotjednoj kolumni govori u jednini o „srpsko-hrvatskoj javnosti“ zatečenoj u „političkom vakuumu“ koji „najteže pogađa bošnjačku javnost“: jer je kreira i oblikuje, u istini i u laži, jedna jedina, zajednička politika Dragana Čovića i Milorada Dodika. O čemu god da je riječ, od smjene Nikole Špirića, do odlaska američkog veleposlanika, ta se politika usklađuje u hodu i samo političkim idiotima i beskrupuloznim uzurpatorima u sarajevskom brlogu to predstavlja „iznenađenje“, i prouzrokuje šok i nevjericu.
(SB)